Za bolji urod

FOTO Radionica rezidbe šljiva privukla mnoge ličke voćare

Marin Smolčić

Radionica je održana u voćnjaku OPG Dragana Šopa u Budaku, voćara s vjerojatno najvećim brojem stabala i nasada voća u Lici



Zadnjih godina u Lici se sve učestalije uređuju stari voćnjaci i sade nova stabla. Uglavnom šljivari sorte lička bistrica, nešto rjeđe sorte čačanka.


Mnoge radionice struke pokazale su sve veću potražnju tržišta za ličkom šljivom jer je ta vrsta voća u Lici jedna od rijetkih koja se ne tretira zaštitnim sredstvima, a navodnjavanje i gnojidba vrše se isključivo na ekološki način.


U cilju što boljeg uroda voća Grad Gospić je pozvao sve zainteresirane građane s šireg područja Grada Gospića na besplatnu radionicu rezidbe voćaka.




Radionica je održana u voćnjaku OPG Dragana Šopa u Budaku, voćara s vjerojatno najvećim brojem stabala i nasada voća u Lici. Radionicu je pratilo 40-ak voćara iz Perušića, Otočca i Gospića.



– Nalazimo se u voćnjaku sa 500 stabala šljiva, a do njega je voćnjak trešanja sa 100 stabala. Jagode uzgajamo na 2 000 m2, dok najviše uzgajamo maline kojih imamo oko 17 000 stabljika. Posla ima gotovo uvijek jer sve moramo obrezivati, nagnojiti, a tek kada počne berba…


Moja obitelj ne može tada odraditi sav posao pa nam se pridružuju prijatelji i brojni sezonski radnici. U našem poslu plasman je namanja briga jer na tržište iznosimo isključivo I. klasu voća. Već imamo stalnu klijentelu u Rijeci, Zagrebu, Zadru i doma.


Od jesenas smo dio uroda pohranili u hladnjače Razvojnog centra u Gospiću gdje i sada traje prerada u pekmeze i džemove jednog dijela uroda malina. Po prvi puta smo lani sušili šljive i rezultati su izvrsni, zadovoljno ističe Dragan.


Važno je razlikovati rodnu granu šljive od tzv. vodopija


Voditelj današnje radionice bio je izv. prof. dr. sc. Goran Fruk iz Sveučilišta u Zagrebu Agronomski fakultet, Odsjek za hortikulturu i krajobraznu arhitekturu Zavod za voćarstvo.


Nazočne je upoznao s mnoštvom slabo poznatih detalja važnih pri obrezivanju šljiva, demonstrirao korištenje električnih škara, kao i s načinima oblikovanja krošnji voćki.


Kako je pri tome naglasio klimatski preduvjeti, sastav tla i tradicija razlozi su što se sve više ličkih OPG-a okreće uzgoju šljive, sve traženijoj voćarskoj kulturi. Pri tome su pljuštala pitanja na koja je dr.sc. Fruk strpljivo odgovarao.



– U koje doba godine vršiti rezidbu voćki? Budući da u Lici nešto kasnije kreće vegetacija ljudima je ugodnije raditi u proljeće. Danas ćemo demonstrirati rezidbu šljive, pokazati koji su rodni pupovi, koje su grane tzv. vodopije i samo izvlače vlagu iz stabla.


U biti su te grane gotovo beskorisne. Također smo apsolvirali što u budućnosti možemo očekivati od svakog reza i kako se koriste električne škare.


Šljiva je u Lici oduvijek imala svoju tradiciju i njezina je budućnost na ovim prostorima neupitna. Prvenstveno zato što u Lici zbog klime i nadmorske visine uvijek nešto kasnije kreće vegetacija pa su ovdje rjeđi mrazevi u proljeće, u vrijeme cvjetanja voćki.



Lika je izvanredno područje za uzgoj voća jer su ovdje veće nadmorske visine, što sprječava širenje lisnih ušiju i drugih nametnika i bolesti.


Lika je oduvijek bila „dobar domaćin šljivi“. Ovdje su uvijek kraći i blaži sušni periodi što ličke šljive čini izuzetno sočnim i ukusnim voćem, istaknuo je dr.sc. Goran Fruk.


Gubitak zanimanja za šljivu u Lici je nazvao pogrešnim, posebno zato što su mnogi lički voćari počeli unatrag 20-ak godina intenzivno saditi sorte jabuka i krušaka koje su se slabo aklimatizirale na ličke vremenske uvjete, oštre zime i sastav tla. Kako se požalio jedan voćar iz Gospića „moje nove sorte jabuka rađaju svakih 5-6 godina“.



Nakon što je prezentiran način oblikovanja krošnji svaki je sudionik radionice obrezao barem po 2-3 stabla šljive, uz mentorstvo i savjete dr.sc. Fruka.


Bio je ovo ujedno i razlog zbog kojega su organizatori polaznicima radionice preporučili da sa sobom ponesu vlastite voćarske škare.


Uzgoj šljiva je lička tradicija, sadašnjost i budućnost!


Brojna laboratorijska istraživanja provedena na plodovima ličkih šljiva pokazala su neospornu nezagađenost, visoki ekološki aspekt i vrhunski sastav ličke bistrice.



Ovome je vjerojatno razlog zbog kojega se ova sorta sve više izvodi u Njemačku i Austriju, odakle nam se vraćaju suhe šljive, pekmezi, džemovi i kompoti.


Donedavno je svako ličko domaćinstvo imalo posađen poveći šljivar, poneki orah, stablo jabuke i krušku sorte „tepka“. Od plodova šljive obavezno se pekla rakija dok su domaćice spremale pekmeze i džemove.


Dolaskom uređaja za smrzavanja namirnica porasle su količine šljiva spremljenih za pripremu knedli, štrudli i ostalih kolača s šljivama kao glavnim nadjevom.



Budući da je voditelj radionice izv. prof. dr. sc. Goran Fruk iz Sveučilišta u Zagrebu Agronomski fakultet, Odsjek za hortikulturu i krajobraznu arhitekturu Zavod za voćarstvo i sam nazočio brojnim stručnim predavanjima kolega u inozemstvu, danas je ličkim voćarima prenio svoja brojna iskustva i saznanja. Jedna od naoko banalnih radnji vezana je uz širenje bolesti stabala.


-Zato nakon svakog obrezivanja pojedine voćke obavezno dezinficirajte voćarske škare. Na taj način ćete sprječiti širenje bolesti ili nametnika na ostala stabla, ustvrdio je Goran Fruk.