Večeras u Dvorcu Frankopan s početkom u 19 sati održat će se svečani koncert »55 let sriće« Hrvatskog glazbenog društva Zvijezda Danica iz Kraljevice, posvećen 55 godina neprekinute aktivnosti i pjevanja dvaju članova zbora: Veronike Kašić i Žarka Juranića. Valja napomenuti da zbor uskoro slavi 130 godina postojanja – naime, ovo kraljevičko glazbeno društvo među najstarijima je u ovom dijelu Europe.

Razgovor s veteranima društva Veronikom Kašić i Žarkom Juranićem zapodjenuli smo na temu što ih je motiviralo da počnu pjevati.

– U obitelji i u društvu smo oduvijek pjevali. Sve to kreće od obitelji, ako se pjeva i druži, onda to postaje tradicija. Tada je predsjednik društva bio profesor Zdravko Gudac koji je bio zainteresiran za primanje novih članova. Pitao me je bih li došla pjevati, a ja sam prihvatila poziv, kazala je Veronika.

Njezin zborski kolega Žarko Juranić ističe da je pjevati počeo još u srednjoj školi.

– Počeo sam pjevati sa 17 godina, u trećem razredu Tehničke škole. Uglavnom smo imali školu popodne i nisam mogao pjevati nigdje drugdje, niti igrati nogomet koji sam obožavao, već samo pjevati u Zvijezdi Danici. Želio sam se baviti nogometom, ali zbog škole nisam mogao. Mislio sam da ću poslije, ali na kraju me obuzelo pjevanje u mom zboru i eto, tako je prošlo tih 55 godina, rekao je Juranić.

– Da, prošlo je 55 godina, no bilo je i manjih prekida, u vrijeme trudnoće. To je kao zlatni pir. Netko ne doživi 55 godina života, a kamoli da pjeva u istom zboru toliko godina, istaknula je Veronika.

Foto: VEDRAN KARUZA

Podrška obitelji

Žarko Juranić ističe kako je došao iz glazbene obitelji.

– Cijela familija je pjevala. Naučio sam svirati gitaru. Obitelji je bilo jako drago što sam se prihvatio pjevanja u društvu. Tu sam upoznao i suprugu koja je isto pjevala u Zvijezdi Danici dok nisu došla djeca, a pjevale su i moja majka i sestra. Unuka uči svirati klavir tako da smo svi zainteresirani na glazbu. Bio sam u Oluji i čim sam došao doma, odmah sam otišao na probu. To je bio najemotivniji trenutak za mene, ispričao nam je Juranić.

Veroniku smo pitali i kako je njeno pjevanje prihvatila obitelji.

– Da bi se stalno moglo pjevati u zboru, neophodna je podrška obitelji. Nije problem odlazak na probu, probe su dva puta tjedno od 20 do 22 sati, no valja računati i na nastupe. To je malo zahtjevnije, pogotovo kad se na nekoliko dana mora izbivati od kuće, kad se ide u inozemstvo. Mi smo sa Zvijezdom Danicom obišli pola Europe. Bili smo u Italiji, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, evo nedavno i u Makedoniji. Ovisi o destinaciji, ali uglavnom je riječ o tri do pet dana. To zna biti dosta naporno zbog samog putovanja, ali je isto tako i veliki užitak, otkrila je Veronika.

Zanimalo nas je i kako izgledaju pripreme pred nastupe.

– Pred nastupe imamo više proba. Budući da je većina nas i radila, to je onda predstavljalo problem. Radila sam kao defektolog i obično bih svojoj zamjeni za tih nekoliko dana sve pomno pripremila. To je bilo najzahtjevnije, priča nam Veronika.

Zanimalo nas je, s obzirom na to da je po struci defektolog, pomaže li pjevanje u zboru djeci koja imaju problema s govorom?

– Pjevanje pomaže, ali i bilo koji nastup inače pomaže. Znam da smo imali jednu curicu koja bi, kad bi recitirala pjesmu, bila jako, jako vesela, a zadovoljni su bili i njeni roditelji. Djecu treba opustiti i motivirati, ističe Kašić.

Iskusne pjevače pitamo paze li pred nastup na glas.

– Kod probe imamo upjevavanje, da se glasnice zagriju i opuste. Kad sam radila, onda bih se pred nastup malo štedjela. Kad ste mlađi, onda vam ništa ne smeta, ni pjevanje u autobusu, ni glasno pričanje, ali kad je čovjek malo stariji, onda se treba malo pripaziti, kazala je Kašić.

Kakav bi to razgovor s pjevačima bio, a da ih ne pitamo što osobno od glazbe slušaju.

– Volim rock i to onaj iz 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. To je glazba moje mladosti. Od domaćih grupa volim slušati Opću opasnost, jako mi se sviđa. Mi smo generacija koja je slušala Radio Luxemburg, ističe Veronika.

A rock je i među omiljenim Žarkovim žanrovima.

– Rokerski sam nastrojen, ali slušam i Terezu Kesoviju i Kemala Montena, koji su mi omiljeni pjevači.

– Kad je riječ o skladbama na repertoaru zbora, u kojima najviše uživate? – pitamo.

