VENECIJA – Hrvatska umjetnica, majstorica tapiserije i kostimografkinja Jagoda Buić Wuttke umrla je u 93. godini u svojem domu u Veneciji, izvijestila je Hrvatska radiotelevizija. Jagoda Buić Wuttke rođena je u Splitu 1930. godine. Diplomirala je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Beču 1953. Bavila se kostimografijom i scenografijom, surađivala s kazalištima u Beču, Zagrebu, Osijeku, Dubrovniku i Splitu (P. Budak, »Klupko«, 1971.; G. Verdi, »Aida«, 1984.; Shakespeare, »Richard III«, 1997., koju je i režirala). Sredinom 1960-ih posvetila se tapiseriji.

Isprva, nadahnuta pučkim predivom, izrađuje tapiserije škrta kolorita i karakteristične grube izradbe, potom tkanja postavlja slobodno u prostor poput skulpture (»Bijeli prostor«, 1977.), često velikih dimenzija (»Ritam II«, 1978.; »Modra stabla«, 1980.).

Izrađuje monumentalne instalacije od kovine (»Ruža vjetrova u Splitu«, 1987.), a u potonjim radovima kolaže od različitih materijala, npr. papira uglavnom bijele boje, kartona, komadića vune i slično (»Moderator«, 2006; »Školjka«, 2008). Dobila je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo za 2014. godinu.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek izrazila je sućut u povodu smrti Jagode Buić Wuttke, naglasivši kako je njezinim odlaskom Hrvatska izgubila jedinstvenu umjetnicu koja će u antologiju nacionalne umjetnosti zauvijek biti upisana svojim snažnim, avangardnim djelima.

»Pamtit ćemo njezinu svestranost, entuzijazam i kreativnost koju je unosila u svoja djela, ali i u komunikaciju s mnogim umjetnicima različitih područja. Premda je bila najpoznatija po svojim monumentalnim tapiserijama, kojima je ispisala najvažnije poglavlje tog dijela hrvatske primijenjene umjetnosti, Jagoda Buić ostavila je i dubok kreativni trag na kazališnoj sceni, izrađujući neke od najavangardnijih kostimografija i scenografija u kazalištima od Beča i Zagreba, preko Osijeka i Dubrovnika do Splita«, stoji u ministričinoj sućuti obitelji.

Podsjeća se kako se ta studentica bečke Akademije za primijenjenu umjetnost, od samih početaka sredinom šezdesetih godina, nametnula svojim avangardnim pristupom oblikovanju tapiserije.

»Nadahnuta pučkim predivom, etnološki istražujući njegovu strukturu, izradu i bojenje, izrađivala je monumentalne, istkane slike, koje je kasnije avangardno oblikovala u skulpture ili samostalne objekte u prostoru. Izlagala je u muzejima i galerijama po cijeloj Hrvatskoj i diljem svijeta, dobila je niz priznanja za svoj bogati opus…«, navodi ministrica Obuljen Koržinek.

Ostajući vjerna monumentalnim formatima, sa svojim tapiserijama ili instalacijama od kovine i kolažima različitih materijala, Jagoda Buić Wuttke je kroz cijelu svoju karijeru osvajala muzejske, galerijske i kazališne prostore snažnim, ekspresivnim izrazom, strastveno uživajući u umjetnosti kao i u životu. Prostore u kojima je živjela i stvarala pretvarala je u mjesta susreta okupljajući umjetnike u svojim domovima čudesne dubrovačke Kolorine, Venecije, Pariza ili Provanse.