Konačno rezultati

Riblji fond se ipak oporavlja: Jesu li Hrvatskoj još zaista potrebne kvote za izlov srdela i inćuna?

Marinko Glavan

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

Ne vjerujem da će nakon 2021. godine, kada će krenuti novi plan gospodarenja ribljim stokovima Europske unije za Jadran, biti potrebe za uvođenjem drastičnih ograničenja kvota za izlov srdele i inćuna, kaže Nevio Uhač, suvlasnik »Ugora«, najveće riječke tvrtke za izlov sitne plave ribe i vrsni poznavatelj prilika u domaćem ribarstvu 



Mjere koje Hrvatska zadnjih godina provodi u zaštiti sitne plave ribe počele su davati konkretne rezultate i ne vjerujem da će nakon 2021. godine, kada će krenuti novi plan gospodarenja ribljim stokovima Europske unije za Jadran, biti potrebe za uvođenjem drastičnih ograničenja kvota za izlov srdele i inćuna, kaže Nevio Uhač, suvlasnik »Ugora«, najveće riječke tvrtke za izlov sitne plave ribe i vrsni poznavatelj prilika u domaćem ribarstvu.


Europska komisija ne tako davno predlagala je dramatična ograničenja izlova srdele i inćuna s obje strane Jadrana, s dopuštenim količinama od ukupno četrdeset tisuća tona srdela i deset tisuća tona inćuna, za hrvatske i talijanske ribare. Za usporedbu, hrvatski su plivaričari prošle godine izlovili oko 61 tisuću tona, od čega je oko 80 posto činila srdela, dok su njihovi talijanski kolege u Jadranu ulovili 57 tisuća tona sitne plave ribe, što je više nego dvostruko više od kvota koje je predlagala Uprava za ribarstvo Europske komisije.


Kvota od pedeset tisuća tona za obje strane Jadrana bila bi, smatra Uhač, neodrživa za hrvatsko i talijansko ribarstvo, no dodaje kako vjeruje da će do 2021. godine rezultati dosad provedenih mjera zaštite, u kojima Hrvatska prednjači pred Italijom, pokazati da za uvođenjem kvota nema potrebe, s obzirom na znakove oporavka koje već sada pokazuju stokovi sitne plave ribe na našoj strani Jadrana.




– Kvote koje su predlagane su neodržive. S tim količinama ni mi ni Talijani nemamo što raditi. S druge strane, mi već godinama radimo na smanjenju količine ulova te oporavku zaliha sitne plave ribe i u konačnici, kvalitete ulovljene ribe, kaže Uhač.


Arhiva NL


Arhiva NL



Dobri rezultati


Cilj sadašnjeg plana u Hrvatskoj je smanjivati količine ulova od oko pet posto godišnje u odnosu na referentnu 2014. godinu, kada je ulovljeno 71 tisuću tona, odnosno na razinu ispod 60 tisuća tona, do 2021. godine, a taj bi cilj, procjenjuje Uhač, trebao biti dostignut već iduće godine. Paralelno, s talijanske strane ulov se planira smanjiti na ispod 55 tisuća tona, što će biti početne pozicije za pregovore s EK-om za iduće razdoblje. Hrvatski su ribari, međutim, u dogovoru s resornim ministarstvom te u suradnji s Oceanografskim institutom i drugim institucijama, već proveli niz mjera za zaštitu ribljeg fonda, a rezultati su sve bolji. Počelo je s uvođenjem lovostaja u određenim dijelovima godine, kada se riba mrijesti, zatim zatvaranjem unutarnjih kanala za izlov, prvo na tri mjeseca, a sada ih je dobar dio zatvoren i po devet mjeseci godišnje, da bi u ovoj godini stupile na snagu i nove mjere, poput produljenja lovostaja, koji sada traje od 15. prosinca do 15. veljače u periodu mrijesta srdele te tijekom cijelog svibnja kada se mrijeste inćuni. Dodatno na ove mjere, plivaričari u Hrvatskoj smiju raditi samo 180 dana u godini, pri čemu mjesečno mogu izlaziti na more najviše do dvadeset dana, a ove godine potpuno je zatvorena i Jabučka kotlina.


