Među ljudima koji se motaju oko ovog političkog projekta ima zaista zanimljivih i sposobnih ljudi. Jedna od njih svakako je i Jelić koji jest materijal za ozbiljnog političkog igrača
Po tko zna koji put Hrvatskoj se nudi neovisna politička opcija. Ovaj put u formi Udruge nezavisnih koju počinje organizirati neovisni šibensko-kninski župan Marko Jelić. Dosad takve inicijative nisu polučile previše uspjeha jer tu postoji jako puno praktičnih problema. Recimo, kako će se složiti izborne liste. Okej, kakav god bio izborni zakon, sigurno će biti uvedeno preferencijalno glasovanje. Tako da nisko mjesto na listi ne znači nužno da neće ući u Sabor. Ali opet, nije to baš tako lako postići, odnosno dobiti dovoljan broj glasova. Tako da visoka mjesta na listi itekako igraju u ovoj priči. I u strankama je to prilično mučna procedura u kojoj na kraju svemoćni predsjednici stranaka nametnu sastav liste, pa tko se ljutio, neka se ljuti. Kada su u pitanje nezavisne liste, tog krovnog autoriteta nema pa je ova kadrologija problem koji može srušiti cijeli sustav. Tako da onaj tko je nisko na listi, a iz male je općine ili grada, sigurno neće uložiti previše napora za boljitak cijelog projekta jer od njega ionako neće imati ništa. Odnosno, neće se previše truditi tijekom kampanje.
Ako se ova ekipa ipak nekako i posloži, te sastavi listu, nije do kraja nemoguće da osvoji i pokoji saborski mandat. Možda i ne samo pokoji nego i nešto više. I onda će se dogoditi ono što se već sto puta dogodilo. Ako ne baš na samu izbornu nedjelju, ali sigurno već u ponedjeljak ujutro počet će prvo osipanje i prve svađe. Ako bi zastupnici ove udruge možda bili u poziciji da odlučuju o parlamentarnoj većini, pritisak će postati toliko velik da bi do razlaza moglo doći i prije zatvaranja birališta. Dovoljno se samo sjetiti što se događalo ujesen 2015. kada je dio ljudi koji su u Sabor ušli s liste Mosta snimljen u stanu jednog SDP-ovog ministra kako razgovaraju s tadašnjim premijerom Zoranom Milanovićem. Bilo je to koji dan nakon izbora. Par dana kasnije neki drugi zastupnici s Mostove liste navodno su s Milanovićem bez znanja Bože Petrova razgovarali u Banskim dvorima. A Most je tada, odnosno njegova lista, ipak bio koliko toliko strukturirana priča. Što ono što se zove Udruga nezavisnih nije i teško da će biti do parlamentarnih izbora.
Što ovaj projekt svjetonazorski i politički raznorodnih ljudi uopće može ponuditi Hrvatskoj. Poručili su da žele »normalnu i građansku« državu. Što je to normalna država – nije baš jasno. Kao što nije jasno što se misli pod građanskom državom. Je li to ono što u BiH prodaju bošnjačke stranke kako bi tom fintom preuzele svu vlast u zemlji u kojoj imaju najviše stanovnika. Ako bi to bilo to, to bi značilo da žele mijenjati Ustav i odustati od Hrvatske kao nacionalne države. A onda je valjda sljedeći korak ukidanje osam zastupnika nacionalnih manjina. Jer svi smo građani bez obzira na etničku pripadnost. To želi u BiH prodati bošnjačka opcija kao građansku državu. Po svemu sudeći, Udruga nezavisnih ne želi baš to tako napraviti. A što želi, vjerojatno ne znaju ni oni sami. Ali »građanska država« dobro zvuči. Iako, realno, ta fraza ne znači ništa konkretno. Samo dobro zvuči. Iz Udruge poručuju da se okupljeni slažu u 90 posto stvari, a najvažnije je da znaju koje su promjene Hrvatskoj potrebne »u smislu stvarnog života, mimo gole ideologije«. Priznaju da je svjetonazor bitan jer da on određuje i poreznu politiku, radnička prava i slične stvari, ali da »on ne smije biti prepreka rješavanju stvarnih problema građana«. Hm, hm. Znači li to da porezna politika nema veze s rješavanjem konkretnih problema. Ili radnička prava. Pa nije to baš tako. Dobro sad, riječ je o početku inicijative i ne treba o njoj suditi u startu negativno zbog nezgrapnih i nedorečenih javnih istupa nekih njenih čelnika. Ima još vremena za dotjerivanje i brušenje izbornog programa.
Među ljudima koji se motaju oko ovog političkog projekta ima zaista zanimljivih i sposobnih ljudi. Jedna od njih svakako je i Jelić koji jest materijal za ozbiljnog političkog igrača. Ali teško je očekivati da bi on svoje ideje mogao ostvariti preko tako heterogene skupine ljudi kojima je jedina zajednička karakteristika to što nisu članovi ni jedne političke stranke. Možda bi mu bilo bolje da i on osnuje jednu.