RIJEKA  Igor Večerina recitirao je stihove iz svoje nove knjige poezije, Zoran Štajdohar Zoff priredio je recital s poemom »Jama« Ivana Gorana Kovačića, a Predrag Kraljević Kralj na blok flauti svirao »Odu radosti« dok su posjetitelji s oprezom koračali između 999 digitalnih kolaža, crteža i fotografija kojima je prekrio podove izložbenog prostora Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.

Bio je tu i Bosnimir Ličanin koji je nastupio je s monokomedijom »Likota«, Borivoj Bukva s haiku poezijom, Ranko Lužavec s performansom »Drvena Marija«, a prikladno kostimirana Neda Šimić Božinović uz pratnju Vladimira Wölfla demonstrirala je svoje glasovne mogućnosti izvedbom »Mačje sonatine« za glas i theremin.

Sve to samo je dio preksinoćnjih događanja u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti kroz koje je u bijelom liječničkom mantilu, sa svjetiljkom u ruci i stetoskopom oko vrata, publiku vodila Marija Alexandra Štrajh koja se nakon privremenog izbivanja vratila na javnu pozornicu, da bi u duhu nekadašnjeg bavljenja »art performingom« osmislila multimedijski konceptualni projekt »Metafizika krvi ili slobodna art vizija DNK ključa« u kojem je okupila dvadesetak kretivnih duša – performera, glumaca, glazbenika, angažiranih intelektualaca i legendi u kulturi grada Rijeke i Zagreba, poznatih po svojoj osebujnosti, a za ovu priliku ujedinjenih u »MŠ RAUSHAUSOFFTEATAR«.

Većina njih pripadnici su nekad čuvene alternativne riječke scene, a njezino ugasnuće potaklo je autoricu da osmisli projekt kojim će podsjetiti na neke od kultnih figura riječkih osamdesetih i žestinu stvaralačke energije s kojom se nekad radilo, a danas je tako nedostaje.

Posveta staroj sceni

– Svi ovi umjetnici moji su prijatelji, a ideja da ih okupim javila se kad sam se nakon dužeg izbivanja vratila u Rijeku i saznala da Krešo Kovačićek, nekad zaštitni znak alternativne Rijeke, osnivač kultne Transmisije, performer i vječiti tražilac umjetničkih nedodirljivih zakutaka, praktički živi kao beskućnik… Ne samo on, već i mnogi drugi ljudi iz umjetničkog miljea žive jako loše, nitko ne poduzima ništa da im pomogne, a ni oni sami nisu se pretjerano potrudili da to promijene. To je bio prvi impuls koji je pobudio poriv da ih okupim i osmislim multimedijalnu predstavu u kojoj će svi oni, posebni i neponovljivi, imati priliku u najkraćem pokazati ono što jesu, svoj identifikacijski kod po kojem su prepoznatljivi. Kao pripadnica stare riječke scene zapitala sam se gdje su svi ti ljudi nestali. Htjela sam pokazati da i dalje postoje, funkcioniraju, da im se može dati prilika, da makar mogu ove mlade podsjetiti na stvari koje su radili. Nažalost, danas mi se Rijeka čini tako devastirana. Željela bih da se da se to promjeni. Ovaj projekt posvećen je staroj sceni u nadi da će Rijeka dobiti svoj novi otisak prsta, neponovljivi, jedinstveni, po kojem je uvijek bila prepoznatljiva – kazala je Marija Štrajh koja je zahvaljujući otvorenosti MMSU-a i ravnatelja Slavena Tolja svoj naum uspjela realizirati i privođenjem pod krov jedne od vodećih institucije odati oficijelno priznanje zaboravljenim, a u međuvremenu i posustalim riječkim alternativcima.

Krvave izvedbe

U predstavi koja bi se mogla zvati i »Povratak otpisanih« proliveno je i nešto krvi, za što su se pobrinuli tatoo majstorica i umjetnica suspenziranja Ana Laco koja je probadala kožu kukama za suspenzije, te kipar Dean Kljun koji je priredio aukciju slika naslikanih svježom krvlju, a da bi prisutne motivirao na licitiranje zapalio je one koje su ostale neprodane.

Krešo Kovačićek izveo je performans »Eritofobija«, Igor Medved je u performansu »Posuda, voda, čovjek, zrak« »pjevao« s glavom uronjenom u vodu, dok su Jelena Tondini i Andrea Kustić u performansu organizirale paljenje svijeća pred lutkom iz izloga, opremljenom prestižnim robnim markama, kao ikonom današnjeg vremena.

Ricardo Staraj izveo je poetski recital uz gitaru pod nazivom »Big bang osobne misije«, Branko Cerovac predstavio se instalacijom »Čudo na splavi fregate M2014« i performansom u kojem je nahranio i napojio publiku kruhom i vinom, dok je Marijan Vejvoda podsjetio na grupu umjetnika i intelektualaca svojedobno okupljenih u »Kastavskom krugu«.

Publika je imala priliku pogledati i projekcije »Srpskohrvatskog performansa« Franka Bušića i Jovane Baćanović, serije fotografija Igora Tomljenovića »Sex, Body and Gender« i dokumentarnog filma »Zeitgeist« Petera Josepha, a za kraj večeri gitarist Damir Halilić Hal izveo je skladbe s albuma »Mare Nostrum«.