– U te brojke treba još pribrojiti dane kada vremenski uvjeti ne dopuštaju izlazak na more, kao i noći punog Mjeseca kada se ne može loviti riba, tako da u stvari rijetko koji brod, od ukupno njih oko 160, koliko ih je na našoj strani Jadrana, odradi i tih 180 dana. S tim da smo se mi ribari dogovorili da i u mjesecima kada lovimo, svaki brod koji ulovi stotinu tona, prestaje s ribolovom do kraja tog mjeseca, bez obzira na to je li tu količinu ulovio u pet, petnaest ili maksimalnih dvadeset dana. Na taj način štitimo riblji fond od pretjeranog izlova u kratkom vremenskom periodu, ali u stvari štitimo i sebe, jer pojavom velike količine ribe na tržištu odjednom, toj ribi po zakonu ponude i potražnje pada cijena pa se ni nama ne isplati loviti pretjerane količine u kratkom vremenu. Jednostavno rečeno i za nas ribare je bolje uloviti 300 tona u tri mjeseca, s jednim brodom, nego da tih 300 tona ulovimo u mjesec dana, jer bismo time rušili cijenu, a na taj način se bolje štiti i riblji fond, kaže Uhač.


Arhiva NL


Arhiva NL



Napredak »pecature« 


Provedene mjere zaštite na hrvatskoj strani Jadrana rezultirale su ne samo oporavkom i povećanjem ribljih stokova, nego i većom prosječnom težinom ulovljene ribe, što je vjerojatno jedan od najboljih pokazatelja oporavka ne samo ribljeg fonda nego i poslovanja ribarske industrije jer »pecatura« odnosno broj riba u kilogramu uvelike određuje isplativost ulova.


– Prvih godina primjećivali smo napredak, ali vrlo sporo, no onda je tijekom 2018. godine došlo do značajnog napretka. Morate znati da smo, prije zatvaranja kanala, uvođenja lovostaja i drugih mjera, bili pali na pecaturu srdele, koja čini osamdeset posto našeg ulova, od 60 do 65 riba u kilogramu, što je bilo zaista zabrinjavajuće. To je bio pokazatelj prevelikog pritiska na postojeći riblji fond, jer ulovljena riba je u prosjeku bila sve manja i manja. Osim toga, tako mala riba više nije isplativa ni za izlov, jer je premala za industrijsku preradu. Stanje se, malo po malo, ipak počelo popravljati prije nekoliko godina. Ispočetka su ti pomaci bili mali, ali moramo biti svjesni da ništa ne ide preko noći. Pecatura se nije ni smanjila preko noći ili u jednoj godini, pa je teško očekivati da će se u kratkom vremenu i popraviti. Međutim, prošle godine, u odnosu na godinu ranije dogodio se značajan pozitivan pomak po pitanju pecature. Broj riba u kilogramu u godinu dana smanjio se u prosjeku za deset, što je velika stvar i pokazuje da su pojedini primjerci ribe sve veći. To je najbolji pokazatelj da stvari idu u dobrom smjeru, kako po pitanju stanja ribljeg fonda, tako i poslovanja ribara, jer veća riba ima bolju cijenu po kilogramu. Ta razlika ne čini se na prvi pogled velikom, jer cijena za industriju se od prve klase srdele, to vam je manje od 35 riba po kiogramu, do najniže, 55 ili više riba po kilogramu, razlikuje za otprilike jednu kunu. No kada se to pomnoži s brojem kilograma, za ribare je to ogromna razlika. Tako da ni naš cilj nije loviti čim veće količine ribe, nego čim kvalitetniju ribu, jer se na taj način i s manjim ulovima može ostvariti jednaka ili čak bolja zarada, objašnjava Uhač.


Naknada ribarima 


U ovoj godini, za dio trajanja lovostaja predviđena je i isplata naknada ribarima, koja iznosi 36 eura bruto po zaposlenom ribaru dnevno, plus određena naknada za brod, ovisno o veličini i snazi. Ukupno je Ministarstvo poljoprivrede u tu svrhu, dio lovostaja koji traje od sredine siječnja do sredine veljače, osiguralo 4,5 milijuna eura naknada. Te će naknade, kaže Uhač, olakšati poslovanje, iako neće u potpunosti pokriti sve troškove.


Arhiva NL


Arhiva NL



– U svakom slučaju, bit će od pomoći. Ipak, svjesni smo da moramo sami učiniti sve što možemo na zaštiti ribljeg fonda, a mjere koje smo već poduzeli daju rezultate. Europska komisija će sigurno tražiti dodatna ograničenja, no smatram da novih velikih ograničenja neće morati biti, jer ćemo imati argumente i dokaze da smo postigli značajne pozitivne pomake. Oni izvode svoje zaključke na temelju podataka iz 2014. godine, no sada je stanje bolje, a vjerujem da će se do 2021. dodatno popraviti, zaključuje Uhač.


Tolušić: Ne bojim se za budućnost hrvatskog ribarstva 


Zadovoljstvo do sad provedenim mjerama zaštite sitne plave ribe izrazio je i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić koji ističe kako su već prošle godine u ovu svrhu izdvojena značajna financijska sredstva, uz ostale dosad provedene aktivnosti.


