Ne znam kad ćemo se ponovo vidjeti, ali znam da ćemo večeras dati sve od sebe, najavio je na početku svog koncerta održanog u prepunoj pulskoj Areni legendarni kanadski rock šansonijer Leonard Cohen te u potpunosti ispunio dano obećanje tijekom koncerta koji je počeo u 21.16 sati, a završio u 32. minuti novog dana. Što znači da je vremešni Kanađanin – rođen je 21. rujna 1934. godine i uskoro će napuniti 79 godina! – uzevši tek jedan predah od 15 minuta, na pozornici proveo fantastična tri sata! 

   A ta su tri sata uz odličnog Cohena, uigrani prateći bend te izvrsnu pulsku publiku (pristiglu iz svih dijelova Hrvatske) prošla kao u snu i velikoj većini posjetitelja ostat će u sjećanju kao nezaboravan doživljaj tijekom kojeg se moglo ne samo uživati u zaista briljantnim izvredbama desetak pratećih glazbenika i Cohena, već naći licem u lice s dijelom bogate i lijepe rock prošlosti. 

  Opća kultura

Naime, svoj debitantski album Cohen je objavio prije punih 45 godina, a u ta četiri i pol desetljeća stvorio je raznovrstan i bogat opus čiji su dijelovi već postali dio opće (rock) kulture, a znatan dio tog zlatnog naslijeđa moglo se čuti na pulskom koncertu koji je – iako je realiziran u okviru turneje predstavljanja Cohenovog posljednjeg albuma »Old Ideas« – u stvari ponudio klasičan Greatest Hits obrazac. 

   Točnije, predstavljanju novog albuma posvećen je bio ponajprije završni dio prvog dijela koncerta kad smo čuli prekrasne »Darkness«, »Amen« i »Come Healing«, a sve ostalo – osim teme »Going Home« izvedene na prvom bisu, bilo je prisjećanje na prošlost i pjesme uz koje su odrastale generacije i generacije. Koncert je otvoren prekrasnom ljubavnom himnom »Dance Me to the End of Love« da bi odmah potom izvedbom hita »Future« Cohen podsjetio kako uz izvrsne ljubavne zna napisati i odlične kritičke stihove o suvremenoj stvarnosti. Uslijedio je potom jedan od vrhunaca prvog dijela, fantastična »Bird on a Wire« tijekom čije izvedbe se teško moglo ostati ravnodušan na izniman Cohenov vokal praćen sjajnom soul pratnjom Sharon Robinson i sestara Web, odnosno briljantnim blues solažama Boba Metzgera. »Everybody Knows«, još jedna o životnim i društvenim nepravdama natjerala je publiku na praćenje ritma, a prvi dio koncerta uz dojmljivu izvedbu tri pjesme s novog albuma kraju je priveden plesnom i pjevnom »Lover, Lover, Lover« koja kao da je nagovijestila još bolji nastavak koncerta. 

   Drugi dio počinje maestralnom izvedbom »Tower of Songs«, možda ponajbolje pjesme koju je napisao od devedesetih do sada i koju mnogi pamte po sjajnom duetu s Bonom iz U2. No, to je bio samo prekrasan početak nezaboravnog drugog dijela koji je nastavljen njegovom najpoznatijom baladom »Susane« da bi nakon nje uslijedio najemocionalniji trenutak večeri kad je Cohen bez pratnje ostalih, samo s akustičnom gitarom, odsvirao »Chelsea Hotel«, pjesmu o istinitom kratkom ljubavnom susretu njega i Janis Joplin. Na te davne šezdesete podsjetile su potom još i »Sisters of Mercy«, »Gipsy Wife« i »Partisan« da bi potom Cohen malo odmorio dok je Sharon Robison briljirala u izvedbi balade »Alexandra Leaving« zaradivši gromki pljesak koji je bio pravi uvod u još jedan Cohenov evergren, temu »Hallelujah« nakon koje je uslijedila sedmominutna izvedba »Take This Waltz« tijekom koje je predstavljen cijeli band te u 23.15 zaključen službeni dio koncerta. 

Sve je bilo savršeno

Jednom riječju, Leonard Cohen i prateća ekipa glazbenika i sjajnih back vokala održali su u Puli nezaboravan koncert. Sve je bilo savršeno – divna ljetna noć, veličanstvena Arena, raspoloženi izvođači i publika koja je osjećala ritam koncerta i bila u stanju nakon, primjerice, vrlo pjevne i razigrane »Partisan« u trenu potpuno zašutjeti i slušati božanstveni glas Sharon Robinson pri izvođenju »Alexandra Leaving«, odnosno u kasnijem dijelu već furioznog koncerta u potpunoj tišini saslušati zaista anđeosku izvedbu »If It Be Your Will«. Definitivno, Cohen u Puli bio je koncert koji se pamti za cijeli život, pogotovo ako Cohen prestane s koncertnim nastupima, što je itekako moguće s obzirom na njegovu dob. Upravo stoga koncert u Areni bio je možda i posljednja prilika za istinski dodir s nekima od najljepših rock balada ikad napisanima i s čovjekom koji ih je napisao i tako nezaboravno izvodio i izvodi.