Kada nogomet preuzme primat, sve drugo pada u drugi plan. Pa tako i izmjene Zakona o radu i onog o trgovini kojima se predviđa da će trgovine ubuduće moći raditi smo 16 nedjelja godišnje. I da će zaposlenici na taj dan morati biti plaćeni 50 posto više nego inače. Nacija se još jednom ujedinila oko najvažnije sporedne stvari na svijetu. Gotovo cijela zemlja drhtala je tijekom tih dramatičnih katarskih devedesetak minuta koje su hrvatsku nogometnu vrstu odvele u drugi krug svjetskog nogometnog prvenstva.

Naravno da može izgledati patetično govoriti o tome da se nacija ujedini oko nečega naizgled tako banalnog kao što je nogomet. Može to izgledati i kao umjetno forsiranje nekakvog nacionalnog jedinstva. Kao oni vapaji koji su se znali često čuti kada je nacionalna vrsta igrala neku važnu i odlučujuću utakmicu. A takvih je u zadnjih tridesetak godina zaista bilo puno. A oni su otprilike znali reći da bi nam sve bilo super u našoj zemlji kada bi i oko ostalih stvari bili tako ujedinjeni kao što smo kada igraju Vatreni. Što je naravno nemoguće. Četiri milijuna ljudi ne može se ujediniti gotovo oko ničega. Neke totalitarne države koje su prešle preko nas željele su postići to jedinstvo. I gledajući izvana oni su to i postigli. Ali i tadašnjim je vladarima vjerojatno bilo jasno da je sve to bio privid. Da su sve te vanjske manifestacije jedinstva bile krajnje umjetne. Što se vidjelo u prvom trenutku nakon što je nestao pritisak odozgo. Tada su svi otišli svatko na svoju stranu prema ispunjenju nekih svojih interesa. Jedinstva se nitko nije sjećao.

Međutim, hrvatska nogometna vrsta, bez obzira na to što neće i ne može ujediniti naciju oko bilo čega osim nogometa, ipak na nju djeluje jako blagotvorno. To se vidjelo jako lijepo prije četiri godine po povratku reprezentacije iz Rusije. Cijeli je Zagreb izašao na ulicu, a u glavni su grad tada došli i ljudi iz svih krajeva Hrvatske. Ljudi s malom djecom, umirovljenici, obični ljudi, družili su se, sunčali, ležali po zagrebačkim travnjacima iščekujući da se autobus s reprezentativcima probije od zračne luke do središta Zagreba. Nikakvog tu nacionalizma nije bilo, u smislu onog kako ga tumače neki lijevi analitičari koji čak predlažu da se ukine reprezentativni nogomet jer on kao raspiruje nekakav šovinizam. Ono što se događalo u središtu Zagreba više je sličilo na Woodstock, nego na nekakve nasilničke orgije nogometnih huligana naučenih na nacionalnu mitologiju.

Tada se jest postiglo nešto što bi se moglo nazvati čak jedinstvom. Ljudi su pokazali da im je još uvijek stalo do zemlje u kojoj žive. One u koju su se puno puta razočarali i koja ih je itekako znala iznevjeriti. Od koje su jako puno očekivali, a dobili puno manje nego što su zaslužili. U sve atomiziranijem društvu u kojem živimo nogometna reprezentacija nas svako malo podsjeti na to da pripadamo nekakvoj zajednici. I da ta zajednica može isproducirati nešto na svjetskoj razini.

Naravno, postoji tu i ta druga strana. Dobro je, ne dobro nego fantastično, da smo prošli grupu. I da i dalje ostajemo u Kataru. I da nam je ovaj uspjeh reprezentacije itekako olakšao život u ove zimske dane koje provodimo uz inflaciju, poskupljenja i depresivne vijesti koje dolaze iz Ukrajine. Jedna ovakva doza optimizma uvijek dobro dođe. Druga strana koju smo spomenuli jest ona koja nam govori o tome da će cijela ova magija u Kataru trajati još samo par tjedana. Hrvatska ima puno problema i ne bi nam se smjelo dogoditi da budemo dobri samo u nogometu. Jer i gotovo sve latinoameričke zemlje su itekako dobre u baratanju loptom, a kakva je tamo većina država, svi jako dobro znamo.

Dakle sve u svemu, uživajmo u sljedećim tjednima. Vatreni su napravili ono što se od njih očekivalo, a sve drugo što naprave može se računati kao bonus. Ovo je vrijeme za nogomet i ne treba od toga bježati. Nacija treba nekakav odušak kako bi lakše mogla krenuti u tu čudnu i neizvjesnu 2023. I to je to. Modrić i ekipa priredili su nam još jednu bajku. A kao što znamo, u bajkama uvijek pobijedi dobro, prava strana, pozitivni junaci. Na zelenom terenu stvari idu u tom smjeru, a kako će biti u realnom životu, tek treba vidjeti. Čekamo ponedjeljak.