Vi u Hrvatskoj s vašom Strategijom održivog turizma idete u red istinske svjetske avangarde. Jedni ste od rijetkih koji ste svoj razvoj već i službeno postavili u te okvire i na tome vam čestitam te svakako želim da strategijske postavke budu vaša stvarnost, da ih realizirate i da postanu vaša budućnost.

Istinski su ugodno zazvučale riječi Alessandre Priante, direktorice Regionalnog odjela za Europu u Svjetskoj turističkoj organizaciji izrečene prvih sati Dana hrvatskog turizma – tradicionalnog okupljanja svih domaćih dionika najvažnije hrvatske gospodarske grane sa značajnim udjelom i stranih stručnjaka – koji su se koncem prošlog tjedna održali u Šibeniku, u simpatičnom Amadria resortu koji mnogi od nas, pa tako i sami Šibenčani, pamte kao Solaris – nakon što je dr. Dora Smolčić Jurdana, profesorica s opatijskog Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, iznijela Strategiju razvoja hrvatskog turizma do 2030. godine.

Tim više jer u slučaju Alessandre Priante nije riječ o »eurobirokratski« profiliranoj osobi, sklonoj reći ono što auditorij želi čuti, nego, kako je i sam istaknula, vrlo principijelnoj i samosvojnoj znanstvenici, jednoj od onih koje govore isključivo što misle, svidjelo se to nekom ili ne. Priante je stručnjakinja koja se jako dobro snalazi na brojnim područjima, od kulture do poljoprivrede, iznimno sposobna sve to povezati u održivi turizam. Diplomirala je na uglednom milanskom Bocconiju i sasvim je sigurno jedna od najintrigantnijih osoba koje se kreću današnjim prostorom institucionalnog turizma.

Plafon za noćenja

A ono što ju je posebno potaknulo na takvu poruku, najlakše je opisati kao apsolutnu odlučnost da se zauvijek prekine s, nerijetko stihijskim, masovnim turizmom. Ili kako je to uobličio Kristjan Staničić, direktor Hrvatske turističke zajednice:

– Ove smo godine već prešli brojku od 100 milijuna noćenja. Neka smo, dobri su nam rezultati, u fiskalnom smo smislu već ostvarili najbolji rezultat svih vremena. Ali, neka nam, kad su noćenja u pitanju, tu za neko vrijeme bude plafon. Nemojmo trčati za masovnošću, fokusirajmo se na – sadržaj i kvalitetu, na održivi razvoj.

Staničić se tako nadovezao na ministricu turizma i športa Nikolinu Brnjac koja je, otvaravši DHT, istaknula najvažnije postavke onog što nas u turizmu čeka do kraja desetljeća.

– Strategijom razvoja održivog turizma do 2030. želimo postići ravnotežu između tri elementa održivosti – ekonomskog, socijalnog i ekološkog. Posebno je važno za naš nacionalni identitet, ali i za pozicioniranje Hrvatske kao autentične destinacije, kako ćemo interpretirati svoju kulturnu i povijesnu baštinu, kako ćemo čuvati stare gradske jezgre od devastacije, kako ćemo upravljati prostorom i tokovima turista, i ono najvažnije, kako ćemo zadržati svoje ljude na kvalitetnim, sigurnim i dobro plaćenim radnim mjestima.

Kako bismo sve to ostvarili, posebnu pozornost smo posvetili tome da Strategija bude usklađena s prioritetima ostalih resora u Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. godine, i svi su ciljevi postavljeni tako da njihovo ostvarenje bude uistinu moguće, ali i financijski potaknuto od strane Vlade, naglasila je Brnjac na samom početku konferencije.

Oni pak koji su čitavoj toj jako dobro zamišljenoj Strategiji dali konkretan sadržaj, bili su znanstvenici, dominantno znanstvenice, Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. FMTU je za taj posao izabran kao najbolji na javnom natječaju, a sudeći prema reakcijama, svojim su radom postali dio obitelji najznačajnijh europskih institucija što u središtu svog znanstvenog zanimanja imaju turizam.

A koliko je FMTU svojom kvalitetom obilježio ovogodišnji DHT, uz jako zapaženo izlaganje dr. Smolčić Jurdana, pokazala je i dekanica dr. Sandra Janković uvodnim predavanjem, kao i jako dobrim moderiranjem panela u organizaciji HGK-a »Kako biti izvrstan?«.

