Gotovo neprimjetno, struktura zaposlenih u Hrvatskoj se u zadnjih dvije-tri godine drastično promijenila. Zapravo, danas je itekako primjetno da najteže poslove rade ljudi »iz trećih zemalja«, ali njihov ulazak u zemlju protekao je nekako tiho i mirno, i odjednom smo shvatili da postoje dva nepovratna trenda – prvo, radne snage u Hrvatskoj naglo nedostaje na tisuće, a drugo, među nama postoji jedna potpuno nova socijalna kategorija zaposlenih koji su došli iz azijskih i drugih zemalja, a koje poslodavci najčešće tretiraju kao potcijenjenu i slabo plaćenu kategorija radnika, koja međutim već počinje tražiti svoja prava jer ni sami, naravno, ne žele i ne mogu biti dio sive zone socijalno depriviranog stanovništva.

Dapače, europske kvote za migrante upravo su se počele dodatno usklađivati s potrebama tržišta – ministri unutarnjih poslova 27 članica EU-a usvojili su naime prošlog tjedna reformu prava na azil i strožu regulaciju migracija. Navala zainteresiranih za život u Europi je ogromna, i EU želi ubuduće prepoznati i odbiti već na svojim vanjskim granicama one koji u startu nemaju pravo na azil. Pravila za dodjelu azila vrijedit će samo za manji broj migranata koji dolaze u EU, što je izazvalo zgražanje aktivista i ljevice, jer riječ je o obrnutom trendu od legalnog zapošljavanja onih s papirima. Naravno, oni koji su sada azilanti sutra će postati građani država EU-a, ili barem posjedovati radne dozvole, stoga je i migrantska politika jednako važna za stanje tržišta radne snage u svakoj državi članici EU-a kao i kasnije politika zapošljavanja, a onda i socijalna politika.

U Hrvatskoj je među novopridošlom populacijom najviše onih u građevini, nešto u turizmu, a najviše kod agregatora, kako se nazivaju digitalni i virtualni upravljači sustavima dostave, taksi službi itd., gdje dominiraju radnici iz Nepala, Indije i slično. Ti su ljudi apsolutno potplaćeni i podcijenjeni, a upravo politika prema kvotama dopuštenih dolazaka radnika iz tih zemalja, uz njihove uvjete rada u Hrvatskoj, vrlo brzo će, već do narednih izbora iduće 2024. godine, postati glavna politička tema i u Hrvatskoj. Zasad njihov dolazak prolazi mirno, nasreću, jer se čini da je i hrvatska desnica mnogo liberalnija od nekih desnih snaga u velikim državama EU-a, gdje je to desetljećima jedno od glavnih političkih pitanja. No, pitanje kvota svakako je ultimativno političko pitanje, i nametnut će se u skoroj kampanji.

Zašto? Iz jednostavnog razloga što je broj stranih radnika koji danas rade u Hrvatskoj veći nego u nekim hrvatskim županijama, i kad se to preračuna na doprinos stopi BDP-a, ispada da strani radnici trenutno na sebi drže gospodarstvo veličine jedne Istre, dakle može se reći jednu petinu ili šestinu Hrvatske. Službenih brojki o tome koliko je osoba s hrvatskim radnim dozvolama trenutno zaposleno u Hrvatskoj ni nema, ali prema procjenama Ministarstva rada među hrvatskim osiguranicima je i nešto više od 95 tisuća stranih radnika. Također, njihov se broj gotovo izjednačio s brojem građana Hrvatske koji su prijavljeni na burzu rada. Takvih je doduše trenutno manje nego ikad, dakle tek oko stotinu tisuća, jer je nezaposlenost zbog manjka radnika na minimalnoj razini, ali podaci su više nego zanimljivi i više nego ilustrativni. Sve to najbolje govori o tome koliko je domaće gospodarstvo, posebice uslužne djelatnosti i graditeljstvo, ovisno o strancima.

Pritom, sve je više radnika i iz Makedonije, Srbije te tradicionalno BiH, ali u posljednjih nekoliko godina struktura stranih radnika se značajno mijenja, pa su danas radnici iz Nepala po svom broju treći u Hrvatskoj, iza BiH i Srbije. Podaci kažu da ih je sedam tisuća, ali praksa kao da svjedoči drukčije, jer su sveprisutni, pa je stoga za vjerovati da ih je zapravo mnogo više nego to statistika govori. Službeno, stranih radnika je oko osam posto, i taj broj će nastaviti rasti, iako je satnica u građevini u Hrvatskoj i dalje dosta niža nego u Sloveniji ili drugdje u EU-u.

Stoga će u najskorije vrijeme i politika zapošljavanja stranaca postati važna politička tema i u Hrvatskoj. Liberalna politika imigracije koju Hrvatska njeguje pozitivan je trend, ali promjena strukture stanovništva neminovno dovodi i do drugih promjena u društvu, posebice socijalnih, stoga ta tema tek dolazi na stol.