Građani iz jadranskih županija često su prisiljeni grijati se isključivo na struju, pa će njihovi računi biti znatno veći / Foto MARKO PRPIĆ/PIXSELL
Cijena struje, za jednotarifna brojila i u dnevnoj tarifi za dvotarifna, mogla bi efektivno narasti od 1. siječnja iduće godine, zbog netočnog odnosa kune i eura u Vladinoj uredbi. Prema sadašnjem tekstu uredbe, odnos kune i eura, kada je riječ o cijeni električne energije za kućanstva, varira od 6,91 kune, do 8,05 kuna za jedan euro
povezane vijesti
RIJEKA Vlada je objavila točan sadržaj Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije, s nizom mjera za ublažavanje energetske krize i ograničenjima cijena toplinske i električne energije, kako za kućanstva, tako i za gospodarstvo, no u tekstu uredbe postoji niz nejasnoća i pogrešaka koje dovode u nedoumicu potrošače električne energije, zbog nelogičnih odnosa cijena izraženih u kunama i eurima, kao i toplinarske tvrtke kojima nije jasno objašnjeno po kojoj metodologiji će se izračunavati cijena plina za toplane, kao ni ritam isplate razlike u cijeni energenata, u prvom redu prirodnog plina i isporučene toplinske energije za građane.
Niti jedna cijena kilovatsata električne energije iz vladine Uredbe, ovisno o tarifi, nije iz kuna u eure preračunata po fiksnom tečaju konverzije kuna u euro, od 7,5345 po kojemu će kune biti zamijenjene eurima od 1. siječnja iduće godine.
Razlike su pri tom ogromne, pa se ovisno o tarifi, prema tekstu Uredbe, tečaj kune za eure, kreće između 6,91 kune za euro i 8,05 kuna za euro, što, pak čini potencijalnu razliku u cijeni struje veću od 15 posto, u trenutku kada kuna bude zamijenjena eurom.
Velika razlika
Vlada je uredbom fiksirala cijene električne energije za kućanstva, i to ovisno imaju li jednotarifno ili dvotarifno brojilo. Prema Uredbi, određuje se cijena radne energije u iznosu od 0,5295 kuna po kilovatsatu(kn/kWh), odnosno 0,07 eura po kilovatsatu (EUR/kWh) za kupce iz kategorije kućanstvo koji imaju jednotarifno brojilo. Za kupce iz kategorije kućanstvo koji imaju dvotarifno brojilo, cijena u višoj tarifi je limitirana na 0,5635 kn/kWh, odnosno 0,07 eura po kWh, što odmah bode u oči jer je za kupce s jednotarifnim brojilom cijena u kunama niža nego za kupce s dvotarifnim brojilom, u skupljoj tarifi, a u eurima ispada jednaka. Nadalje, cijena električne energije u nižoj tarifi, za kupce s dvotarifnim brojilom, iznosi 0,2765 kn/kWh, odnosno 0,04 eura po kilovatsatu.
Kada se, jednostavnom matematikom, cijene u kunama i eurima, kako su izražene u Uredbi, pretvore u odnos vrijednosti između kune i eura, ispada da niti jedna navedena cijena u eurima ne odgovara službenom, fiksnom tečaju konverzije kune u eure, od 7,5345 kuna za jedan euro.
Kod kupaca s jednotarifnim brojilom, prema tekstu Uredbe, ispada da jedan euro vrijedi 7,5642 kune, što je najbliže fiksnom tečaju konverzije, ali i dalje je netočno. Kod kupaca s dvotarifnim brojilom greška u konverziji je daleko veća pa je tako u skupljoj tarifi odnos kune i eura čak 8,05 kuna za jedan euro, a u nižoj svega 6,91 kunu za jedan euro.
