Slučaj je tekao ovako: Kad je Sisačko-moslovačka županija ponudila 57 posto dionica na prodaju javila su se dva ponuditelja – Elektrocentar Petek i IGM Turopolje. Elektrocentar Petek imao je prednost pri kupnji budući da je bio mali dioničar Cesta Sisak. Elektrocentar je dao ponudu, ali nije na vrijeme dao novac, pa je tvrtka prodana IGM Turopolju. Tvrtka IGM Turopolje, valja naglasiti, osnovana je 7. listopada 2010. godine, a sjedište joj je registrirano u uredu jednog sisačkog javnog bilježnika i odvjetnika. Ta tvrtka nije imala nikakav promet te se nametnulo pitanje kako je došla do kredita kojim je kupila Ceste Sisak. 

    Novi list u posjedu je ugovora koji pojašnjavaju da je novac kojim je IGM kupio Ceste Sisak zapravo novac od kredita Hypo banke koji je dobio Željko Žužić.   

Prebacivanje novca

Ugovor o kreditu u iznosu od 3,5 milijuna eura Žužić je sa Hypo bankom sklopio dajući prvotno u zalog kuću na Šestinskoj cesti. Ta kuća s okućnicom i voćnjakom, inače, teško da može vrijediti više od pola milijuna eura. Međutim, između Hypo banke i Žužića očito je postojao dogovor da će se nakon realizacije transakcije banka upisati na sve nekretnine Cesta Sisak. To se na koncu i dogodilo. 

    U osnovnom ugovoru sa Žužićem stoji da se kredit poduzetniku odobrava radi kupnje Cesta Sisak. Novac Hypo banke Žužić je prebacio IGM Turopolju, čiji je formalni vlasnik izvjesni Silvio Kobeščak. Tim kapitalom IGM Turopolje kupilo je ceste Sisak. 

    Kad je kupoprodaja obavljena na čelo nadzornog odbora tvrtke ceste Sisak imenovan je formalni vlasnik IGM Turopolja Silvio Kobeščak. S te pozicije Kobeščak je donio odluku da cjelokupna imovina Cesta Sisak ide pod hipoteku. Sa Hypo bankom tad je potpisan aneks osnovnom ugovoru o kreditu – onom Žužićevom, kojim je dobiven novac za kupnju Cesta Sisak. U aneksu je s jedne strane navedena Hypo banka, a s druge IGM Turopolje, Silvijo Kobeščak, Željko Žužić i Ceste Sisak. Ceste Sisak dobile su status – »jamac platac«. 

   Optužbe

Aneksom ugovoru gotovo cjelokupna imovina Cesta Sisak stavljena je pod hipoteku Hypo banke. Revizijska kuća Deloit, valja naglasiti, vrijednost Cesta Sisak prije prodaje procijenila je na 39 milijuna kuna, s tim da je naglasila kako potencijal njezine šljunčare vrijedi preko stotinu milijuna kuna. Pod hipotekom Hypo banke našla se ta šljunčara – »šljunčara Vukojevac – ali i upravna zgrada tvrtke Ceste Sisak u Lađarskoj ulici, industrijsko dvorište, skladište, Asfaltna baza u Petrinji… Željko Žužić u ugovoru o kreditu osigurao je da se iz mora vratiti i pozajmica društvu Delta u iznosu od dva milijuna kuna. Formalni osnivač tvrtke Delta zove se Branko Jelekovac, a riječ je o čovjeku koji je obnašao čelne funkcije u nizu tvrtki povezanih sa Žužićem. 

    Na sisačkoj političkoj sceni zbog ove prodaje tvrtke Ceste Sisak HDZ već mjesecima optužuje SDP-ovu županicu Marinu Lovrić. Predsjednik Županijskog odbora HDZ-a i saborski zastupnik Ivan Šantek za Novi list kaže: »To je nezakonit posao i mi smo na to upozoravali. Postupa je nezakonit, jer tvrtka IGM Turopolje nije ispunjavala osnovne uvjete natječaja. Nisu imali bonitet. Imali su namjeru kupiti poduzeće bez novca.« Također, u HDZ-u tvrde da šljunčara i afsaltna baza ispočetka nisu bili predmet prodaje, odnosno da su naknadno uvedeni u prodaju i na poslijetku stavljeni pod hipoteku. 

 Županica bez boniteta?

– Ceste Sisak na sebe su preuzele kredit kojim su kupljeni njihovi udjeli. Pristali su biti »jamac platac«, što znači da se banka ima pravo direktno od njih naplatiti.    

    Za ovo je odgovorna županica Lovrić, jer ona je bila upozorena da firma nema bonitet. Državno odvjetništvo o ovom ima cjelokupnu dokumentaciju, ali ne bi govorio o radu Državnog odvjetništva, kaže Šantek.