RIJEKA Rijeka je definitivno postala ponornica, sada je već sasvim jasno da je pred provalijom i da na Rujevici mora početi operacija »ostanak«. Koliko su svi klupski kapaciteti za nju spremni u ovom trenutku, teško je pitanje. Nedjeljni poslijepodnevni sudar sa Šibenikom bit će trenutak istine za sve u klubu i vjerojatno prijelomna točka nakon koje puno toga više neće biti isto.

Iako je bila na ljetnom »remontu«, Rijeka se nakon prve četvrtine prvenstva doslovno urušila, graditeljskim rječnikom popucale su nosive grede i popustili svi vijci momčadi, potres unutar prvog sastava toliko je snažan da iz kola u kolo prijeti sve gorim scenarijem. Može li gore? Pitaju se navijači Rijeke dok gledaju ljestvicu koja izgleda nestvarno iz kuta kluba koji je posljednjih desetak godina bio uglavnom sinonim za nešto pozitivno i pohvalno u hrvatskom nogometu.

Rijeka je novim porazom u Jadranskom derbiju zaokružila prvu dionicu prvenstva, a brojke u sportu uvijek sve govore. Na stranu i dojam koji nikako nije dobar, naprotiv. U ovom trenutku momčad je posljednja s pet bodova koliko ima i Gorica, a Bijeli imaju i utakmicu više. Čak i u slučaju eventualnih pobjeda ovog vikenda nad Šibenikom, odnosno Osijekom, oba kluba ne mogu do osmog mjesta, mogu jedino zamijeniti pozicije na samom dnu.

Semafor i ljestvica

U dosad najlošijem ulasku u prvenstvo HNL-a Riječani su doživjeli čak šest poraza u devet utakmica! I to četiri zaredom, a čak tri na domaćem travnjaku. Dvaput su remizirali (Gorica, Istra 1961), a samo jednom pobijedili i to u prvom kolu baš Šibenčane (0:1) pod vodstvom Dragana Tadića, kad je rezultat i start prvenstva zamaskirao vidne slabosti nove momčadi. Upravo Šibenik nedjeljni je gost Kvarnera i novi težak ispit u kojem Bijeli traže prolaznu ocjenu. Neka ona bude i »minus dva« samo da se pobijedi, složit će se mnogi, kako bi momčad malo prodisala i mirnije dočekala dva tjedna stanke, a Serse Cosmi povukao nove poteze pred opet novi sudar Hajdukom na Rujevici 1. listopada.

Navijačku poštapalicu »pogledajte semafor« talijanski stručnjak slobodno ovih dana igračima može prenijeti i u smislu »pogledajte ljestvicu«. Pogledajte i dobro se zamislite. Rijeka ne samo što je posljednja, Rijeka je dala i najmanje (6) i uz Lokomotivu primila najviše (16) golova u ligi. I u rubrici gol-razlike ostalo je zasad »zgarište«, a dovoljno je prisjetiti se samo da su Bijeli prošle sezone imali najefikasniji napad lige, dok je i obrana izuzev te sezone bila uvijek prepoznatljiv dio momčadi.

Na Rujevici zasad vlada svojevrsni »zavjet šutnje«, nitko od odgovornih ne izlazi s bilo kakvim izjavama ili najavljuje nove poteze, rezove i strategiju izlaska iz krize, no sasvim je jasno da će trener Cosmi uz podršku Damira Miškovića dobiti odriješene ruke i u pauzi se zahvaliti nekim igračima. Ne trebaju čuditi mogući raskidi ugovora, ali i odlazak dijela igrača na posudbe ili jednostavno – odvojeno treniranje i stavljanje u drugi plan. Sve to izgledan je scenarij, iako Cosmi tvrdi da nije Mourinho pa da može tjerati igrače. Miškovićeva će ipak biti posljednja…

Svlačionica ne diše na pravi način i to je dodatni uteg u izvlačenju »iz mulja«, a koliko god u klubu brojne izostanke, posebice na Poljudu opravdavaju problemima s ozljedama, čini se da oni nisu samo zdravstvene naravi. Jučer su svi opet bili na okupu, priključio se i Vučkić, koji je posljednjih dana trenirao izdvojeno, i ovog tjedna pokušavaju se, kako to igrači vole reći, »skupiti glave« i drugi put pobijediti Šibenik. Ne dođe li Rijeka isključivo do sva tri boda u toj utakmici, izlaz iz riječkog tunela u koje su igrači naivno uletjeli u kratkom roku bit će sve teži.

Žuta lampica

Uoči Jadranskog derbija novi trener Cosmi znakovito je poručio kako u ovom trenutku Rijeka na travnjaku treba prave muškarce s karakterom. Unatoč igri bez napada dobio je barem na tom planu mrvice optimizma, viđena je barem za nijansu čvršća Rijeka s više prekršaja od domaćina (15/13), koja je opet mogla teško stradati da su Hajdukovi napadači bili malo raspoloženiji.

No, itekako je zabrinjavajuća činjenica da Bijeli protiv Osijeka nisu niti jednom pucali u okvir vratiju, a sada su to učinili samo jednom (Obregon) kad im je darovana lopta. Rijeka je posljednji gol dala Dinamu i od tada je prošlo gotovo dvjesto minuta igre, kad je s(p)retno poentirao Vlasenko, mladi ukrajinski stoper, koji je i na Poljudu bio najbolji pojedinac i jedina svjetlija točka u Rijekinoj igri u posljednje vrijeme. Od ostalih teško je bilo koga izdvojiti, uz povremene reful-dionice Hodže, Vukčevića i Labrovića.

Cosmi priznaje i da mu je još uvijek teško prodrijeti u srž problema i razloga zašto je momčad tako radikalno potonula u kratko vrijeme. Zasad neuspješno pokušava prenijeti dio energije na igrače, ostaje dojam da u nekim utakmicama u trenerskom prostoru prijeđe više koraka nego pojedini igrači u šetnji travnjakom, ali jednostavno ne ide. Talijan još duboko skenira momčad, ima lutanja, ali i vatrogasnih rješenja. Nitko ne zna niti približno u kojem će sastavu i sustavu Rijeka odigrati svaku sljedeću utakmicu.

Primjerice Vukčević će se naći na lijevom stoperu protiv Osijeka, što se pokazalo kao promašaj još u doba Tadića, Lunetta na desnom beku protiv Hajduka i to kao izraziti igrač lijevog boka. I to je ono uz rijetko viđeni manjak samopouzdanja najgore u moralom srozanoj momčadi čiji igrači djeluju zakočeno pa i pomalo kolektivno pregaženo kao nakon preboljene korone. Otvara se i pitanje fizičke spreme jer u zadnje tri utakmice protivnici su uvijek lakoćom gotovo duplo brži i agilniji na većini lopti…

Rijeka jesen dočekuje »izranjavana« i bespomoćna. Toliko važne energije o kojoj se u posljednje vrijeme svakodnevno govori zasad nema u riječkim spremnicima. Lampica je daleko u žutom, a momčad čeka još osam važnih postaja do kraja godine i početka SP-a. Riječani su pritom pet puta domaćini, navijači će ih sigurno nositi, ali sada je na njima samima da navijačke poruke o igračima s m….a, pa i one Cosmijeve o karakternim muškarcima pretoče u djelo na travnjaku. Ili će svima biti jasno da ova momčad nema dovoljno kvalitete.