Glazba za oči

Sve bilo je muzika: Izložba portreta nadahnuta Arsenom Dedićem

P. N.

Uz portrete Arsena Dedića prikazani su i portreti ljudi koji su na bilo koji način dolazili u dodir s njim, njegovi prijatelji, suradnici, članovi obitelji i drugi



U organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ u Crnogorskom domu u Trnjanskoj cesti 35 postavljena je izložba portreta „Sve bilo je muzika“ autorice Mirjane Nikolić. Izložena su trideset i tri crteža. 


– Ovaj ciklus radova nazvan je po Arsenovoj pjesmi “Sve bilo je muzika” jer za mene je crtež glazba za oči. Izložba je posvećena Arsenu Dediću. Uz portrete Arsena Dedića prikazani su i portreti ljudi koji su na bilo koji način dolazili u dodir s njim (njegovi prijatelji, suradnici, članovi obitelji i drugi). Radeći cijeli život u području glazbe, Arsen Dedić potvrdio je izreku da je glazba dovoljna za život, ali život nije dovoljan za glazbu. Arsen se rodio u Šibeniku, živio je u Zagrebu, prvi solistički koncert održao je u Beogradu, a neće preminuti nikada i nigdje, jer nastavlja živjeti kroz svoja djela. Ivo Andrić je govorio: „Smrt briše samo nestvarne veličine, a istinske učvršćuje i uzdiže.“ Andrić kaže da svi mi umiremo samo jednom, a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadužbina. Arsen je bio sinonim modernog pjesnika.



On je komponirao i pjevao svoje pjesme. Volio je koristiti za sebe termin pjesmar (onaj koji piše pjesme za pjevanje). Sve što je napisao je jedna pjesma i jedna melodija, kao što je i on sam bio jedan i jedinstven. Umjetnik čitav život reproducira ono prvo što je sakupio u prvim godinama života u zavičaju. Sve je reprodukcija onog s početka jer sve počinje i završava se u istoj točki. Svoje stihove (o ljubavi, tuzi, sreći, prijateljstvu i odrastanju, trenucima očaja i nade, stihove o malim ljudima, sitnicama što život znače, konobi i kuhinji, o djedovima, djeci i unucima, ženama i ljubavnicama, kući pored mora i kući za ptice, o mladosti i starosti, o prolaznosti života,…) uklesao je u vječnost, pojašnjava autorica otkud joj inspiracija za naziv ove izložbe, kojoj je ipak prethodila – ideja.




– Jedina stvar čudesnija od glazbe je čovjek iza nje, rekao je Ray Charles. Ova rečenica me je inspirirala za napraviti ovaj ciklus portreta Arsena i ljudi s kojima je surađivao. Portret u likovnoj umjetnosti označava prikaz određenog lica ili figure. Crtanje portreta nije puko bilježenje pojave jedne ličnosti, već poniranje dublje, koliko je to moguće, u suštinu toga bića. Platon je govorio da je ljudska glava, dakle, ljudsko lice – „slika sveta“. Prema tome, svako ljudsko biće ima svoje lice kao svoju centralnu „sliku“ ili znamenje od koje uvijek „polazi“ i „odlazi“ – ali se tom svom „centru“ svako ljudsko biće neprestano vraća, da bi se sa sobom i na taj neizbježni način – srelo i sretalo… „U ljudskim licima su ucrtani svi putevi svijeta, sve pomisli i sva djela, sve želje i potrebe ljudske, sve mogućnosti čovjekove, sve što ga drži i diže, i sve što ga truje i ubija; sve ono o čemu čovjek mašta, a i ono što rijetko biva ili nikad neće biti – dobiva u njima svoj oblik, ime i glas“ – kaže Ivo Andrić. Svako lice ima svoju priču jednu i jedinu i na svakom je slika vlastitog života. Lice pamti sve, čak i ono što bismo htjeli sakriti ostane urezano u obrisima i linijama lika. Lice čovjeka me privlači da ga crtam jer ni na jednom drugom dijelu ljudskog tijela ne postoji toliko zapisa o životu. Centralna i najvidljivija tajna cijelog lica su oči. Platonu ljudske oči su „instrumenti najsličniji suncu“. Tako postoje i „oči duše“ kojima se može otkrivati istina, postoje i oči srca „koje vide sve“, „oči dana“ i „oči noći“, postoje i „svevideće oči“, a sve oči su u stremljenju da se sagleda nevidljivo, nepoznato ili skriveno, kaže Mirjana Nikolić.


“Mirjana Nikolić, odabravši ljudski portret kao jedan od najčešćih likovnih motiva unutar povijesti umjetnosti, ovim se putem predstavlja zbirkom portreta objedinjenih imenom Arsena Dedića. Uz samog Arsena pronalazimo u radu mlade umjetnice i sva ona imena i osobnosti koje su na bilo koji način dolazile u doticaj sa šibenskim kantautorom sa zagrebačkom adresom. Umjetnica je nastojala prikazujući prijatelje, suradnike, utjecaje i štovatelje Dedića prikazati ujedno univerzalnost njegove osobnosti i raznolikost ljudskog i umjetničkog karaktera. Ova vrsta hommagea ne pronalazi svoju vrijednost faktografskim lociranjem bitnih imena nego interpretativnim sugeriranjem potrebe za dijalogom. Različitost motiva, ujednačenost tehnike i svježina pristupa čine ovu izložbu aktualnim i vrijednim pozivom na propitivanje i razumijevanje značenja samog portretiranja i prisutnosti ovim putem portretiranih osoba unutar našeg kulturnog i društvenog života”, napisao je Marko Pisarević.