RIJEKA Najbolji hrvatski rukometaši okupili su se na tradicionalnim zimskim “ubrzanim” pripremama za veliko natjecanje koje se već uobičajeno igra početkom godine. U ovom slučaju riječki vratar PPD-a Zagreb Dino Slavić i suigrači u polju ispred njega nastojat će što bolje “uštimati žice” za Svjetsko prvenstvo, koje će se od 11. do 29. siječnja iduće godine igrati u Poljskoj i Švedskoj.

Izabranici Hrvoja Horvata treniraju u svojoj tradicionalnoj istarskoj bazi u Poreču, a formu će testirati s Talijanima večeras u Puli te dan kasnije u Poreču.

– Odradili smo tek nekoliko treninga. Međutim, činjenica je da nismo odmah bili kompletni s obzirom na to da je nekoliko reprezentativaca imalo utakmice za svoje klubove u Bundesligi. I izbornik Horvat stigao je jučer te smo u početku bili pod vodstvom Ivana Balića, kondicijskog trenera i trenera golmana. Uglavnom, čekamo da se svi skupimo, večeras igramo prvu utakmicu s Talijanima kako bismo vidjeli u kakvoj smo formi. Poslije toga imamo dva dana odmora, pa počinju pripreme za utakmicu s Egiptom – započeo je Dino Slavić.

Stari je hrvatski običaj da se obitelji okupe zajedno za Božić. U rukometnoj verziji takvih sastajanja hrvatski se reprezentativci skupe s raznih meridijana i paralela čekajući nastup na velikom natjecanju, kao što je ove godine SP, koji je okupio stare sportske prijatelje.

– Stvarno je lijepo vidjeti dečke koje nisam vidio duže vremena. Među nama vlada stvarno dobra atmosfera. Istina, naporno je, ali mislim da tako i mora biti. Mogu reći da je atmosfera u reprezentaciji stvarno savršena, o tome se može govoriti samo pozitivno, a neka se u tome tonu i nastavi.

Kvaliteta

Riječki rukomet uoči svakog velikog natjecanja svjedoči iznimnoj kvaliteti svojih predstavnika koji su već desetljećima nezaobilazni čimbenici u reprezentaciji, koja je već godinama hrvatski sportski hit. Ta lijepa riječka tradicija nastavlja se i dalje. Uz Slavića su na popisu reprezentativaca i njegovi prijatelji i sugrađani, bek Tin Lučin i desno krilo Filip Glavaš.

– Lučin i Glavaš imaju već nekoliko prvenstava iza sebe, a nadam se da će ovo biti moje prvo Svjetsko prvenstvo. Od nas trojice sam najstariji, a u ovom slučaju, kada je reprezentacija u pitanju, mogu nešto i naučiti od njih.

Još se nisu stišali veliki valovi oduševljenja koje su podigli hrvatski nogometni reprezentativci sjajnim predstavama i uspjesima na Mundijalu. Navijači su pak od rukometaša već desetljećima navikli na velike uspjehe, na medalje s najvećih natjecanja. Jasno je da su apetiti javnosti veliki, hrvatski ljubitelji rukometa žele novu rezultatsku gozbu. Svakako da je priželjkuju i sami reprezentativci koji se, međutim, drže pouke o “oprezu kao majci mudrosti”, nema istrčavanja s bombastičnim najavama. Prvo treba odraditi posao u skupini G s Egiptom, SAD-om i Marokom.

– Pričajući ovako među sobom, svi znamo što bismo htjeli, međutim, moramo biti skromni i ići korak po korak da kao prvo ove pripreme prođu sa što manje ozljeda. Uz to se, naravno, trebamo spremati za prvu utakmicu s Egiptom, koja je po našem mišljenju možda i najbitnija kada je riječ o prvom mjestu u skupini. Sada nam u fokusu treba biti Egipat, a onda da idemo dalje korak po korak, utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti.

Tradicija

Riječki se rukomet može ponositi blistavom tradicijom velikih vratarskih imena koja su dala itekakav doprinos hrvatskim uspjesima. Sada je Slavić njihov nasljednik među vratnicama, u itekako je važnoj ulozi u rukometnoj igri.

– Ovdje smo od vratara trenutačno Šunjić, Kuzmanović i ja. U ovih nekoliko zajedničkih treninga svi smo kliknuli s trenerom vratara Ninoslavom “Pačom” Pavelićem. Inače, rukomet je danas postao takav da bez vratara ništa ne možeš. Ja se nadam da će, tko god od nas trojice branio, biti na zavidnoj razini.

Slavić može biti zadovoljan svojom klupskom sezonom, u kojoj je, uz ostalo, u Ligi prvaka bio junak pobjede nad Veszpremom.

– Krenuli smo možda malo lošije od očekivanog, izgubili smo doma od Bukurešta i još jednu utakmicu u kojoj smo možda trebali osvojiti barem bod. Došlo je kasnije do promjene trenera, taj nas je pozitivni šok možda malo prodrmao, u posljednje četiri utakmice smo osvojili pet bodova. Pogotovo je ta posljednja utakmica s Veszpremom bila najveće iznenađenje, uz to smo uzeli bod Bukureštu te dva boda Wisli u gostima, koji su nam direktni konkurenti za proći skupinu.

Uglavnom, mislim da na kraju ove polusezone možemo biti zadovoljni. Imamo osam bodova, a toliko smo ih imali prošle sezone na kraju natjecanja u skupini. Još imamo četiri utakmice, dvije doma i dvije u gostima. Dečki koji nisu u reprezentaciji trebaju se dobro odmoriti, a mi u reprezentaciji pokušati dati svoj maksimum i u klubu nastaviti u ritmu u kojem smo stali