SPLIT Hrvatski su vaterpolisti »dovezli brod u luku, treba ga privezati«. Hrvatska se plasirala u finale gdje je čeka Mađarska, koja je torpedirala svjetske prvake Španjolce, koji su ljetos slavili baš u mađarskoj vodi.

Hrvatsku je za taj finalni skok dočekao svjetski viceprvak Italija, nudeći joj niz itekakvih izazova u kojima je ovaj hrvatski koktel mladosti i iskustva odlično plivao do samog kraja i slavio. Utakmica je bila pod velom neizvjesnosti do samoga kraja, skinut je tek nakon posljednjeg zvuka sirene, koji je dao večerašnjeg finalista – Hrvatsku.

Susret za zlato počinje u 20.30 sati, prije toga u 18 sati počinje dvoboj za broncu između Španjolske i Italije.

– Utakmica i jest bila neizvjesna do samoga kraja, što se u neku ruku moglo i očekivati – kaže udarna hrvatska desnica Jerko Marinić Kragić, koji je s četiri nezaustavljiva projektila bio matador slavljeničke večeri u Spaladium Areni. – Kao što je i sam talijanski izbornik Alessandro Campagna najavljivao, utakmica se riješila u posljednje tri minute. Dobro smo se pripremili za Talijane i na kraju zasluženo pobijedili, nošeni ovom fenomenalnom publikom i ušli u finale.

Za taj je uspjeh ostvareno niz nužnih prepostavki, kao ona u napadanju s igračem više te branjenju s igračem manje, u tim segmentima, itekako praćenim i cijenjenim u vaterpolskom miljeu, nadmašili su velikog suparnika.

– Poklopilo nam se sve to dobro. Suparnika smo dobro analizirali, imali smo sreće i što smo s njima tijekom pripremnog razdoblja odigrali četiri-pet utakmica, znali smo što možemo očekivati. I na kraju se spojila jedna jako dobra priprema, želja, strast, sve se poklopilo. Mogli smo možda to riješiti i malo ranije, ali možda je utakmica mogla ići i u drugom smjeru. Ispala je velika pobjeda, Hrvatska je u finalu.

Jednim udarcem ubili su dvije muhe, Hrvatska je u finalu, medalja je osigurana.

– Takve su utakmice polufinala gdje je ulog veliki, a moglo je biti i ovako i onako, a što se tiče činjenica da smo se oslobodili grča, on nam je nestao uz ovu predivnu publiku. Opustili smo se, skupili energiju i evo nas u finalu. Potvrdili smo da ova ekipa može bolje, mislim da smo tek počeli, a »samo nebo je granica«.

Fenomenalna atmosfera

Ni on, kao i svi domaći pratitelji EP-a, ne može zaobići veliku ulogu publike na hrvatskim utakmicama.

– Ma ne da su bili uz nas do posljednjih sekundi ogleda s Italijom, nego to čine od prve utakmice, to je neopisivo. Još se jednom zahvaljujem toj publici koja nas je nosila kada je bilo teško, kada nam nije išlo, bili su uz nas. Atmosfera je bila fenomenalna, s Italijom je, pak, to bilo nešto neviđeno i vjerujem da danas pred punim tribinama, uz atmosferu koja će biti još bolja, možemo potvrditi sve ovo do sada i osvojiti tu zlatnu medalju.

I on i suigrači sanjaju taj veliki završni uspjeh, gladni uspjeha, gore od velike želje. I to, uz ostvarenja iskazana statističkim podacima, generira ovaj hrvatski niz uspjeha.

– Naša motivacija, glad za uspjehom ogromni su. Inače, sumnje u našu ekipu krenule su još prije Svjetskog prvenstva. Rekli su da ova ekipa nema kvalitetu za igrati polufinale. Mi smo ih tada demantirali, potvrdili se i sada, iako posao nije gotov. Pred nama je najvažniji korak, ono za što smo i došli i za što smo se pripremali. A ono o procjeniteljima, kao i u nogometu je kada se kaže da ima »4 milijuna trenera«. Mi se na to ne obaziremo, drago mi je samo da možemo razveseliti tolike ljude. Gladni smo svega, željni i motivirani, tome jednostavno nema kraja. Jednostavno sada moramo ostati mirni, ostati na zemlji, odigrati mirno i onda će sve biti dobro.

Tko god da je ušao u finale, zaslužuje pohvale i mnogo poštovanja. To, naravno, vrijedi i za ovu mađarsku ekipu, koja je slomila otpor Furije i došla nasuprot Hrvatskoj.

– Mađarska je ekipa koja je načinila ogroman skok, ispali su u četvrtfinalu SP-a, a sada igraju finale. To je ogroman skok, a svakako nije slučajan, to govori i da su pobijedili svjetskog prvaka. To je čvrsta, ozbiljna ekipa, pred nama je jak, brzi suparnik. Ali, naravno, igramo kod kuće te nema nitko tvrđi od nas pred ovih 9.000 ljudi, to ćemo i pokazati.

Zanimanje je ogromno, toliko da se moglo igrati i na obližnjem Poljudu. Marinić Kragić se nasmijao.