– Za prošlogodišnju privremenu obustavu ribolovnih aktivnosti isplatili smo 26,4 milijuna kuna. Ovaj suživot čovjeka i mora pokazao se dugoročno održiv i možemo biti uistinu zadovoljni modelom koji smo usuglasili sa znanstvenicima, strukom i ribarima. Ne bojim se za budućnost hrvatskog ribarstva, izjavio je Tolušić.


Održivo ribarstvo 


Republika Hrvatska strateški se opredijelila za održivo ribarstvo koje podrazumijeva zaštitu ribljeg fonda, ekosustava i ekonomski isplativo ribarstvo, odnosno zadovoljne ribare koji od ribarenja mogu pristojno živjeti, priopćeno je prije dva dana iz Ministarstva poljoprivrede, u objavi o trajanju zimskog lovostaja na sitnu plavu ribu.


– Kako bi se zadovoljili svi ovi kriteriji nužno je, u suradnji sa znanstvenicima, ribarima i ostalim dionicima u sektoru ribarstva, provoditi ciljanu zaštitu najzastupljenijih i ekonomski najisplativijih ribljih vrsta. Jedna od tradicionalno najvažnijih riba u Jadranskom moru je srdela koja se mrijesti upravo u zimskom periodu. Da bi i naraštaji koji dolaze mogli jesti svježu, jadransku srdelu nužno je zaštititi vrstu upravo u vrijeme mrijesta. Tridesetodnevna zabrana ribarenja okružnom mrežom plivaricom-srdelarom prema Prijedlogu pravilnika koji je u javnoj raspravi počinje 16. siječnja 2019. godine u 00:00 sati i traje do 14. veljače 2019. u 24:00 sati na području cijelog ribolovnog mora Republike Hrvatske. Ribari koji imaju povlasticu za obavljanje gospodarskog ribolova ovim alatom bit će obeštećeni u ukupnom raspoloživom iznosu od 4,5 milijuna eura, stoji u priopćenju, uz napomenu da su uvjeti za ostvarivanje potpore jednaki kao i prethodnih godina, a Zahtjev za potporu podnosi se Upravi ribarstva Ministarstva poljoprivrede od 16. siječnja do 14. veljače 2019. godine.


Arhiva NL


Arhiva NL



Italija slijedi Hrvatsku


Pozitivni pomaci u stanju ribljeg fonda i kvaliteti ribe, postignuti mjerama zaštite s hrvatske strane Jadrana potaknuli su i promjene na talijanskoj strani. Italija je također uvela dulje trajanje lovostaja, posebice ljeti, jer je kod njih većina ulova inćun koji se mrijesti u ljetnim mjesecima, a uvedena je i zabrana izlova na udaljenosti manjoj od šest nautičkih milja od obale.


Uhač: Stariji ribari odlaze u mirovinu, a mladi se s time ne žele baviti


Ribarstvo se u Hrvatskoj, osim s pitanjima zaštite ribljeg fonda, ističe Uhač, suočava i s potencijalno ozbiljnim problemom radne snage.


– Radna snaga svake je godine u prosjeku sve starija. Stariji ribari odlaze u mirovinu, a mladi se tim poslom ne žele baviti, tako da gotovo da i nema priljeva svježe, mlade radne snage. Italija ima vrlo sličan problem, koji je riješen tako da sada na njihovim brodovima za izlov sitne plave ribe otprilike polovinu ribara čine useljenici iz Afrike. Vjerojatno će slično biti i na našim brodovima kroz neko vrijeme, jer interesa mladih za ribarskim poslovima nema, kaže Uhač.


Poražavajuća potrošnja sitne plave ribe u Hrvatskoj


Rekordna godina po izlovu sitne plave ribe u Hrvatskoj je bila 1984., kada je ulovljeno oko 85 tisuća tona. Još prije četiri-pet godina lovilo se po 75 tisuća tona, no već u prošloj stiglo se blizu željenog cilja – ispod 60 tisuća tona. Ono što se, međutim, ne mijenja, poražavajuća je statistika potrošnje sitne plave ribe u Hrvatskoj, koja mahom završava u konzervama ili kao prehrana za tune u kavezima, dok zanemariv dio dospijeva na stol.


– Golema većina ulova ide u preradu, u tvornice ribljih konzervi i slično. Nekih tridesetak posto, posebno kada je riječ o ulovima miješane ribe, ode za prehranu tuna u uzgajalištima, a u maloprodaji, nažalost, završi tek dva-tri posto ulovljene sitne plave ribe. Talijani su u tome puno »jači«, oni godišnje pojedu oko 22 kilograma ribe po glavi stanovnika, mi u Hrvatskoj svega devet, kaže Uhač.