Osnovna se podjela ribljeg jelovnika ipak može napraviti, tako da možemo razlikovati dva osnovna meníja – mesni i biljni. Mesni se nadalje može podijeliti na živi i neživi, od čega živi može imati riblji, račji, glavonožni ili okus po školjkama, dok je u mrtvom (varaličarskom) dijelu menija to ipak sporedna stavka.

Biljni je mení izrazito jednostavniji, prvenstveno zbog ograničene moguće količine bjelančevina, no zato je mesni vrlo bogat.

Dagnja, riblji filet ili bilo kakav morski crvić će uspješno prevariti većinu ribljih vrsta svih slojeva mora, pa se najčešće rabe u ribolovu plovkom ili omecem, a zahtijevaju čestu provjeru stanja na udicama.

Veliki crv, bibi, komadi glavonožaca ili volci, pogodni su za ribolov postavom na dnu kada se zabačeni sistemi ostavljaju duže vremena bez izvlačenja. Takva je ješka otporna na grickanje sitne ribe i namijenjeni su uglavnom krupnijim primjercima.

Žive ribe zakačene pod kožu s jednom ili dvije udice namijenjene su prvenstveno velikim predatorima, ali i ugoru i svim bentoskim grabežljivcima. Jedino ako se postave u gornjem ili srednjem sloju mora pomoću waggler plovka, mogu prevariti gofa, licu, palamidu…

Većina je riba mesno orijentirana i rado će pojesti bilo kakav morsko-mesni obrok bez obzira na porijeklo, rok trajanja i datum proizvodnje. Ipak, za vrhunske rezultate treba ponuditi i vrhunsku ješku. Potreba za kvalitetom mamca raste proporcionalno s količinom plave krvi u riba koje lovimo. To znači da ‘oboriti’, koji se nalaze na vrhu ljestvice plemenitaša, ipak ne jedu bilo što.

Tako će zubatac najradije smazati živu ribu, podlanica crva ili volka, a brancin živu ribu ili kozicu. Naravno da će u nedostatku takve ješke poslužiti i manje kvalitetna, ali to je vrh i kao takav ima svoje visoke standarde.

Nešto manje plemeniti riblji velikodostojnici, kao što su fratri, arbuni i kantari, nemaju tako profinjeno nepce, pa će lako zagristi u komad lignje, riblji filet ili bilo kojeg školjkaša.

Na dnu ove ljestvice su svejedi, vječno gladni, koji jedu bilo što. Tu spadaju psi, raže, mačke, ugori i cijelo mnoštvo bentoske ihtiofaune.

Biljojedi u morskom ribljem svijetu su zastupljeni sa znatno manjim brojem vrsta. Najpoznatiji vegetarijanci su cipli i salpe koji se uspješno love na sve kombinacije kruha, sira i brašna. Dodaci zelenih nitastih algi dodatni su stimulans za buđenje apetita tih morskih biljojeda.

Ipak, važno je napomenuti da riblji vegetarijanci nisu u potpunosti okrenuti biljnoj prehrani. Dodatak ribljeg brašna ili salamure u neku od pastura će isprovocirati veći broj grizeva, a neočekivano dobar uspjeh može se postići s crijevima od srdele ili sitnim morskim crvićima.

Ne treba zaboraviti da postoje i svejedi poput ušata koje jednako rado jedu kruh kao i žive gavune.