Da dolaze »godine mršavih krava«, nikoga više ne treba posebno uvjeravati. Pitanje je samo kako ih izdržati i preživjeti? Jer sve dok se o poskupljenjima samo priča, još je dobro. Tek kad se ono direktno osjeti, onda sve skupa postaje itekako realno, mračno i mučno. U tu se tužnu priču uklapa i jučer u Mrkoplju donijeta odluka o povećanju cijena vode za sedam goranskih lokalnih samouprava. Godišnje će to za prosječnu četveročlanu obitelj biti i više od 1.200 kuna. Struja ide još i više gore. O troškovima grijanja na goranskim prostorima bolje je i ne razmišljati. Tu je još i odvoz smeća, tu će uskoro biti i povećanje komunalnog doprinosa na koji su lokalne samouprave prisiljene jer i same ne znaju kako spojiti kraj s krajem. Kad se sve sabere, bit će to mjesečni troškovi od minimalno oko dvije tisuće kuna! To ni čovjek s kvalitetnom plaćom ne može jednostavno podnijeti. A što će tek reći umirovljenici! Hoće li, nije fraza već iskreno pitanje, imati za hranu nakon što im više od pola mirovine ode na režije?

Definitivno, već ove zime – a vjerojatno i u godinama što dolaze – porast će broj ljudi koje ćemo slobodno moći nazvati umjetnicima preživljavanja. Jer, stvari teško da će postati bolje. Primjerice, tek će na naplatu početi stizati kvalitetan, ali vrlo skup sustav vodoopskrbe kojeg je dio već izgrađen u nekim goranskim lokalnim samoupravama, a u nekima će radovi tek početi. Lijepo je uz švicarsku darovnicu »srediti« sustav vodoopskrbe i odvodnje te biti u skladu s naprednim EU zemljama. Ali, majstore, to košta! I to će mnogi na čijem je području sve »zriktano ko’ švicarska urica« tek osjetiti. I platiti. Jer, morat ćeš i platiti taj visoki standard. A mnogi to neće moći jer – toliko novaca za sve to jednostavno neće imati. Pa će na kraju rasti broj socijalnih slučajeva kojima će goranske općine i gradovi morati pomagati. Perspektiva nam je bome loša. Jako loša.

Može li se što učiniti da ipak bude lakše? Pokušati svakako treba – i to svim snagama. Ponajprije na onim područjima gdje su povećanja i najveća. Pa zar nije nelogično – čak i neprihvatljivo sa stajališta EU zakona i važeće prakse u većini EU članica – da su upravo Gorani oni koji plaćaju najveću cijenu grijanja, električne energije i vode, a baš na njihovom području sve državne firme koje se bave vodom, šumom i strujom najviše zarađuju!? Ne bi li od tog nacionalnog blaga smještenog baš u zelenom srcu Hrvatske puno više koristi trebali imati ljudi koji baš tu žive? To uopće nije sporno, ali da bi se to dogodilo, nužne su političke i zakonske odluke prema kojima sada, između ostalog, svoju aktivnost trebaju usmjeriti goranski (i županijski) političari. Sve drugo je nelogično, besmisleno i van pameti. Ili, kako je to duhovito komentirao moj prijatelj Goran kad sam mu jučer rekao da idem u njegov Mrkopalj na Skupštinu Komunalca koja će odlučivati o poskupljenju cijena vode. »Kakvo poskupljenje? Pa vidi kako pada. Imamo vode za izvoz, a ne da je moramo još dodatno plaćati!«