
SNIMIO SERGEJ DRECHSLER
Otišao je prof. Črnjar prerano. Otišao je tek što je istinski ušao u mirovinu. No, istina je da je živio još i mnogo dulje, on bi uvijek otišao – tek što je završio raditi
povezane vijesti
- Teško ozlijeđeni 43-godišnji vozač električnog romobila podlegao zadobivenim ozljedama u bolnici
- Otpisuju li prelako liječnici starije osobe: ‘Majku sam doveo u dobrom stanju. Idući dan sam ju našao prekrivenu plahtom…’
- Odlazak dive hrvatske glazbe Gabi Novak: “Profinjena pjevačica i glas u kojem se osjećala ljubav prema publici”
RIJEKA – Otišlo je uvijek nasmiješeno lice iznimno staložene osobe koja je čitav svoj radni vijek utkala u najznačajnije godine razvitka Rijeke, otišao je u 75. godini života prof. dr. sc. Mladen Črnjar.
Kako u ovakvoj situaciji pisati o osobi koja je u sebi objedinjavala zanimanja i aktivni rad na nizu »suprotstavljenih« područja za koje bi nama ostalima trebalo nekoliko života? Kako obuhvatiti i na adekvatan način pokazati čega sve ne bi bilo, ili barem ne u ovakvom izdanju, da njega nije bilo? Pokušat ćemo ipak uz ispriku svima onima u čijim je aktivnostima participirao, a da nama na jedan, kad je njegov rad u pitanju, uvijek premali prostor neće stati.
Rođen 1947. godine Mladen Črnjar je nakon završetka riječke Tehničke škole diplomirao na – Ekonomskom fakultetu. Već se i tu ogleda dualizam zanimanja koji će se kasnije, kroz život i silno multiplicirati. Odmah nakon diplome 1970. godine postaje komercijalist u Autoprometu koji je tada slovio za jednu od najznačajnijih transportnih tvrtki na cjelokupnom hrvatskom, pa i mnogo širem području. I ono što bi većina nas doživjela kao krunu karijere – Črnjar je, naime, sa samo 31 godinom postao direktorom Autotroleja – za njega je bio tek početak.
Bio je na čelu komunalne tvrtke koja je i sama imala tisuću zaposlenika, a djelovala je u situaciji kad je Rijeka brojala 70 i više tisuća radnika, tako da je to bila istinski izazovna funkcija. Kako sve te ljude, kako sve te radnike iz Rijeke i šire okolice na vrijeme dovesti na posao kako ne bi stao ritam moćne riječke privrede?!
I sportski funkcioner
Jedan od dugovječnijih ljudi na gospodarsko-političkoj sceni Rijeke 1984. godine postaje predsjednikom Općinskog komiteta za urbanizam, izgradnju, katastar i komunalno-stambene poslove općine Rijeka. Od tog je razdoblja na različitim funkcijama sudjelovao u razvoju regije koja će se kasnije definirati Primorsko-goranskom županijom, da bi na samom početku 1994. došao na čelo Zavoda za prostorno planiranje i zaštitu čovjekova okoliša Primorsko-goranske županije. Skoro, dakle, punih pola stoljeća, jer »silom zakona« 2016. godine morao je u mirovinu, na ključnim pozicijama koje su u silno turbulentnim vremenima definirale Rijeku i njezinu regiju.
Povijest će ga svakako pamtiti i kao fantastično ustrajnog sportskog funkcionera. Kao čelnik MK-a Kvarner, Črnjar je godinama bio osoba koja je skrbila najprije o samoj opstojnosti, kasnije i napretku Automotodroma Grobnik. Sve moguće zamke postavljane pred tu sportsku instituciju – od privatizacije do formalne zemljišne registracije – izbjegnute su zahvaljujući njemu i timu na čijem je čelu bio. Baš kao što je to i rekonstrukcija piste koja je Automotodromu otvorila sasvim nove razvojne perspektive.