Nedovoljno samopouzdanja

Profesorski profesionalno, precizno i argumentirano izložila je niz grafikona što su podcrtali ponajveću boljku hrvatskog turizma: izostanak dovoljnih količina samopouzdanja. Janković je, naime, pokazala kako je hrvatsko visoko hotelijerstvo najbolje ocijenjeno u konkurenciji s istim takvim španjolskim, francuskim, talijanskim i grčkim hotelima, ali kako se s druge strane na žalost nalazi na dnu te skale kad je riječ o – prihodima koje donosi.

Hrvatska naprosto konačno mora postati svjesna svojih komparativnih prednosti. Prirodnih zadanosti koje je nemoguće pronaći na Mediteranu, odličnoj cestovnoj povezanosti s najznačajnijim emitivnim središtima, ali i velikog broja sjajno pozicioniranih zračnih luka za goste iz udaljenijih krajeva.

U značajnom je porastu kvaliteta gastronomske scene koja je u velikoj mjeri istaknuta u najznačajnijim vodičima – u raznim Michelinovim kategorijama skoro je stotinu restorana – te ljubaznosti domaćina i djelatnika u turizmu. S druge strane, velike su mane nedostatak hotela, po čemu smo na samom dnu Europe, činjenica da je po prilici polovina smještajnih jedinica u rukama privatnih iznajmljivača koji se u pravilu zadovoljavaju radom samo u ljetnim mjesecima, kao i, unatoč naizgled sigurnom gardu, izostanak samosvijesti. Srećom, ključni ljudi jasno spoznaju bit hrvatskog turizma.

– Dubinska analiza pokazala je kako Hrvatska, kao turistička destinacija, posjeduje niz prednosti, od ljepote krajolika na obali i kontinentu, pa do bogate kulturno povijesne baštine, dobre infrastrukture, a tu su i uvijek gostoljubivi domaćini. Sve ovo su iznimno vrijedni i dragocjeni resursi koje moramo dodatno valorizirati, što ćemo i putem Strateškog marketinškog i operativnog plana hrvatskog turizma, uvjeren sam, ostvariti u budućem razdoblju, poručuje Staničić.

Ništa bez stranaca

I onda, kad se u jutro drugog dana DHT-a u Amadrijinom hotelu Jure nađete na doručku, odmah vam postaje jasna još jedna, možda i najznačajnija boljka domaćeg turizma: radna snaga. I dok su konobari koji djeluju u neposrednom komunikacijskom kontaktu s gostima, domaća radna snaga, cjelokupnoj postavi što djeluje u dominantno neverbalnom poslu oko posluge doručka – hrvatski je jezik nepoznanica.

Naglasila je ministrica Brnjac kako će, što i strategija predviđa, učiniti sve da dobre plaće prate iscrpljujući rad u turizmu, ali je isto tako, zajedno s Davorom Božinovićem, potpredsjednikom Vlade i ministrom unutarnjih poslova u predvečerje završne svečanosti istaknula kako se mora dodatno liberalizirati izdavanje radnih dozvola i općenito zakonodavstvo o strancima.

Očigledno, budućnost hrvatskog turizma je bez jako značajne participacije radnika iz čitavog svijeta nemoguća. Uostalom, kad se prema službenim podacima MUP-a vidi da je ove godine do 30. rujna izdano 95.678 dozvola za boravak i rad, te kako je to u odnosu na isto lanjsko razdoblje kad su izdane 60.943 dozvole povećanje od 56,99 posto, najveći ih je broj u turističkim djelatnostima, ne treba biti posebno »vidovit« te zaključiti kako ništa od sezone 2023. bez tisuća i tisuća pari ruku stranih radnika.

Od Filipina s kojih je ove godine došlo skoro pet tisuća radnika, pa preko Nepala, susjednih nam država Sjeverne Makedonije ili BiH, pa dalje preko Atlanika, sve tamo do Kolumbije.

Najslabije karike

U svom tom zanosu, u svoj toj dominantno dobroj »vibri« koju je donijela najnovija turistička razvojna strategije te šibenski skup ispunila poletnom atmosferom, svakako se mora istaknuti i upozorenje koje je iznio Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam, prema čijem je mišljenju neka djelatnost kvalitetna onoliko koliko je vrijedna njezina najslabija karika.

