Prva polovina osmog mjeseca već lagano prolazi, a meteorološke prilike, koje Kvarnerskom zaljevu pretežito ne idu na ruku, i dalje su, začudo, povoljne.

Neki malo pesimističniji od nas lagano su već počeli pripremati i kabanice, jer loše vrijeme, za koje uvijek krivimo naoblaku iznad Učke, na sjevernom Jadranu doista je nepredvidivo, a uglavnom se pojavljuje niotkuda ili kako bi se još reklo – iz vedra neba.

No, prvo duže razdoblje kiša još nas nije uspjeli »obradovati« svojim prisustvom, a nadajmo se da će tako ostati još do kraja sezone, kako bismo je jednom uspjeli ispratiti i do službenog kraja.

Plaža u centru

A možda se ne bismo trebali toliko zanositi i nepogrešivo ustvrditi da je isto mjerodavno za sve dijelove našeg ljubljenog Kvarnera, jer u želji za malo egzotike, ipak smo se privremeno od riječkih plaža preselili prema mjestašcima na obližnjem nam Krku, na kojemu djeluje da je sunce beskompromisno stalno visoko na nebu, unatoč povremenim pokušajima bure da nam poremeti ovu ljetnu idilu koja je, otkad pamtimo za sebe, raritet na nama poznatim sjevernojadranskim područjima.

Smješteno na sjeveroistoku Krka, Šilo je područje prepoznato ponajviše po tome što obiluje netaknutim prirodnim ljepotama – osamljenim zaljevima koji kao da pozivaju na to da ih se otkrije – ali ipak je dovoljno »kultivirano« sadržajima koji su esencijalni dio svakog manjeg gradića ili mjesta.

Ovom prilikom, nažalost, nismo se upustili u uzbudljivo otkrivanje skrivenih komadića obale, nego smo se držali samoga centra ovoga mjestašca, preciznije rečeno – pješčane plaže koja je, zbog svoje blizine trgovini, štandovima i ugostiteljskim objektima, posebno privlačna obitelji i mladima.

Foto: Mateo Levak

Bez kafića i sladoleda

S najreprezentativnijim uzorkom posjetitelja pješčane plaže u Šilu, jednom obiteljskom skupinom kartaša koja je ručnik rasprostrla na betonskom dijelu, popričali smo o utiscima u Šilu usred partije bele.

– Mi smo iz Podravine, u Šilu ljetujemo već petnaestak godina, imamo ovdje apartman, kupamo se uglavnom na drugoj plaži, ali ovdje nam se sviđa jer ne puše bura, govori nam Silvija, koja je s mužem Bernardom i djecom Silvestrom i Frankom na ljetovanje došla iz Kloštra Podravskog.
– Zalazak sunca ovdje je prekrasan. No, ovdje je pješčana plaža, klinci se mogu igrati, lijepo je, čisto more, nastavlja i dodaje kako su kakvoćom mora sasvim zadovoljni, iako moglo bi se poraditi na zbrinjavanju otpada.

Također, ovoj obitelji koja, kako i sami tvrde, »želi potrošiti, ali nema gdje«, na samoj plaži nedostaje i sadržaja.

– Nema beach bara, nema sladoleda u blizini. Ustvari, u blizini je restoran, ali baš na plaži ga nema, tvrdi Bernard.

– Plažni dio potpuno je neiskorišten, nedostaje neki beach bar, neki koktel bar, sadržaja za mlade ljude u Šilu definitivno nedostaje, ali za obitelj je super, zaključuje Silvija.

Odrasli u aquaparku

Međutim, ono što bi moglo barem djelomično nadomjestiti nedostatak kafića, a s čime bi se, sigurni smo, složio i mlađi dio populacije, ali i hrabra nekolicina starijih svakako je aquapark koji na brojna lica izmamljuje osmijeh. Istome nam svjedoči i sezonski radnik, Goran Borovečki.

– Da, ima ih i od trideset godina koji dolaze, a ne samo djeca, ističe dodavši da u aquaparku nisu rijetki niti prekršitelji, koje se redovno nastoji otjerati fućkanjem i vikanjem, a većina se ipak ne oglušuje na naredbu.

