Unaprijediti funkcioniranje tržišta poljoprivrednim zemljištem jedna je od petnaest razvojnih potreba hrvatskog poljoprivredno-prehrambenog sektora koje je potrebno ostvariti kako bi se ostvarili strateški ciljevi te u konačnici i vizija razvoja hrvatske poljoprivrede zapisana u Strategiji koja definira razvoj ove, za našu zemlju vrlo važne, gospodarske grane do 2030. godine, a koja glasi: »Proizvoditi veću količinu visokokvalitetne hrane po konkurentnim cijenama, održivo upravljati prirodnim resursima u promjenjivim klimatskim uvjetima te doprinijeti poboljšanju kvalitete života i povećanju zaposlenosti u ruralnim područjima.«

Državno dobro

Poljoprivredno zemljište definirano je kao »dobro od interesa za Republiku Hrvatsku« i kao takvo ima njezinu osobitu zaštitu. Međutim, iako je Hrvatska razmjerno bogata poljoprivrednim zemljištem, ono se općenito nedovoljno koristi. Kako je zapisano u prijedlogu Strategije »razni čimbenici doprinose slabijem funkcioniranju tržišta poljoprivrednim zemljištem u Hrvatskoj, a uključuju institucionalnu rascjepkanost, ograničenja u prostornom planiranju i ograničenja povezana s vlasništvom«. Naime, značajan udio poljoprivrednoga zemljišta i dalje je u javnom vlasništvu, a dodjela takvog zemljišta obilježena je dugotrajnim administrativnim procedurama.
Kako bi se izbjegle dosadašnje poteškoće te stvorilo tržišno okruženje koje potiče učinkovitu raspodjelu poljoprivrednoga zemljišta u svrhu njegove najproduktivnije uporabe – povećanja proizvodnje hrane, Ministarstvo poljoprivrede više od godinu dana je pripremalo, a zatim u rujnu ove godine Saboru i uputilo, izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Taj zakon je, naime, na snazi još od 2018. godine i nužne su njegove promjene kako bi sustav upravljanja poljoprivrednim zemljištem bio učinkovitiji i transparentniji, kako bi se skratilo vrijeme i smanjili transakcijski troškovi iznajmljivanja i prodaje poljoprivrednoga zemljišta te, u konačnici, omogućilo da zemljište dobiju tzv. čuvari ruralnoga prostora, a to su mala poljoprivredna gospodarstva. Cilj je okrupniti njihove poljoprivredne posjede kako bi se potaknula značajnija poljoprivredna proizvodnja hrane za tržište te konkuriralo jakim globalnim igračima.

Ubrzavanje procedure

Cilj je novina u Zakonu da se, prije svega, postupci raspolaganja poljoprivrednim zemljištem ubrzaju i rasterete administrativnih procedura. Zbog toga je jedinicama lokalne samouprave dan rok od tri mjeseca od dobivanja suglasnosti na Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem da raspišu natječaj za slobodno poljoprivredno zemljište i ono koje se koristi bez valjane pravne osnove. Ako općine i gradovi to ne učine u danom roku, Ministarstvo poljoprivrede će preuzeti raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, ali i sredstva od raspolaganja koja su sada prihod lokalnih proračuna.
Sam postupak natječaja za zakup i prodaju se mijenja i skraćuje, pa njime nije propisana obveza pribavljanja mišljenja županije, no predstavnik županije član je Povjerenstva za zakup ili prodaju. Osim toga, kako bi se ubrzao postupak provedbe natječaja za zakup i prodaju, prijedlozi odluka šalju se Ministarstvu poljoprivrede i prije nego takvu odluku prihvate predstavnička tijela gradova i općina. Izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, među ostalim, predlaže se i elektronička provedba natječaja za zakup i prodaju, što bi također trebalo cijelu proceduru ubrzati, ali i učiniti transparentnijom.

Predlažu se i rokovi zakupa od 25 godina za trajne nasade i 15 godina za druge vrste proizvodnje, s mogućnošću produljenja za isto razdoblje. Analize su pokazale i kako su odugovlačenja u postupcima raspolaganja poljoprivrednim zemljištem vezane i uz privremeno korištenje zemljišta, pa se ovim Zakonom predlaže brisanje odredbe o privremenom korištenju državnog poljoprivrednoga zemljišta.

Jačanje kontrole

Kao i do sada, izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu predviđeno je da prednost na natječaju za prodaju imaju dosadašnji posjednici, ali vrlo važan faktor je i cijena. Dodan je i tzv. kriterij graničnog zemljišta. Naime, u zakon je dodana i mogućnost kupnje zemljišta izravnom pogodbom u slučaju kada je riječ o katastarskim česticama do kojih se može pristupiti samo preko zemljišta u vlasništvu podnositelja zahtjeva. Površina katastarske čestice koja se prodaje pri tome mora biti manja od površine zemljišta koju već koristi ili posjeduje poljoprivrednik koji je podnio zahtjev, a cilj takve kupnje mora biti okrupnjavanje posjeda.
Kada je riječ o zakupu, programima raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem više se ne određuju maksimalne površine za zakup, već njih može odrediti jedinica lokalne samouprave s obzirom na specifičnost poljoprivrednoga zemljišta koje je predmet natječaja, pri čemu se za površine veće od 50 hektara propisuju dodatni uvjeti prihvatljivosti poput broja zaposlenih, kooperantskih ugovora i ispunjavanja sektorskih kriterija.
Iako su i dosadašnja pravila raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem predviđala dostavu gospodarskih programa, kao i izvješća o gospodarskim pokazateljima te primijeni agrotehničkih mjera, mnogi se toga nisu pridržavali pa bi u budućnosti upravo gospodarski program trebao imati veću važnost. Uvodi se i administrativna kontrola ispunjavanja gospodarskih programa koju će provoditi Ministarstvo poljoprivrede i jedinice lokalne samouprave. Dodatne mjere kontrole raspolaganja poljoprivrednim zemljištem koje je u državnom vlasništvu osigurat će se uključivanjem Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH) u kontrolu tla te kontrolu provedbe agrotehničkih mjera, za čiji nadzor općine i gradovi ovlašćuju posebne osobe, tzv. poljoprivredne redare. Propisane su i kazne za neovlašteno korištenje poljoprivrednoga zemljišta u vlasništvu države, ali i za nedostavljanje godišnjeg izvješća o provedbi gospodarskog programa.

