ZAGREB – Usprkos popuštanju mjera protiv virusa, broj nezaposlenih u SAD-u prošlog je tjedna dosegnuo gotovo 39 milijuna.  Mnogi dobivaju glavobolju zbog vrtoglavog rasta broja ljudi koji opsjedaju burze rada tražeći privremenu pomoć za preživljavanje.

Takav nagli i dramatičan skok nezaposlenosti, koja već prelazi 20 posto, nije zabilježen u novijoj američkoj povijesti, barem od Velike depresije iz 1930-ih godina.

Većina od 78 posto otpuštenih Amerikanaca vjeruje da će nakon ponovnog pokretanja gospodarstva – koje je u mnogim saveznim državama uvelike počelo – ponovno dobiti posao, prema anketi američkih vlasti.

Mnogima su tako rekli i njihovi poslodavci kada su ih otpustili.

Međutim, sve je manje stručnjaka koji vjeruju u takve optimistične prognoze. Očekuju da će pandemija ostaviti daleko gore posljedice.

Čak 42 posto otpuštenih ljudi, a to je u ovom trenutku njih 16 milijuna, ostat će trajno nezaposleno, procijenio je Nicholas Bloom, stručnjak sa sveučilišta u Chicagu koji je, zajedno s kolegama, o tome napravio opsežnu studiju.

– Mrzim to reći, ali ovo će trajati dulje i izgledati sumornije nego što smo vjerovali, kazao je Bloom, misleći na put oporavka od pandemije. Poduzeća najčešće govore kako žele vratiti ljude na posao čim nepogoda prođe.

»Međutim, iz prošlosti znamo da se te težnje često ne obistine«, kaže taj stručnjak.

Sve se mijenja

Što se tiče sljedeće krize, Bloom i njegovi kolege prognoziraju »razvučeni ekonomski oporavak od COVID-19, čak i u slučaju da se pandemija za nekoliko mjeseci uglavnom stavi pod kontrolu«.

Povijest pokazuje, upozoravaju, da je potrebno najmanje godinu dana da bi počela »ponovna alokacija« nezaposlenih.

To znači da će trebati dugo čekati kako bi krenula preraspodjela radnika iz sektora s izgubljenim radnim mjestima u sektore koji stvaraju nova radna mjesta, prema Bloomu.

U krizi nakon 2008. godine, koja je bila razmjerno blaža od današnje, također se govorilo kako će golema većina otpuštenih radnika brzo dobiti posao. Međutim, stvarnost je pokazala da su se nova radna mjesta stvarala puno sporije i teže.

Tek u drugom dijelu mandata predsjednika Donalda Trumpa nezaposlenost je pala na 3,5 posto, na najnižu razinu u posljednjih pola stoljeća.

Međutim, pandemija je taj uspjeh razorila u samo dva mjeseca i nezaposlenost u SAD-u, prema procjenama, trenutačno je nadišla 20 posto.

Dvostruko je veća nego na vrhuncu krize iz 2008.

– Kladim se da su mnoge velike firme već odlučile dio svojih privremenih otpuštanja pretvoriti u trajna, ali čekaju prikladan trenutak da bi to objavile, kaže Bloom. Jedan od glavnih razloga za otpuštanje radnika u tvrtkama jest smanjenje potražnje za njihovih proizvodima i uslugama.

Izgledi za dobivanje novog radnog mjesta mnogima nisu blistavi jer će gospodarstvo nakon krize izgledati drukčije nego danas. U tome se stručnjaci slažu, iako još mogu predvidjeti pojedinosti.

Izvjesno je da bi mjere za socijalno distanciranje mogle postati »novo normalno«. To će smanjiti gužve u restoranima, kazalištima i trgovinama, na sportskim stadionima, u javnom prijevozu i zrakoplovima.

Zbog toga će u tim djelatnostima trebati manje radnika. Moguća je i veća automatizacija, robotizacija proizvodnje i usluga, što će dodatno smanjiti potrebe za radom.

Nedovoljna pomoć

Galopiranje nezaposlenosti prema broju od 40 milijuna ljudi teško pogađa Amerikance. Svakoj drugoj američkoj obitelji u posljednja dva mjeseca prihodi su barem prepolovljeni, prema anketi savezne administracije.

Ukupno 47 posto ispitanika reklo je da su oni, ili jedan od članova njihove obitelji, izgubili radno mjesto, a time i plaću. Nezaposleni dobivaju od savezne države dodatnu pomoć od 600 dolara mjesečno, ali to je privremena mjera.

Ni za prosječnog konobara koji je prije krize zarađivao 1.800 dolara mjesečno, to nije puno. Mnogi u Kongresu, osobito demokrati, traže produženje i povećanje socijalne pomoći za ugrožene građane, sluteći da oporavak neće ići brzo.

Najočitiji pokazatelj naglog pogoršanja života američkih građana, zbog galopiranja nezaposlenosti, jesu kilometarski redovi koji se u gradovima stvaraju ispred banaka hrane.

Te ustanove prikupljanju donacije namirnica i potom ih raspodjeljuju potrebitima, koji strpljivo čekaju na red u svojim automobilima. Jedna od žena, primjerice, čekala je u skupom mercedesu.

– Kad ste kupovali mercedes, jeste li očekivali da ćete morati stati u red ispred banke hrane? – pitali su je novinari, prema Radio BBC-u. »Nisam to očekivala. Naprotiv, nekoć sam banci hrane darivala namirnice«, odgovorila je gospođa.