Drugim riječima, sve je to lijepo, sva ta nastojanja da se podigne vrijednost hrvatskom turizmu, da se jednostavno sva ta naša ljepota, kreativnost i ljubaznost adekvatno naplate ne može funkcionirati ako je riječ o – izdvojenoj kategoriji. Ma koliko bio lijep, luksuzan i u fantastični prostor smješten neki hotel, i sva njegova okolina, kao i standard društvene zajednice, moraju biti na sličnom nivou.

Ono što se naime moglo zamijetiti ove turističke godine – cijene su podizane, ponekad i brutalno, a da ih na mnogim mjestima nije pratio gotovo nikakav porast kvalitete.

Ima toga još. Ono što smo primjerice ljetos mogli pratiti u Istri, najturističkijoj hrvatskoj regiji. Dogodio joj se, zbog dugogodišnje »benevolentnosti« prema ekstremnoj izgradnji smještajnih kapaciteta, infrastrukturni lom najviše izražen u redukciji vode. Time su se stvorile nepotrebne gužve, snizio se standard usluge, pojačala nervoza, gubilo dragocjeno vrijeme namijenjeno odmoru.

Iznad politike

Konkretno, uspostave li se mehanizmi koji će laserskom preciznošću provoditi u život strateške postavke, Hrvatska bi do kraja desetljeća mogla postati jednom od globalno gledano najuzornijih turističkih destinacija.

Može li to, može li izvrsnost postaviti kao podlogu baš svih karika što posluju u domaćem turizmu? Može li stati na kraj nekontroliranoj izgradnji koju ne prati adekvatna ulaganja u infrastrukturu, može li provesti kategorizaciju objekata čime bi se utjecalo i na njihove cijene ili barem upozoravalo goste da ulaze u niskokategorizirani objekt čije su visoke cijene zapravo otimačina, može li…

Opće ozračje šibenskog DHT-a, a participiralo je u njemu čak 1.200 za turizam ključnih ljudi Hrvatske, jasno je i glasno reklo – da, svakako možemo.

Uostalom, ma koliko ponekad isticanje zajedništva moglo i patetično zazvučati, ovogodišnji je DHT političku pripadnost totalno gurnuo u drugi plan i maksimalno dao do znanja kako ga zanima samo stručnost. Ili kako je to u uvodu završnog panela DHT-a naglasila ministrica Brnjac: »Dragi Selimire, dragi Veljko, dragi Kristjane, dragi… – svima vam veliko hvala.«

Nagrada za inkluziju

U sklopu rada DHT-a jedna od važnih karika je svakako i dodjela nagrada najboljim dionicima turizma. Ove ih je godine bilo skoro šezdeset, a za izbor i konačni odabir zaduženi su bili predstavnici Ministarstva turizma, HTZ-a i HGK-a, dok su u samim finalnim izbornim akcijama sudjelovali i novinari.

Iako se u tolikom mnoštvu nagrada neminovno pojavljuju i pojedine nelogičnosti, jako su zanimljive one u zoni najboljih djelatnika u turizmu jer turizam čine – ljudi. Ono što bismo sugerirali kao mediji koji u svemu tome participira, jedna je dodatna nagrada za koju bi bilo lijepo da se dogodine uvede – ona za inkluziju, za uključenje osoba s invaliditetom ili posebnim potrebama u turistička kretanja.

Hrvatski turizam, kako je to pokazala i razvojna strategije, ide u red najnaprednijih na svijetu. Bilo bi stoga važno da posveti pažnju zapošljavanju, uključenju i tih osoba u poslovne procese. Jednako tako, mogu se valorizirati i turistički objekti posebno posvećeni osobama s invaliditetom.

Jedan od lijepih primjera takvih nastojanja je primjerice »Amorova žlica«, gastronatjecanje za osobe s invaliditetom koje je svoje finale održalo istog dana kad je bio i završni dan DHT-a. Amorova žlica k tome kani humanitarno djelovanje proširiti i na 27 zemalja u Europi, za što je pokrenuta i kampanja prikupljanja sredstava.