Nema hrvatskog predsjednika ili premijera od 1990. godine naovamo koji nije izjavljivao da je Rijeka najvažnija luka, da je Hrvatska jaka koliko je jaka Rijeka i da treba izgraditi svu potrebnu prometnu infrastrukturu za riječki lučki bazen kako bi se iskoristile sve komparativne prednosti izvrsnog geostrateškog položaja grada na Rječini. Nisu oni ništa izmislili, prednosti Rijeke prepoznale su sve države čiji je dio ona bila i zahvaljujući tome grad se razvijao kao malo koji na istočnoj obali Jadrana. Austrijancima, Mađarima, ali i Jugoslaviji Rijeka je na gospodarskim kartama bila ispisana crvenim štampanim slovima i onda je to još bilo zaokruženo. No, 1990-e su za Rijeku značile gospodarski slom i potop, kako industrijskih tvrtki, tako i riječke luke. Tek tamo od 2000. godine i od projekta Rijeka Gateway stvarali su se temelji za uzlet riječke luke. Prešlo se sramežljivo s riječi na djela i odmah je to dalo rezultate. Mrtvi riječki lučki kapital stavljen je u funkciju, ali sve je to bilo nekako sramežljivo. Cijela priča dobila je na zamahu od negdje 2010. godine naovamo, a u zadnjih nekoliko godina stvaraju se pretpostavke da Rijeka bude Hrvatskoj ono što je bila Mađarskoj ili Jugoslaviji. Ono što se činilo neostvarivim, a to je izgradnja još jednog kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali i njegovo prometno povezivanje cestom D 403 na riječku obilaznicu, postalo je stvarnost. Ne broje se mjeseci, već se broje dani do otvorenja jedne od najskupljih hrvatskih cesta. Nema u Rijeci ni jednog političara, bez obzira na to kojoj političkoj stranci pripadao, koji neće izdvojiti ministra Olega Butkovića kao najzaslužnijeg da je to zaista tako. Podrazumijeva se da politički suparnici neće javno hvaliti HDZ-ovog ministra, ali neslužbeno će svi istaknuti da bez njega teško da bi ti projekti išli tako brzo. Ipak, ima jedna stvar na kojoj je i Butković zapeo i nikako da je pokrene odgovarajućom brzinom. Riječka luka dobit će u potpunosti na važnosti tek kada se izgradi željeznička pruga od Rijeke do mađarske granice.

Sada se čini da Butkoviću dobro idu ceste, ali nekako mu ne idu željeznice. Zato veseli da ni drugi HDZ-ov ministar, Branko Bačić, nema problem istaknuti da je za gospodarski razvoj Hrvatske najvažnija željeznička pruga Rijeka – granica s Mađarskom. Svi znamo da je pogled iz Opatije na Rijeku kojom dominira luka vrlo inspirativan i da zna ostaviti bez daha. Možda je pod utjecajem te vizure Branko Bačić dobio nadahnuće pa je ocijenio da je Rijeka po svom potencijalu luka kakve nema na Jadranu. Znači Butković više nije usamljen kada je riječ o ulaganjima u riječku lučku i prometnu infrastrukturu. Ako isto misle prva dva čovjeka kompatibilnih ministarstava, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, ništa ne bi trebalo stajati na putu da se cijela priča oko izgradnje željezničke pruge ubrza i da za života doživimo realizaciju tog projekta. Hrvatska je mala zemlja, ali strateški izuzetno bitna. I kada je riječ o prometu i kada je riječ o lučkim djelatnostima. Valja se samo podsjetiti što je za Hrvatsku značilo otvaranje LNG terminala i koliko je Hrvatska dobila na težini kada je nastupila energetska kriza. Zato uopće ne treba dvojiti što bi za Rijeku i Hrvatsku značilo stavljanje svih potencijala riječke luke u punu funkciju, a što je jedino moguće izgradnjom željezničkih veza prema središnjoj Europi. Još kada se tome doda da su investicije u željezničku infrastrukturu nešto što Europska unija potiče na sve moguće načine, čini se da ne bi smjelo biti nikakvih prepreka u realizaciji tog važnog projekta o kojemu se priča desetljećima, a koji se realizira nezamislivo i neprihvatljivo sporo.

Poznato je i da premijer Andrej Plenković voli boraviti u Opatiji pa ne treba sumnjati ni da je on fasciniran pogledom na riječku luku. Možda ne bi bilo loše da on i dva najvažnija operativna ministra, Butković i Bačić, sjednu u Opatiji za isti stol i naprave plan kako što brže završiti posao koji je davno trebao biti završen. Bačić je izračunao da se jedan euro koji dođe u riječku luku oplemeni u 20 eura. Stvarno je glupo da te iste eure tolike godine ne želimo uzeti. Da se sve može kada se hoće, pokazala je izgradnja Pelješkog mosta. Pa hoće li se, gospodo iz HDZ-a?