Moćan zvuk

Jesen sa Jeanom Sibeliusom: Simfonijska večer za pamćenje u “Zajcu”

Svjetlana Hribar

Odličan orkestar koji je pratio dirigentsku ruku Villea Matvejeffa  muzicirao je nadahnuto kako to davno nismo čuli, a oduševljena publika izmamila je dodatke nakon prvog i drugog dijela koncerta



Drugi koncert u ciklusu »Jesen sa Jeanom Sibeliusom« donio je Riječanima simfonijsku večer za pamćenje: mladi finski dirigent Ville Matvejeff koncipirao je program od dva djela Jeana Sibeliusa nastalih na samom početku 20. stoljeća, želeći svojim dirigentskim viđenjem predstaviti najvećeg finskog kompozitora i jedno od najvećih imena simfonijske glazbe svog vremena.


Violinski koncert Sibelius je napisao 1904. godine, kada je i izveden u Helsinkiju, ispraćen lošim kritikama uglavnom zbog krivog izbora solista. Djelo je, naime, napisano za virtuoza, a izveo ga je violinist nedostatnih sposobnosti. Sibelius je povukao prvu verziju, učinio revizije, ali je njegov violinski koncert do današnjih dana dostupan – samo virtuozima među guslačima.Marco Graziani, 27-godišnji Riječanin izvrsne škole i osobnog senzibiliteta, dorastao je ovom važnom djelu violinske literature. To je pokazao izvedbom na koncertu preksinoć, kad je pod vodstvom Ville Matvejeffa suvereno odsvirao sve tehničke zahtjeve i sugestivno interpetirao djelo. Treba istaknuti i odličan orkestar u ovoj izvedbi, koji je pratio dirigentsku ruku nadahnuto  muzicirajući kako to davno nismo čuli! Oduševljena publika izmamila je od Marca Grazianija dodatak –Bachovu »Sarrabandu«, ispraćen aplauzom.

U nastavku koncerta na programu je bila Simfonija br. 2  Jeana Sibeliusa, jedno od njegovih  djela koje je snažno skrenulo pažnju muzičke javnosti na Sibeliusovu skladateljsku imaginaciju i učinilo ga legendom za života.


Iako je već izvođena u Rijeci, Simfoniju br. 2  slušali smo – kao da ju čujemo prvi put. Raspjevani orkestar u kojem niti jedan instrument nije »stršao« – violinski zvuk tako suzdržano snažan u dinamičkim gradacijama, a zaobljen u forteu ne pamtimo u izvedbi riječkog orkestra; violončela i kontrabasi ritmički točni, skladno su razvijali melodijsku liniju; izvrsni limeni puhači svirali su meko a izražajno, drveni su se pratili skladno s eksponiranom muzikalnošću… Ukratko: orkestar je – uz novog koncert majstora Antona Kyrylova – muzicirao s izraženom suptilnošću, pa je publika – nakon snažnog finala – dobila i dodatak programu: Sibeliusovu »Finlandiju«!




I ovo je djelo nastalo gotovo u isto vrijeme kao i prethodna dva koja smo čuli na koncertu. Kad ga je Matvejeff najavio kao dodatak – iz gledališta se oteo uzdah: »Još nekoliko minuta uživanja u zvuku«!