Riječki košarkaš nakon SAD-a razmišlja o povratku u Europu: “Hrvatska nije cilj, imam osjećaj da ovdje igrači ne napreduju”

Zlatko Horvat



Još dva, tri tjedna nemam pravo razgovarati s menadžerima, ali vratio bih se u Europu. Francuska, Njemačka i Španjolska su prve opcije, ali dobru ligu ima i Island. Povratak u Hrvatsku nije cilj, imam osjećaj da u našoj ligi igrači ne napreduju – kaže Gašpert


 


RIJEKA Matej Gašpert, 22-godišnji Riječanin, javio se s druge strane Atlantika. Iz San Antonija. Student četvrte godine na sveučilištu St. Mary’s potvrđuje da je stanje u SAD-u sve teže i teže.




 


– Do sada se nije osjećala kriza, ali počeli su slati studente kući. Ostalo nas je 27 internacionalaca, nema nas više dvije-tri tisuće. Zatvorili su restorane brze hrane, ostao je otvoren samo glavni restoran u kojem se ne smijemo zadržavati. Samo pokupimo kutije s hranom. U San Antoniju ima više od sto zaraženih. U razredu imamo jednog zaraženog, a njegova majka umrla je od koronavirusa. Sve se dogodilo u tjedan dana. Tek je počelo i pitanje je kako će se sve završiti. Ali bit će loše… – kaže Matej Gašpert, kojeg je košarkaški put iz Rijeke i Uskoka preko Cedevite odveo u SAD. Najprije je bio na sveučilištu Odessa, da bi preko Lamar Statea završio na sveučilištu St. Mary’s u Teksasu.


 


Zdravstvo


U SAD-u ključno je zdravstveno osiguranje. Smrt zaraženog 17-godišnjaka u Los Angelesu, koji je odbijen jer nije imao zdravstveno osiguranje, potaknula je brojna pitanja.


 


– Kao student sveučilišta imam zdravstveno osiguranje, koje vrijedi u svim gradovima u kojima moja osiguravateljska kuća ima bolnicu. Situacija se dramatično pogoršava. U Washingtonu je još OK, ali imam obiteljske prijatelje u Bostonu, gdje je sve zatvoreno. Ono što me brine je upravo to što će u SAD-u biti jako puno problema. Zrakoplovne karte su jeftine i ljudi još uvijek putuju na Floridu, gdje se partija…


 


Amerikanci su otkazali košarkaško doigravanje studenata, poznato kao »ludilo ožujka«. U protivnom, posljedice pandemije mogle su biti nesagledive zbog punih dvorana. No, Amerikance tek čeka prava mora zbog koronavirusa. Za Gapšerta, koji je na četvrtoj godini, time je završena košarkaška karijera na sveučilištu.


 


– Planiram se vratiti u Hrvatsku. Trebao sam završiti studij u svibnju, ali vjerujem da ću sve riješiti do prosinca, od kuće, zahvaljujući internetu. Sezona? Imali smo dosta ozljeda i komplikacija. Imali smo jaku momčad, ali nismo napravili rezultat. S jedne strane drago mi je što nema doigravanja, nisam ništa propustio, s druge je šteta što je otkazano »ludilo ožujka«. Radi se o najjačoj ligi za igrače do 22-23 godine. Istina, već tu kreće cirkus, ne moraš biti toliko tehnički potkovan, glavno je da možeš zakucati ili dodirnuti vrh table.


 


Matej je sa 14 godina napustio Rijeku zbog košarke.


 


– Više ni ne znam jesam li Riječanin jer su se i moji roditelji preselili u Zagreb. Krenuo sam u Uskoku, kod Borisa Žagara, potom sam pet sezona igrao u mlađim kategorijama Cedevite, gdje je sa mnom bio još jedan Riječanin – Antonio Jordano. Kada je u pitanju sveučilište, sve je bilo dosta neočekivano. Sve skupa ispalo je dobro zahvaljujući prijatelju Petru Radojičiću, srpskom centru, kojem moram zahvaliti na svemu. On je prije mene igrao za sveučilište Lamar, a kasnije i za St. Mary’s.


 


Založio se kod trenera za mene, skautirali su me i na kraju doveli na ovo sveučilište. Jedino se loše završilo, nisam puno igrao ove sezone, od startera s 35 minuta na parketu završio sam na klupi. Nešto se dogodilo… Međutim, mislim da će trener dobiti otkaz. Kada je u pitanju diploma, isplatit će se. Vrijedi svugdje u svijetu i dobro će mi doći. Naučio sam da klubovi sve više gledaju jesi li završio fakultet i nije loše ako ti u kurikulumu piše da si završio privatno američko sveučilište.


 


Matej studira računarstvo u gradu u kojem su Spursi momčad oko koje se sve okreće.


 


– Bio sam na nekoliko utakmica San Antonio Spursa, posljednji put na oproštaju Dirka Nowitzkog. Imali smo VIP ulaznice i bio je to pravi spektakl. Luka Šamanić? Pokušao sam doći do njega više puta, ali nisam uspio. Ili je bio u Austinu, ili sam ja s momčadi bio na putu.


 


Žagar: Strahovita želja za napretkom


 


Riječki trener Boris Žagar zaslužan je za stvaranje Marijana Mancea, Marina Baždarića, Andreja Štimca, ali i Mateja Gašperta.
– Uočio ga je Mirko Bilić-Centić u školi Turnić, dok sam ga ja vodio u Uskoku. Bio je viši od svih i imao strahovitu želju za igračkim napretkom. I kada su treninzi bili slobodni, po želji, on nije propustio nijedan – kaže Boris Žagar, koji je ispalio iz prve koje je Matej godište…
– Praktički ga je oteo Matej Mamić, Cedevita ga je željela odmah. Otišao je prerano, a već tada je bio visok 203 centimetra.


 


Povratak u Europu


Matej se u svibnju namjerava vratiti u Hrvatsku. Plan ovog 210 centimetara visokog centra je nastaviti košarkašu karijeru.


 


– Još dva, tri tjedna nemam pravo razgovarati s menadžerima, ali vratio bih se u Europu. Francuska, Njemačka i Španjolska su prve opcije, ali dobru ligu ima i Island. Povratak u Hrvatsku nije cilj, imam osjećaj da u našoj ligi igrači ne napreduju.


 


Mogao se i ranije vratiti, ali nije lako napustiti SAD i – djevojku.


 


– Nisam se htio vratiti, mislio sam zapeti još mjesec dana, jer onda bi problem bio povratka natrag u SAD. Ostali smo tu djevojka Brianna, njena sestra i Bojan, koji je u teniskoj momčadi. Raspravljam s Briannom što dalje, želimo ostati zajedno…


 


Sada je najvažnije sačuvati živu glavu.


 


– Bit će svega i bit će loše. Ali ljudi će se na kraju početi više brinuti o sebi.


 


Cedevita


 


Njegov bivši klub napustio je hrvatsku košarku, Cedevita se spojila s Olimpijom i preselila u Ljubljanu.


– Velik je to gubitak za hrvatsku košarku. Tedeschi je najprije želio ući u Cibonu, ali nisu mu dali. Od Cedevite je želio stvoriti europski klub, ali nije imao potporu ni grada ni države i ne čudi me što je Cedevita otišla – kaže Gašpert.


Novi list pratite putem aplikacija za AndroidiPhone/iPad ili Windows Phone.