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Gradska plinara Zagreb mora prihvatiti zahtjeve potrošačaNakon što je riječki opskrbljivač prirodnim plinom Energo kupcima iz kategorije kućanstva poslao dopise o novom obračunu cijene plina koji će biti na snazi od 1. listopada, a po kojemu bi cijena bila višestruko veća od dosadašnje, kao i o mogućnosti raskida ugovora i prelaska na isporuku plina iz Obaveze javne usluge (OJU), koju na riječkom području pokriva Gradska plinara Zagreb (GPZ), velik dio Energovih kupaca odlučio se na raskid ugovora i prelazak na plin iz obaveze javne usluge. Procedura za prelazak na OJU obavlja se putem interneta ili poštom, no većina korisnika koja je pokušala promijeniti opskrbljivača, odnosno prijeći na isporuku plina iz OJU, naišla je na niz prepreka, od nemogućnosti slanja e-maila GPZ-u, zbog popunjenog inboxa, do raznoraznih načina kojima GPZ nastoji izbjeći obavezu isporuke plina u obavezi javne usluge kupcima koji raskidaju tržišne ugovore koje su dosad imali s opskrbljivačima. Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) po tom je pitanju uputila dopis svim opskrbljivačima u kojemu decidirano navodi kako su opskrbljivači koji su određeni za opskrbu u obavezi javne usluge (na riječkom području to je GPZ koji je izabran putem javnog natječaja), dužni prihvatiti sve zahtjeve za promjenu opksrbljivača od krajnjih kupaca koji imaju pravo na opskrbu u obavezi javne usluge, i to u najkraćem mogućem roku. Cijena prirodnog plina u obavezi javne usluge na riječkom je području 0,4383 kune po kilovatsatu (kWh), s uključenim PDV-om. I ta je cijena za tridesetak do čak šezdeset posto viša od cijene po kojoj Energo u ovom trenutku isporučuje plin kupcima sa sklopljenim ugovorima, no i dalje je znatno niža od očekivane tržišne cijene koja će od 1. listopada biti najmanje pet do šest puta viša, a izračunavat će se tek na kraju svakog mjeseca, na temelju prosječne cijene na referentnoj burzi plina. |
Uz more je teže
Nejasno je po kojem je tečaju i kako onaj tko je pisao tekst Uredbe pretvarao cijenu iz kuna u eure, ali ukoliko tečaj ne bude usklađen sa službenim, fiksnim tečajem, jasno je da će, kad se uvede euro, efektivne cijene električne energije porasti za potrošače s jednotarifnim brojilom, kao i u skupljoj, dnevnoj, tarifi, za one s dvotarifnim, dok će za kupce s dvotarifnim brojilom biti efektivno niže u »noćnoj« tarifi.
Sporna je i odredba kojom će navedene tarife biti uvećane za 50 posto, za razliku u potrošnji, onim kupcima čija šestomjesečna potrošnja je veća od 2.500 kilovatsati. U tom će slučaju razlika u tečaju kune i eura kako je obračunata u Uredbi, biti još izraženija. Osim toga vjerojatno će više pogoditi kupce iz Primorja, Istre i Dalmacije, gdje se dobar dio kućanstava grije na električnu energiju, nego kućanstva u unutrašnjosti, gdje grijanje na električnu energiju nije čest slučaj.
Dobra je strana Uredbe, po pitanju potrošnje električne energije, da će kupcima koji imaju potpisane ugovore s nekim od opskrbljivača, po fiksnoj cijeni, opskrbljivač morati isporučivati električnu energiju po ugovorenoj cijeni, do isteka ugovora. Kod ugovora s promjenjivom cijenom, konačna cijena koju će kućanstva plaćati ne smije biti viša od navedenih cijena, propisanih vladinom uredbom.
Što se tiče toplinske energije, za potrošače je situacija prilično jasna – krajnja cijena isporučene toplinske energije, koja uključuje naknade i porez na dodanu vrijednost, za krajnje kupce toplinske energije na toplinskim sustavima, ostaje nepromijenjena u ogrjevnoj sezoni 2022./2023. u odnosu na krajnje cijene važeće na dan donošenja Uredbe.
Što se tiče toplinara, situacija je nešto kompliciranija. Iako nitko još ne želi izlaziti sa službenim komentarima Vladine uredbe, problem je, smatraju mnogi od njih, u neodređenim načinima izračuna razlika u cijeni proizvodnje i distribucije toplinske energije i cijene koju će naplatiti od krajnjih korisnika. Tu bi razliku, prema Uredbi, pokrivala država, ali toplinari ne znaju na temelju koje metode će se ona obračunavati.
Više nepoznanica
Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) će, naime, do 30. rujna 2022., za ogrjevnu sezonu 2022./2023., odrediti jediničnu cijenu za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave, temeljem dostavljenih podataka energetskog subjekta o cijeni ulaznog energenta i cijeni emisijskih jedinica stakleničkih plinova. Problem je, ističu toplinari, što nije definirano po kojoj će se metodologiji određivati cijena proizvodnje, odnosno hoće li to biti prema važećoj metodologiji kojom se izračunava cijena unatrag tri mjeseca, ili stvarna cijena koju je toplinarska tvrtka u određenom mjesecu platila za prirodni plin ili drugi energent koji koristi u svojim toplanama.
Još jedna nedoumica vezana je uz dinamiku isplate razlike iz državnog proračuna, budući da toplinari uglavnom imaju rok plaćanja od 15 dana za plin koji im je isporučen u određenom mjesecu. Opskrbljivači toplinskom energijom pri tom će biti dužni svakog mjeseca kupcima izdavati račun na kojemu će biti iskazana razlika između cijene obračunate kupcu i stvarne cijene, odnosno koliki dio računa se pokriva iz državnog proračuna. S obzirom da će krajnja cijena biti ista kao sadašnja, a uz smanjenje PDV-a na toplinsku energiju s 13 na pet posto, opskrbljivači će u tom dijelu imati prostora za, doduše neznatno, povećanje cijena, no ostaje nejasno po kojoj će se metodi obračunavati razlika i kojom dinamikom će biti isplaćivana, što bi moglo ozbiljno ugroziti poslovanje velikog dijela toplinarskih tvrtki, ukoliko isplate ne budu na mjesečnoj razini i prema stvarnoj cijeni prirodnog plina i ostalih energenata u tom mjesecu.