– Baš smo komentirali kako bismo ga napunili s jedno 30 tisuća ljudi, dobro, nadam se jednom drugom prilikom. Mi smo narod sklon pretjerivanju? Ma ne, ni slučajno ha, ha… Takvi smo, kada je dobro, kada nije, onda smo svi u kritikama.

Mirna su splitska jutra i podneva dok kao iza svakog kantuna dodatno umirujuće odjekuje glas vječitog Olivera Dragojevića, sve nakon uzbudljivih večeri u kojima hrvatski vaterpolisti jure k ciljnoj ravnini. U uzbudljivoj vožnji svaki veliki uspjeh mora silom prilika iz »svijesti u podsvjest« jer slijedi okuka za okukom, svaka nova je još teža, u ovom slučaju večerašnje finale s Mađarskom.

– Što se mene tiče, a mislim i ostatka ekipe, Italija je zaboravljena – kaže mladi dubrovački bek Marko Žuvela. – Tako je bilo već iste večeri. Popričali smo tek malo o onome što je bilo dobro, što smo mogli napraviti bolje, što nismo mogli. Ali zaboravili smo Talijane, od petka ujutro je ta utakmica pošla u zaborav, mislimo samo na Mađarsku.

I on je pun optimizma kao i njegovi suigrači, svi zajedno razmišljaju o najsjajnijem odličju.

– Uoči prvenstva rekao sam da smo došli ovdje po zlato, to pogotovo jer smo pred domaćom publikom i ovolikim brojem navijača. Eto, u petak nam se javio Medo iz Turske (Paulo Obradović, op. a.). Pitao sam ga je li bila bolja atmosfera 2010. u Zagrebu. Rekao je da je bolja atmosfera koja je ovdje. Uživam u svemu ovome, kao što uživamo i mi svi, ponavljam i da smo došli po to zlato. Zato smo trenirali.

Navijači koji ih poznaju obraćaju se igračima masovno u potražnji za ulaznicama. Ni on nije uspio zaobići spominanje obližnjeg poljudskog stadiona. I suparnici će imati podršku svojih vjernih mađarskih navijača.

– Do sada je bilo, recimo, 40-50 zahtjeva. Sada, nakon utakmice s Talijanima, došlo mi je iste večeri jedno petnaestak upita o ulaznicama. Ograničen je, naime, broj ulaznica. Recimo, prijatelj iz Dubrovnika zanimao se gdje može nabaviti ulaznicu, dodajući da je u četvrtak nakon utakmice pao sustav, da su sve raspoložive ulaznice bile rasprodane do 23.30 sati. Što se tiče mađarskih navijača, mislim da su te karte već prije kupljene. Uglavnom, koliko god ih bude, mislim da ih se neće čuti i da ćemo slaviti uz podršku navijača. Ispada da je Arena već popunjena, naravno da mi je drago to što će nas ljudi doći podržati na ovoj posljednjoj utakmici. Igranje na poljudskom stadionu? Mislim da kada bi bazen prebacili na stadion, što nije izvedivo, popunili cijeli Poljud.

Paklene pripreme

Mađari, suparnici u finalu, djeluju poletno i efikasno s razornim udarcima izvana, što su Španjolci itekako osjetili na svojoj obrani.

– Mađarska je dosta mlada ekipa, promijenjena je dosta. U odnosu na naš posljednji susret Svjetske lige došli su bez kapetana Varge, Vamosa, dvaju centara, Haraija i Mezeia. Praktički bez četiri od šest njihovih najvažnijih igrača. Nekima mlađima je ovo, kao što je nama bilo na SP-u, prvo veliko natjecanje. Željni su dokazivanja, ali Zsolt Varga trenira većinu njih u klubu. Zajedno su duže razdoblje i znaju kako igrati. Ovog ljeta su jako trenirali i sigurno su spremni. Trebamo se najbolje pripremiti za njih, mislim da su njihova najveća Zalanki, Mancherz te njihov golman kojeg ne smijemo razbraniti na početku. Ali, Bože moj, igramo doma, uz podršku navijača, sve je moguće.

Polufinale je pokazalo koliko igra i motivacija. Ispalo je da su dvije motivirane reprezentacije potopile dva finalista ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva.

– Finalisti SP-a igraju za treće mjesto, a mi koji smo bili četvrti i sedmoplasirani Mađari igramo finale. Eto, mi smo sigurno igrali manje velikih natjecanja od Talijana, htjeli smo tim navijačima dati pobjedu. Kada te dođe gledati 9.000 ljudi, žao ti je izgubiti. Znam to iz iskustva, kada je u finalnoj seriji za prvaka Hrvatske u Gruž došlo 2.000 ljudi. Da smo sada izgubili, pred navijačima bismo poklekli u očima, no pobijedili smo i čekamo finale.

Žuvela je, kao i suigrači, optimist od početka turnira do kraja.

– Ovog ljeta stvarno smo teško trenirali, bile su zbilja paklene pripreme. Mislim da je optimizam jedini način na koji se može gledati na ovakav turnir. Za Split i ovakve navijače svaka bi ekipa igrala, izjavio bi da ide po zlato. Nema dvojbe, kada smo došli tako daleko, idemo svom snagom, pa što Bog da.