– Dvojica su gazda, po cijelom otoku imaju nekoliko parkova, mislim da je ovaj najjeftiniji u Šilu, tvrdi Goran.

Pogledom na cjenik uočavamo da u ovom dijelu Krka cijene osciliraju između 50 kn (30 min) i 250 kn po danu. Što se tiče posjetitelja, ima ih odsvakuda – iz susjednih zemalja, ali i naših krajeva.

– Iz Slovenije i Njemačke najviše, ima i naših nešto, neki dolaze iz Italije, a sad koliko ljudi ima dnevno – između 60 i 70, zaključuje.

Foto: Mateo Levak

Divna obala

Dakako, kratko patroliranje plažnim pojasom otkriva nam i više naglasaka – od slovačkih, koji nisu bili voljni medijski se eksponirati, pa sve do malo manje sramežljivih nizozemskih, ali i – francuskih.

– Došli smo u Šilo jer smo ustvari prvo željeli otići u drugo mjesto na jugu Krka, ali bilo je previše gužve, pa nismo otišli tamo, ali ovo je ustvari jako dobra plaža, govori nam Damien koji živi blizu Pariza, a ovdje je došao sa suprugom Adele.

– Dobro nam je, hrana je dobra, imate lijepe plaže – dobre su, ali ponekad je previše gužve, teško nam je pronaći mjesto za staviti ručnike, naglašava.

I doista, okrenuvši se oko sebe, ne možemo se pomaknuti bez da nekome ne zgazimo masku za ronjenje, papuču ili krupnije stvari, poput torbe za plažu ili ručnika.

Ovaj francuski par svoju turneju našim predjelima započeo je u Zagrebu, a od kontinentalnijih dijelova spustio se prema otocima, kojima su ostali posve oduševljeni.

– Hrvatsku bismo preporučili jer obalno područje je predivno, a u kontinentalnijem dijelu imate, naravno, Plitvice i Krku, zaključuju naši pristupačni sugovornici.

Uz sve silne komplimente koje nam strani turisti skoro pa šakom i kapom dijele – koliko našim prirodnim ljepotama, toliko i hrvatskom mentalitetu, malo smo pogrešno pretpostavili da je naš narod ocijenjen kao »pristupačan i druželjubiv« kod apsolutno svih. Lisa i Rieneke, primjerice, nisu toliko brzo nasjele na naš mali, ali već i standardni pokušaj (naravno, kolektivne) samopromocije.

– Kada smo bile u restoranu, ljudi su bili ljubazni i prijateljski nastrojeni, priznaje Lisa.

– Mislim da to ovisi o ljudima općenito, primjerice, o poslu – u trgovinama ljudi rade iza blagajne i doima se kao da im se to ne sviđa, nadovezuje se Rieneke.

– I mislim da im se ne sviđaju turisti, uz smijeh dodaje Lisa, koju, unatoč svemu, Krk osvaja već treću godinu zaredom, a ove godine došla je u društvu već spomenute šogorice Rieneke, te roditelja i brata.

Foto: Mateo Levak

Bajkovite ljepote

– Dolazimo ovamo zbog prirode, modrog mora, vjetra zbog kojega nije prevruće, ističe, a unatoč tome što ju ljudi nisu prvenstveno osvojili svojom nadaleko poznatom jugoistočnoeuropskom gostoljubivošću, ne libi se ipak istaknuti da Hrvatsku smatra jedinstvenom zbog svojih bajkovitih prirodnih ljepota.

A mi se samo skromno možemo složiti da zbog istoga naše more smatramo najljepšim, a nije nas strah to niti pokazati pred drugima.

Iako bismo lako mogli ispasti umišljeni, priznat ćemo da mislimo kako nisu samo prirodne ljepote jedine te koje osvajaju višegodišnje povratnike hrvatskoj obali – ima nešto i u toj našoj kolektivnoj toplini i gostoljubivosti koja jednom znatiželjnike pretvara u odane ljubitelje naših prostora.