
Foto: Sergej Drechsler
U knjizi »I massacri di luglio« autor analizira i ukazuje na prešućene fašističke zločine u Jugoslaviji. Od 2005. u Italiji se 10. veljače obilježava kao Dan sjećanja na tragediju Talijana i žrtve fojbi, kao i na egzodus s područja Istre, Rijeke i Dalmacije u drugom poraću. Taj dan često je i dalje samo povod za optuživanje Hrvata i Slovenaca za barbarstvo, podsjeća Scotti
RIJEKA U nakladi izdavača Red Star Press iz Rima objavljena je nova knjiga riječkog književnika, publicista i novinara Giacoma Scottija (1928.) pod naslovom »I massacri di luglio« (Pokolji u srpnju). U ovoj knjizi autor analizira i ukazuje na prešućene fašističke zločine u Jugoslaviji. Kako podsjeća Scotti, od 2005. godine u Italiji se 10. veljače obilježava kao Dan sjećanja na tragediju Talijana i žrtve fojbi, kao i na egzodus s područja Istre, Rijeke i Dalmacije u drugom poraću. Taj dan često je i dalje samo povod za optuživanje Hrvata i Slovenaca za barbarstvo, na što ovi ne ostaju dužni podsjećajući Talijane na zvjerstva koja je počinio fašistički režim.
Radi se o svojevrsnom »razgovoru gluhih«, u kojem tek rijetkima uspijeva ostati razumnima, okrenutima traženju istine umjesto instrumentaliziranju povijesti u političke svrhe. Giacomo Scotti nije se želio s tim pomiriti. Nakon što je 2005. u Italiji objavio knjigu »Dossier foibe« i zbog nje doživio salve uvreda i napada onih koji sami sebe uvjeravaju da postoji samo »talijanska istina« o toj temi, odlučio ju je proširiti i predočiti hrvatskim čitateljima svoje viđenje mračne strane povijesti 20. stoljeća na istarsko-kvarnerskim prostorima. Tako se u izdanju riječkog »Adamića« 2008. pojavila prva knjiga na hrvatskom jeziku posvećena fojbama – »Krik iz fojbe«.
Scotti u prvom dijelu te knjige opisuje događanja u Istri i okolici od dolaska fašista na to područje početkom dvadesetih godina 20. stoljeća pa do kraja Drugoga svjetskog rata, dokumentirajući njihov teror nad stanovništvom, da bi čitatelja uopće mogao uvesti u drugi dio, priču o fojbama. Autor dokazuje da je spirala smrti, koja je trajno obilježila mnoge pojedince i obitelji u Istri, kao i one koji su otišli u Italiju i diljem svijeta, imala svoje uzroke i posljedice. No Scottiju je stalo pokazati da je možda još strašnije od tog političkog terora, divljanja i ubijanja te osvećivanja u kojima su stradavali i Hrvati i Talijani, ta potreba da se vidi trun u tuđem, a odbija vidjeti gredu u vlastitom oku. Politička upotreba fojbi, ali i fašističkih zločina, bez osvjetljivanja cjeline problema i pokušaja utvrđivanja istine o svakom konkretnom događaju ne rehabilitira žrtve, već jedino truje buduće generacije, poruka je koja se može iščitati iz Scottijeve knjige.
Selektivna memorija
Vezano uz Dan sjećanja u Italiji, od kad je službeno proglašen monopolizirale su ga desne snage. Taj zakon ima samo tri članka u kojima se govori o uspomenama na egzodus, fojbe i cjelokupne događaje u vezi s istočnom granicom. Međutim treći članak zakona se nigdje u Italiji ne respektira. Memorija je, dakle, samo djelomična. U fokusu su samo fojbe, na koje se nadovezuje egzodus. Zaboravlja se da je prije toga bilo dvadeset godina fašističkog režima u Istri, zaboravlja se da je prije fojbi, od travnja 1941. do 8. rujna 1943. godine, bila fašistička okupacija dijelova Hrvatske sa strijeljanjima, paljenjima… O tome se šuti. Isključivo se govori o fojbama, koje su bile aktualne u Istri dvadesetak dana, od 10. rujna do 4. listopada, kad su Istru okupirali Nijemci. Pa se onda opet zaboravlja razdoblje od listopada 1943. do svibnja 1945. godine, u kojem su fašisti u službi Nijemaca ubili ili deportirali oko 5.000 civila u Istri. Memorija je selektivna.
Ljevičarski krugovi
Oko 500 žrtava fojbi postalo je u nekim talijanskim krugovima pet, pa petnaest tisuća, a sada neki govore i o 30 tisuća. A među bačenima u fojbe bilo je i Hrvata. Dakle nisu ljudi stradali samo zato što su Talijani, a ako i jesu bili Talijani, bilo je tu najviše fašističkih dužnosnika.
Sada se, isto tako, govori o 350 tisuća esula, a bilo ih je oko 250 tisuća zajedno s oko 60 tisuća Hrvata. I da je samo jedan čovjek bio bačen u jamu, bilo bi strašno, i da je samo nekoliko ljudi otišlo u egzil, nije dobro, ali ne treba još lagati i dodavati. Smatram da bi Dan sjećanja trebao biti posvećen uspomeni na sve žrtve, bez pretjerivanja i u potrazi za povijesnom istinom, ne opterećujući buduće generacije koje nisu krive za postupke svojih očeva i djedova – kaže Scotti.
Giacomo Scotti kaže i da u Italiji nije bilo lako naći izdavača za knjigu »I massacri di luglio«, jer nema mnogo nakladnika koji su lijeve orijentacije.
– Knjigu je na kraju objavio Red Star Press – mislim da naziv izdavača govori sâm za sebe. Kad se radi o temi fašističkih zločina u Jugoslaviji, smatram da sam u privilegiranoj poziciji u odnosu na talijanske povjesničare. Većina njih, naime, ne zna hrvatski jezik ili jezike bivše Jugoslavije, pa sam ja u tom smislu privilegiran i za potrebe svoga pisanja koristim se arhivima i svom dostupnom građom – zaključuje Scotti, čija je nova knjiga predstavljena u Italiji, jako se dobro prodaje i prihvaćena je i pozdravljena u talijanskim ljevičarskim krugovima. Desnica i neofašisti za sada se nisu oglasili.