Definitivni oproštaj

Olić: Ne znam odakle odjednom briga o meni, vidjeli su da me narod više cijeni od njih

Marko Cvijanović

Foto R. Brmalj

Foto R. Brmalj

Ako je izbornik htio, zašto mi odmah, na kraju toga razgovora, nije ponudio da se oprostim u Osijeku?



Ivica Olić neće se svečano oprostiti od reprezentacije tijekom skorašnje prijateljske utakmice s Izraelom u Osijeku 23. ožujka. Evo i zašto:


– Svoje sam rekao u našem posljednjem intervjuu, oprostio sam se od reprezentacije, rekao što sam imao reći i – točka. Nema dalje. Znate, ta je odluka bila vrlo emotivna, ne oprašta se svaki dan od najdražega dresa. Odluka je bila teška i za mene, i za moju obitelj, roditelje, prijatelje. Svi su oni sa mnom to vrlo emotivno proživljavali. I što bih sad trebao? Još jednom kroz sve to prolaziti u Osijeku? Ništa od toga – kaže Ivica Olić koji se čudi naprasnom zaokretu u Čačićevim promišljanjima kad je u pitanju uvažavanje njegova »lika i djela«.


– Bio sam toliko korektan da sam najprije nazvao izbornika i priopćio mu vijest da se opraštam, a tek onda vama najbližim novinarima. Ako je htio, zašto mi odmah, na kraju toga razgovora, nije ponudio da se oprostim u Osijeku? Ispada da su poslije svih tih intervjua koje sam dao shvatili da me narod puno više cijeni pa su mi, kao, odlučili ponuditi dostojan oproštaj. Mislim da je izbornik malo zakasnio. Uostalom, sve je rekao kad me pozvao za prijateljsku utakmicu s Rusijom, uoči koje sam odradio tjedan dana treninga i na kraju nisam odigrao ni minute. Toliko o tome koliko me cijeni.




Uzgred, oproštaj će se ipak dogoditi, ali tek onoga trenutka kada Olić odluči okončati igračku karijeru.


– Moja nogometna budućnost u ovom trenutku još uvijek nije definirana, na kraju sezone odlučit ću što ću. Kad jednoga dana budem objavio kraj igračke karijere planirao sam organizirati utakmicu dviju momčadi u kojima će igrati moji najdraži suigrači tijekom dugogodišnje karijere. To će se navjerojatnije dogoditi u Hamburgu, ima to tko organizirati i uopće ne sumnjam da će stadion biti pun – zaključio je Olić.