– U zboru volimo bel canto, jer je sve lijepo posloženo, akordi su lijepi. Sve ono što je disonantno je malo teže, kao recimo istarska ljestvica koja je vrlo zahtjevna, ali kad se nauči neka skladba, onda je to predivno. Dirigent nas uputi kako treba pjevati, po četiri takta, dionice, sopran, tenor… I tako se to spaja i realizira pjevanje skladbe, naglasila je Kašić, dok nam je Juranić priznao kako posebno voli duhovne pjesme.

Poseban trenutak – audijencija kod pape Ivana Pavla II. u Rimu, Foto: Privatna arhiva

Najdraža sjećanja

Prisjetili su se minulih godina i najljepših sjećanja.

– Unatrag 55 godina u zboru nas je bilo jako puno, od nas mladih od kojih 17, 18 godina do starijih članova koji su imali 70, 80 godina. Kad je riječ o nečem doista posebnom, izdvojila bih audijenciju kod pape Ivana Pavla II. u Rimu. Pjevali smo mu »Ave Mariju« od Ivana pl. Zajca. To je bilo 1992. godine. Primio nas je u sali gdje je zbor Zvijezda Danica imala svoj prostor, a do nas su bili i drugi gosti. Svi su bili uzbuđeni i vladao je veliki žamor, ali kad se papa pojavio, nastupila je tišina, utihnuli smo. Bio je to zaista poseban trenutak koji ću pamtiti cijeli život, kazala je Veronika pa nastavila:

– U dragom sjećanju mi je ostao i nastup u Poljskoj, u Wadowicama, Papinom rodnom mjestu. Tom prilikom smo bili u Auschwitzu te u rudniku soli u Wieliczkama kraj Krakowa koji se više ne eksploatira, a sve je napravljeno od soli: stepenice, sala, lusteri… I tamo smo pjevali. Bilo je prelijepo.

Tad je zbor vodio Ivica Frleta, otac našeg današnjeg umjetničkog voditelja i dirigenta Frana Frlete. Kao zanimljivost istaknula bih i nastup na Krčkom ljetu koji je vodio nono od Frana, Ivo Frleta.

Iz tog razdoblja se sjećam da je većina nas radila što u brodogradilištu, što u školi, što u dućanu… I dogodilo se jednom prilikom da je bila već prošla ponoć, a mi smo bili još na pozornici, premda smo se ujutro morali rano dignuti za ići na posao. No ljubav prema pjevanju nadjačala bi umor. Bilo je to u vrijeme kad nas je vodio Franov tata Ivica, a Ljetne priredbe Krk Franetov nono Ivo. To su lijepa sjećanja, kazala je Veronika.

Prisjetila se Kašić i suradnji s poznatim pjevačima.

– S Radojkom Šverkom snimili smo CD, a kroz sve ove godine pjevali smo i s bračnim parom Kolar, s Ljiljanom Molnar Talajić, a vodilo nas je i puno poznatih dirigenata.

Juranić nam je ispričao kako mu je posebno drag trenutak kad su dva zbora spontano zajedno počela pjevati.

– Bili smo na Republičkom zborovanju u Zadru. Na povratku smo stali u Karlobagu. Isto je tako stao i autobus koji je vozio zbor Jeka Primorja. Izašli smo van. Na čelu kolone našeg zbora bio sam ja, a na čelu one druge moj srednjoškolski kolega doktor Begonja, i počeli smo svirati, a zborovi pjevati. Održali smo spontani koncert. Bio je to doista poseban trenutak koji neću nikada zaboraviti, veselo je naglasio Juranić.

Zbor Zvijezda Danica uskoro slavi 130 godina postojanja, Foto: Privatna arhiva

Simbolične pjesme

Otkrili su nam i kako se osjećaju pred večerašnji nastup.

– Naš voditelj i dirigent Fran Frleta je to zamislio tako da budemo poput počasnih diva, kazala je Veronika u duhovitom tonu.

– Svatko od nas odabrao je dvije skladbe. Ja sam odabrala »O pruži mile ruke« i od Dvoržaka »Gospon Bog je pastir moj«. Za potonju skladbu sam se odlučila jer kad je moj sin bio mali, dolazio je sa mnom na probe te ga se jako dojmila jedna rečenica iz te pjesme koja glasi »Bojati se neću ja jer si ti uza mene«. Kako sam emotivno vezana za tu pjesmu, odlučila sam se za nju i kao sinu u čast. Inače, moj je sin također pjevao u zboru sve do odlaska u Zagreb na studij, kaže Veronika.

Žarko nam je također otkrio koje su dvije skladbe njegov izbor.

– Odlučio sam se za pjesmu »Galeb i ja« i »To je moj život« zato što je ovo društvo doista moj život, podcrtao je Juranić.

Za kraj su nam ispričali i kako su tijekom vremena mijenjali glas.

– Bila sam alt, ali s vremenom, kako se s godinama glas mijenja, postala sam tenor, kazala je Veronika, a Žarko se nadovezao:

– Bio sam drugi tenor, a sad, iz istog razloga kao i kolegica, pjevam bariton.

– Pjevati je krasno. Pjesma te uvijek oraspoloži, makar bila tužna. Svi bi ljudi trebali pjevati i možda bi bili sretniji, posebno je naglasila na kraju razgovora Veronika Kašić koja će večeras zajedno sa Žarkom Juranićem obilježiti doista impresivan jubilej od 55 godina pjevanja u HGD-u Zvijezda Danica.

Sa Zvijezdom Danicom obišli pola Europe, Foto: Privatna arhiva