Photo: Ivica Galovic/PIXSELL

Sustav bodovanja

Najveća novina koju donose izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu, i ona koja je izazvala najviše rasprava, uvođenje je sustava bodovanja za ostvarivanje prava prvenstva u natječajima za zakup. Do sada se, naime, zemljište dodjeljivalo prema propisanim nužnim kriterijima koji su uvršteni i u predložene izmjene i dopune. Međutim, dosadašnju padajuću listu prioriteta na osnovu koje se zemljište dodjeljivalo, zamijenili su bodovi.
Ukupno je moguće ostvariti 100 bodova, a veći broj bodova mogu ostvariti ponuditelji koji na poljoprivrednom zemljištu ostvaruju dodanu vrijednost te time doprinose razvoju ruralnih prostora, dosadašnji posjednici, domicilni te mladi nositelji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a razmišljalo se i o onima koji se, na primjer, odlučuju za ekološku proizvodnju ili ulažu u svoje obrazovanje. Dosadašnji posjednici mogu ostvariti do 25 bodova, dok je, konkretno, prema vrsti proizvodnje najviše bodovano mliječno govedarstvo (30 bodova), odnosno onaj ponuditelj koji kombinira stočarsku i poljoprivrednu proizvodnju, dok mu druge vrste proizvodnje donose od 15 do 25 bodova. Prebivalište odnosno sjedište obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva ili tvrtke mogu donijeti 10 do 15 bodova, mladi do 41 godine ostvaruju 5 do 10 bodova, dok ostali kriteriji poput obrazovanja, odluke da se krene u ekološku proizvodnju, uvjeti rada i zapošljavanja, sudjelovanja u domovinskom ratu… donose po pet bodova.

Naš je prijedlog da dodjelu poljoprivrednog zemljišta ostvarimo natječajima kojima su temelj gospodarski programi, sektorski prioriteti, status urednog posjednika i dobrog gospodara te drugi kriteriji povezani s ostvarivanjem strateških ciljeva

Marija Vučković

– Naš je prijedlog da dodjelu poljoprivrednog zemljišta ostvarimo natječajima kojima su temelj gospodarski programi, sektorski prioriteti, status urednog posjednika i dobrog gospodara te drugi kriteriji povezani s ostvarivanjem strateških ciljeva, a to je stvaranje više dodane vrijednosti i povećanje proizvodnje kvalitetne hrvatske hrane, stvaranje konkurentnijeg i povezanijeg hrvatskog lanca opskrbe hranom, jačanje otpornosti, kao i dodjela zemljišta čuvarima ruralnog prostora, a to su mala poljoprivredna gospodarstva, kaže ministrica poljoprivrede Marija Vučković, zaključujući da je, da bi to bilo transparentno i jednostavno izvedivo, uvođenje sustava bodovanja bilo nužno.

Ministarstvo dalo suglasnost za 354 programa

Podaci govore da prosječna veličina poljoprivrednoga gospodarstva u Hrvatskoj iznosi 10 hektara, ali je gotovo 70 posto manje od 5 hektara, a jedan posto gospodarstava koristi 100 i više hektara. U vlasništvu države trenutačno je gotovo je trećina od oko 2,7 milijuna hektara poljoprivrednih površina u Hrvatskoj, a važećim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu iz 2018. godine poslovi raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem su prešli na jedinice lokalne samouprave (JLS) koje su dužne donijeti Programe raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države za svoje područje, uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede.
U Ministarstvu poljoprivrede do danas je zaprimljen 457 programa i izdane 354 suglasnosti čime je obuhvaćeno oko 296.813 hektara poljoprivrednoga zemljišta. Ministarstvo je zaprimilo i 168 obavijesti o raspisivanju javnog natječaja za zakup kojima je obuhvaćena površina od 43.869 hektara državnog poljoprivrednoga zemljišta. Zaprimljeno je i 108 odluka o izboru najpovoljnije ponude, a Ministarstvo je izdalo 74 suglasnosti, od čega 41 djelomičnu, a ukupna površina za koju je dana suglasnost državnog ministarstva je 7.802,6 hektara. Što se tiče prodaje poljoprivrednoga zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, Ministarstvo je zaprimilo 37 odluka o raspisivanju javnog natječaja, a suglasilo se s raspisivanje njih 21. Prema odredbama važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu, sklopljeno je i šest ugovora o davanju državnog zemljišta na korištenje izravnom pogodbom, od čega je jedan ugovor sporazumno raskinut.

Sadržaj nastao u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede

NL native