Nezasitan znanja
Ima u stavu, razmišljanju, ali i vrlo konkretnom radu još jedna iznimno značajna komponenta koju je sebi uvijek stavljao kao obavezu – permanentno obrazovanje i usavršavanje. Kao jedan od onih koji su bili, vrlo brzo nakon što je i sam diplomirao, i u samim temeljima poticanja nastanka Sveučilišta Rijeka, istinska je šteta što nije dočekao iznimno značajni 50. rođendan koji će ta institucija obilježiti dogodine. Prof. Črnjar je, naime, bio dio generacije rođene u godinama kad i jako velik broj riječkih poduzeća nastalih iza 1945. godine. Bio je, kao i mnogi, dijete roditelja koji su stasali, pa tako i njega odgajali kao ponosnog člana te cjelokupne zajednice. Bilo je stoga potpuno normalno da diplomira, da se zaposli u toj istoj riječkoj privredi, ali on tu nije stao, nego se nastavio znanstveno usavršavati. To je, kao što su pokazale i sve godine kasnijeg rada, bila osnova njegovog promišljanja osobne profesionalne izgradnje, ali i najboljeg mogućeg puta kojim se mora izgrađivati ne samo gospodarstvo, nego i cjelokupno društvo u kojem živimo. Od diplome do doktorata 1996. godine koji je obranio na istom fakultetu na kojem je i diplomirao došlo je po prilici četvrt stoljeća kasnije, ali baš to, jer profesionalnih preokupacija imao je bezbroj, pokazuje kako nikad nije posustajao na komponenti učenja. Uostalom, prof. Črnjar je i autor dva sveučilišna udžbenika, čime se malo tko, od aktivnih privrednika, može pohvaliti.
Masline nisu bile opcija
Biografski – znanstvenu i stručnu djelatnost započeo je 1998. godine kao docent, zatim kao izvanredni profesor, a od 2005. do 2010. kao redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Od 2010. godine redoviti je profesor u trajnom zvanju na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji Sveučilišta u Rijeci. Bio je i članom Društva ekonomista, Hrvatskog znanstvenog društva za promet te vanjski član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.
Otišao je prof. Črnjar prerano. Uvijek je, istina, prerano kad ode netko tko je član obitelji, u bilo kojem smislu je, osim njezine osnovne definicije, doživljavali. Otišao je tek što je istinski ušao u mirovinu. Istina bi to bila s faktografske strane. Ne i sa strane njegovog karaktera. Da je živio još i mnogo dulje, on bi uvijek otišao – tek što je završio raditi. U razgovoru prigodom njegovog odlaska u formalno-pravnu mirovinu na pitanje čime će se sada baviti, rekao je: maslinama na Krku. Lijepo je to zvučalo, mada obojica smo znali da to nije istina. Iako je Mladen Črnjar bio čovjek čija je lepeza interesa bila silno velika i raširena, jedno je sigurno – nije bio čovjek od hobija. Njegov radni dan trajao je cijeli dan, baš kao što je to bio slučaj i s radnim tjednom. I ma koliko bile masline privlačne, one ipak nisu mogle biti opcija.
Ideja napretek
I na kraju, čak i u dobi kad većina njegove generacije osim za unuke nema interesa za bilo što, Črnjar se zalagao za velike infrastrukturne razvojne projekte. Isticao je posebno obavezu proširenja luke na Krk čemu bi prethodila gradnja još jednog mosta, dakako integriranog u sustav željeznica, kao i izgradnju stadiona Kantrida sa svim dodatnim sadržajima. Ili kako je isticao: »Smatram da treba podržavati velike razvojne projekte, ali naglasak treba biti i na realnijem području razvoja, malom i srednjem poduzetništvu, inovativnim tehnologijama, razvoju Rijeke kao centra znanja i izvrsnosti.«.
Iskrena sućut obitelji. Sasvim je sigurno da u izgradnji osobe koja je jako mnogo sebe dala izgradnji društva, bez stabilne obitelji, odnosa prožetog emocijama, ne bi bilo ni velikog djela prof. dr. sc. Mladena Črnjara.