RIJEKA Ponavljaju se neke stvari, ustvari u životu, baš kao i u sportu, stalno nešto prolazi. U ovom slučaju Ivan Stevanović, reprezentativni vratar sa Sušaka, odlučio je podraviti dugu i uspješni golmansku karijeru. Od reprezentacije se još mnogo ranije pozdravio blistavi pivot Renato Sulić, sada je iz »repke« otišlo još jedno znano dugogodišnje trsatsko ime.

Iz baze na početku, iz »Trsata«, Stevanović je krenuo u »Pećine«, što je bio uvod u sedam sezone »Zameta« od kuda je poslije odličnih obrana redom branio za »Poreč«, »Krško«, a nakon nove epizode u »Zametu« bio je zapažen vratara ponovno »Zagreba«, da bi od ove sezone bio na vratima švicarskog »Schaffhausena«. U reprezentaciji je bio već 2007. godine, najveći su mu uspjesi brončana medalja s Mediteranskih igara 2013. godine te brončana medalja na Europskom prvenstvu tri godine kasnije, a sada je bio u postavi koja je šesta na Svjetskom prvenstvu.

– Puno utakmica smo odigrali jako dobro. Plasman na kraju možda nije realan, a a posljednja utakmica za peto mjesto sa Švedskom bila je skoro pa nepotrebna – veli Ivan Stevanović, rođen 18. svibnja 1982. godine, koji se iz Danske odmah otišao prikloniti svom klubu »Schaffhausenu«. – Da bude sve u tonu, za kvalifikacije za Olimpijske igre bolje će stajati sedmoplasirani od petoplasiranoga. Odigrali smo pet, šest jako dobrih utakmica, odigrali smo jedno loše poluvrijeme sa Brazilom, koje nas je možda koštalo medalje. Jako dobro smo pak igrali s Nijemcima, s Francuzima. To šesto mjesto nije baš odlično kao rezultat, ali prvotni cilj je bio da budemo među sedam najboljih. Sigurno da se moglo više i da su svi htjeli više, ali prvenstvo je jako dugo, dogodilo se puno toga. Tu su i ozljede. Ozlijedio se Cindrić, odmah na početku je bio ozlijeđen. Sve u svemu, možemo biti zadovoljni.

Novi igrači

Stevanović je kroz niz godina bio u raznim najboljim hrvatskim sastavima, svaki ima svoju specifičnost, kao i ovaj pomlađeni koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i u Danskoj.

– U ovu reprezentaciju je uvedeno dosta novih igrača, koji su sigurno pokazali da imaju određenu kvalitetu i da će u budućnosti sigurno pokazati kako mogu pomoći reprezentaciji. Tu je nekoliko igrača koji su bili na Mediteranskim igrama, kao što su Šipić i Vranković, koji su zbilja bili jako dobri. Zbilja se na njih može računati u budućnosti. Imamo još uvijek bazu, koja je dovoljno dobra da ostanemo u konkurenciji za visok plasman.

Lijepo je bilo gledati hrvatsku vratarsku ulogu budući da je cijeli turnir Marin Šego bio ako ne jedan od najboljih, već možda i najspoznatiji hrvatski pojedinac. Stevanović ga je povremeno i uspješno mijenjao na svom oproštaju od velikih natjecanja.

– Šego je ovo prvenstvo branio fenomenalno, možda je čak i najkostantniji vratar na ovom natjecanju. Moja je uloga bila da ga zamijenim i odmorim na nekim utakmicama koje nisu bile toliko bitne, sve to kako bi on bio svježiji. Nemoguće je, naime, braniti sve utakmice na natjecanju, riječ je o devet, deset susreta u petnaestak dana. Sve u svemu, trebamo biti super zadovoljni vratarima. Imali smo oba jako dobar turnir. Naravno da smo mi zadovoljni s time. Sa Šegom smo sada dobili jedno dugoročno rješenje, vjerujem da će u budućnosti uz njega biti Filip Ivić, Mladen Šunjić ili Ivan Pešić. Sve ovisi za koga će se odlučiti stručni stožer.

Ivanova ideja o pozdravu s reprezentacijom nije od jučer, nastala je znatno prije, sada je samo definitivno sazrela.

Poljska

– Moram priznati da mi je već lani bilo teško na pripremama za Europsko prvenstvo u Hrvatskoj. Bile su jako duge, cijeli taj pritisak i sve drugo je trajalo oko dva mjeseca. Već tada sam lagano počeo razmišljati da polako kažem da je dosta. Postalo je teško četiri, pet puta godišnje dolaziti na pripreme koje nisu jednostavne. Trenira se dosta, jako je puno utakmica u klubovima, uz to dođu reprezentativne obaveze. Sada, pogotovo što smo dobili dugogodišnje rješenje u Šegi, imamo i nekoliko mlađih golmana, koji mogu uraditi što treba umjesto mene.

Iza Stevanovića je duga i uspješna reprezentativna karijera sa dragim rezultatskim uspomenama.

– Normalno da posebno pamtim Europsko prvenstvo 2016. godine u Poljskoj, svima je drago radi te bronce, normalno i meni. To je bilo nešto što će se teško ponoviti. Tada sam stvarno proživljavao najljepše trenutke u karijeri, to je ostavilo dubok trag na meni. Sretan sam što sam proživio ovo reprezentativno razdoblje s prijateljima koji su tamo. Bili smo kao jedna obitelj, drago mi je da sam bio dio te priče. Naravno da to neću nikada zaboraviti.

Imat će sada više vremena za suprugu Ivanu i sina Viga, s njima će pratiti nastupe na velikim natjecanjima svojih dojučerašnjih reprezentativnih suigrača.

– Naravno da svojim nasljednicima, svim reprezentativcima želim nadalje sve najbolje. Bit ću njihov najveći navijač – poručio je Ivan Stevanović.