RIJEKA Analizirali smo što su Bijeli pokazali u remiju s Istrom 1961. Izvukli smo neke pozitivne, ali i neke ne tako pozitivne stvari.

PLUSEVI

DRUGO POLUVRIJEME

Riječani su puno bolje odigrali nastavak utakmice, kada su stvorili brojne šanse, no Majkić je obranio četiri teške lopte. U drugih 55 minuta, jer utakmica je produžena više od osam minuta, momčad je živnula, energetski je djelovala puno bolje, a stabilizirale su se i linije, toliko da gosti nakon gola Bakrara (50’) nisu ozbiljnije zaprijetili.

SRČANOST I BORBENOST

Bijelima, ali niti Puljanima, ovog puta u crno-zlatnim dresovima, ništa se ne može spočitati na planu srčanosti i borbenosti. Obje su momčadi uložile maksimum u ovaj derbi, tražile uspjeh i dodale crtu onog neophodnog naboja za jednu ovakvu utakmicu. Na travnjaku je, uz manje »iskrice« i ponešto krvi (Dilaver-Erceg), jedno isključenje (Galilea) te žute katone Jakiroviću i Garciji, ovog puta sve proteklo korektno.

PRINCE AMPEM

Teško je izdvojiti najboljeg igrača susjedskog derbija, ali kad se sve oduzme i doda, to je svakako Prince Ampem. U nešto bljeđem izdanju Bijelih postigao je ključan gol, imamo nekoliko kvalitetnih dodavanja, a i dva jako dobra udarca prema vratima. Ampem je došao do svog petog gola, a toliko ima i ključnih dodavanja kao najbolji asistent Rijeke.

MINUSI

PRVO POLUVRIJEME

Riječani su odigrali prvo poluvrijeme za zaborav. Bilo je dosta nezainteresiranosti i statičnosti u igri, a jedina velika prilika otišla je u nepovrat nakon Friganove nepotrebne povratne lopte u matnoj situciji (17’). Vezna linija nije se uspjela nametnuti, naprotiv Puljani su oblikovali protočniju i jednostavniju igru. Djelovali su okomitije i ostavili bolji dojam.

UŽA OBRANA I IGRAČ VIŠE

Kod oba gola uža obrana (Vukčević, Galešić) napravila je velike greške. Vukčević je nepotrebno vratio loptu Labroviću, a Galešić lako ispao u dvoboju s Bakrarom. Obrana na čelu s Dilaverom bila je svojevrsni zaštitni znak proljetne Rijeke, ali je u susjedskom derbiju zakazala. Niti inače standarno dobar Veiga nije bio na visini. Igra s igračem više pretvorila se nekako u »smetnju«.

BEZIDEJNOST I STIHIJA

U igri Bijelih, posebno u prvih 45 minuta, bilo je dosta »kratkih spojeva« i lošeg protoka lopte. Ne može se reći da Bijeli nisu bili poduzetni, no u svemu je nedostajala prava ideja, više automatizama i kombinatorike u igri. Istra je u tom segmentu djelovala bolje, posebno dok je bila kompletna. Problem Bijelih u nastavku bio je djelomično i u stihijskim napadima.