Patrije su nabavljene kako bi se u dogovoru s Fincima doslovno spasilo »Đuru Đakovića«. Preko vojske je na taj način kupljen socijalni mir
Nova politička garnitura koja je krajem prošle godine preuzela vlast znala je da je stanje loše. No, u Ministarstvu obrane ispostavilo se da je situacija katastrofična te da iz ormara gotovo svakodnevno izlaze novi kosturi.
– Kad smo prošli neke od papira, nismo mogli vjerovati što sve ima unutra i što je sve MORH plaćao, kazao je na jednom sastanku ministar Ante Kotromanović niti mjesec dana od preuzimanja dužnosti. I nakon toga odmah pokazao zube telefonskim operaterima. Naložio je da više ne mogu koristiti vojne releje bez naknade. Neslužbeno se saznaje kako je nakon toga nastupilo cjenkanje, u kojem je prva ponuda operatera bila bizarno mala. No, čini se kako će na kraju morati pristati na MORH-ove uvjete. Jer, dok releji u blizini većih mjesta i nisu od neke velike važnosti za ove tvrtke, na pojedinim slabije naseljenim djelovima Hrvatske jednostavno ovise o vojnim relejima koje koriste.
Još jedna priča s operaterima, konkretno s HT-om, može izroniti slijedećih dana i tjedana. Naime, iako je opće poznato kako je HT jednostavno prisvojio podzemnu kabelsku mrežu nekadašnjeg HPT-a, unatoč tome što to pitanje nije bilo regulirano kupoprodajnim ugovorom, sada se čini kako su u prisvajanju uzeli i dio kablova nekadašnje JNA. Kako jednostavno logika nameće stav da je OSRH »nasljednik« te infrastrukture, i o tome bi moglo biti riječi. Do sada niti jedna garnitura MORH-a jednostavno nije željela ulaziti u sukobe s telefonskim operaterima, dapače, više od 10 godina je vrijedio nepovoljan ugovor s HT-om za fiksnu telefoniju.
Rakete propale zbog nemara
Zbog neaktivnosti MORH-a Hrvatska ratna mornarica je došla u bizarnu situaciju. Uskoro će u svom sastavu imati četiri raketne topovnjače (pri čemu klasa »Kraljevi« nije u najidealnijem stanju), ali neće imati rakete. Švedski RBS-ovi godinama se nisu održavali, jer nitko jednostavno nije kontaktirao Šveđane. Tek se od Nove godine, prema švedskim izvorima, stupilo u razgovore, koji bi do ljeta trebali iskristalizirati sudbinu hrvatskih RBS-ova.
Situacija s operaterima tek je vrh ledene sante. Neslužbeno se saznaje kako bi uskoro trebalo biti i riječi o »Pleteru«, tvrtki u vlasništvu MORH-a koja rješava potrebe prehrane. Dio dokumentacije pokazuje da nabavka namirnica povremeno ne ide najnormalnijim tijekovima, dapače, da se ponavlja stvar i iz Domovinskog rata, kada je nabava hrane za MORH neke učinila bogatima. Za sada nije jasno radi li se o kriminalu podložnom kaznenom progonu, ili je sustav tek tako bolesno ustrojen da omogućava ovakve stvari čak i legalnim putem.
Sve gore spomenute stvari tiču se samo logističkog dijela, dok prava strahota nastaje tek kada se malo zagrebe po borbenom sektoru MORH-a, odnosno Oružanim snagama koje u ovom trenutku jednostavno nisu sposobne braniti Hrvatsku.
Veliki problem zbog kojeg je ovakva situacija nastala svakao je činjenica da posljednjih 15 godina OSRH često služi kao socijalni element u društvu. Primjerice, kupnja novih oklopnih transportera nije bila nužnost za vojsku u trenutku dok se obavljala. Iako je Patria dobar oklopnjak, što god mediji danas pisali, kada su se kupovali nisu bili neophodni. I patrolni brodovi i borbeni zrakoplovi bi u tom trenutku bolje došli Oružanim snagama. No, Patrije su nabavljene kako bi se u dogovoru s Fincima doslovno spasilo »Đuru Đakovića«. Preko vojske je na taj način kupljen socijalni mir.
Slična situacija ponavlja se s domaćom jurišnom puškom. Iako će ministar u jednoj situaciji kazati kako je je VHS »vrh ponude današnjice«, to jednostavno nije istina. Radi se o dobroj pušci, ali nikako o nečem što svijet nije vidio prije. Pri tome, MORH svaki pojedini primjerak plaća 10.700 kuna (s uračunatim PDV-om), što je cjenovni vrh ponude jurišnih pušaka u svijetu. MORH će u odgovoru Novom listu kazati kako je ta cijena oko 20 posto povoljnija od onog što nudi konkurencija u tom rangu, ali njihov stav razbijaju podaci dostupni o vojnim nabavama. Slovenija je tako otprilike isto platila nabavu 6.500 komada belgijskih FN 2000, a Norveška je čak jeftinije (doduše, teško je takve stvari dokučiti zbog različitih zakona i poreza) prošla s H&K 416, puškom koju dobar dio svijeta danas smatra vrhom ponude. Prava je istina da ovaj posao omogućuje da karlovački kraj ima osiguranu industrijsku proizvodnju za neko vrijeme.
Ovi su slučajevi tek pokazatelji, jer gdje se god zagrebe, nešto ispliva. Kotromanovićeva »posada« imati će mnogo posla dok sredi situaciju, jasno, ako to istinski želi.
