U trgovačkim centrima se već uvelike nude u posudicama uzgojene ljute papričice. Na žalost nije naznačeno jesu li za jelo, jer neke vrste to nisu, a ako jesu, radi li se o blago ljutima ili potpuno blagima koje možemo koristiti i kao začin. Ljutina papričica se određuje Scoville skalom, koja označava koliko u njima ima kapsaicina.

U svakom slučaju, ne preporučuje se probati ih u nerazrijeđenom obliku. Čak i ako ih ne koristimo u kuhinji, svojim atraktivnim izgledom uljepšavat će nam zimu, pogotovu oko Božića, koji se i inače obilježava crvenim biljčicama, pa zašto to ne bi bile ljute papričice. Ako ste ih posijali proljetos, rodit će vam upravo oko Božića, pa eto i uštede i koristi.

Ukrasna paprika (Capsicum annuum) dozrijeva kasno ljeti ili u ranu jesen. U početku su joj plodovi zeleni, a kasnije prelaze u žutu, narančastu i na kraju crvenu boju. U nekih kultivara su ljubičasti. U nekim zemljama zovu je i božićni feferon, jer je glavna potražnja u prosincu zbog blagdanske, crvene boje plodova.

Ukrasna paprika potječe iz obitelji Solanaceae ili pomoćnica, i srodna je s jestivom paprikom. Domovina joj je istočna Azija te Srednja i Južna Amerika.

Lako se uzgajaju u posudama, koje mogu biti i ukrasne, pa eto još jednog dekorativnog elementa. Da bismo ih uspješno posijali, trebaju nam visoka temperatura i vlaga. Možemo posijati i više vrsta papričica koje će onda svojim intenzivnim bojama krasiti svaki prozor. No, možda je najbolje za prvi put kupiti gotove presadnice na kojima piše njihovo ime i koliko su ljute. Kasnije od dobivenih sjemenki možemo i sami razmnožavati nove biljčice.

Za uzgoj im je potrebna također toplina i plodan supstrat, te dovoljno vlage. Trebat će ih i često gnojiti, najbolje kakvim organskim tekućim gnojivom s visokim postotkom kalija i to svakih desetak dana. Za uspješan rast i razvoj ukrasna paprika treba i dosta svjetla i svježeg zraka, a neće joj smetati ni malo izravna jutarnjeg ili poslijepodnevnog sunca.

Poželjno je da temperatura zraka ne pada ispod 10 i ne prelazi 20°C. Ljeti najbolje uspijeva na otvorenome. Zimi je treba držati podalje od radijatora ili drugog izvora topline, kako bi joj plodovi dulje potrajali. U suhom i vrućem okruženju brže će otpasti. Zalijevati ih treba umjereno, ali redovito. Ako im se prskaju i listovi, više će plodova zametnuti.

Posude mogu biti različite, ali za razvoj biljaka bi trebale imati barem 20 cm dubine i širine. Dno posude mora biti pokriveno drenažnim slojem.

Od nametnika i bolesti možemo očekivati lisne uši i gljivične bolesti.