Hrvatska desnica najvećeg uzora i idola vidi u mađarskom premijeru Viktoru Orbanu. Način na koji on vodi Mađarsku vide kao obrazac po kojem bi oni rado vodili Hrvatsku kada bi za nešto takvo dobili šansu. Pritom ih naravno uopće ne zanimaju reforme koje je Orban proveo kako bi zaštitio životni standard građana – od osiguranja da cijene komunalija i osnovnih životnih namirnica ostanu na razini prihvatljivoj za većinu ljudi, preko obuzdavanja moći stranih financijskih institucija pa do zaštite mađarskih proizvođača, posebno onih koji proizvode hranu. Hrvatska desnica, ali nažalost i liberali i ljevica, nikako da shvate da je to osnovni razlog zbog kojeg mađarski birači opetovano glasuju za Orbana. On i njegova Vlada napravili su nekakav okvir koji građanima daje kakav-takav osjećaj sigurnosti i ozračje u kojem se jasno vidi da vlast brine za njih. Orban je išao i preko ruba regula EU-a o zajedničkom tržištu kako bi što je moguće više favorizirao mađarsku industriju na račun njenih stranih konkurenata. I birači to honoriraju.

Na hrvatskoj strani to malo tko uopće primjećuje. Naša mu se desnica divi zbog njegovih političkih predstava koje povremeno izvodi vezano za zaštitu nacionalnih država i protivljenje nekim bizarnostima koje znaju dolaziti iz Bruxellesa. Iz istih tih razloga naša ga ljevica mrzi.

Mada na desnom spektru ipak ima nekih koji sumnjičavo gledaju na Orbanove velikomađarske inicijative i izjave, te na utjecaj Mađarske na hrvatski energetski sektor. Prije nedavnih parlamentarnih izbora u Mađarskoj u privatnom razgovoru jedan prosvijećeni domaći desničar rekao je da bi, da je Mađar, glasovao naravno za Orbana, ali da kao Hrvat žarko želi da ovaj izgubi. Mađarska iz nepoznatih razloga ulaže i velike novce u hrvatski nogomet, a nekima na desnici konačno počinje i smetati Orbanova nedvojbena podrška Aleksandru Vučiću. Ali više-manje, domaća je desnica navikla živjeti s Orbanom.

Ali tek treba vidjeti kako će se nositi s dinamičnim talijanskim triom koji bi za nešto više od mjesec dana mogao zavladati našim najvećim susjedom. Oni će biti velika nepoznanica ne samo za Hrvatsku, veći za cijeli EU. Istina, Berlusconija znaju svi, donekle i Salvinija, ali gospođa Giorgia Meloni i njena Braća Italije za sve su još uvijek velik misterij.

Za očekivati je da bi tema Istre, Dalmacije i Rijeke mogla iskočiti tijekom izborne kampanje koja je u Italiji uvijek tvrda i ponekad i preko ruba fizičkih sukoba. Uostalom, ona se pojavila i početkom 2019. u kampanji za Europski parlament. Tada je inače politički umjereni član Berlusconijeve Forza Italije Antonio Tajani osjetio potrebu govoriti o »talijanskoj Istri i Dalmaciji«. U to je vrijeme on bio ni manje ni više nego predsjednik Europskog parlamenta. A budući da su europski izbori puno manje važni od parlamentarnih, tema istočne obale Jadrana mogla bi i ponovo biti spomenuta kako bi se galvanizirali desni birači. Iako potpuno irelevantna u situaciji u kojoj se sada nalazi Italija, na korak od toga da neće moći vraćati svoje dugove, priča o sudbini Talijana istočne jadranske obale mogla bi iskočiti kao korisno sredstvo da se manje upućenim biračima desni trojac pokuša prikazati kao ona snaga koja može najbolje braniti nacionalne interese. A budući da će jedna od glavnih bitaka koju će nova talijanska Vlada voditi biti ona kako zemlju financijski održavati na površini, trebat će stalno dokazivati onima koji su je izabrali da odlučno brane interese Italije. I to one sadašnje i one povijesne.

Kako će desni Hrvati reagirati na ove eventualne poteze »himbenog saveznika«, ostaje za vidjeti. Ako je suditi po onome kako im je sjeo Orban, bit ćemo svjedoci još jedne početne euforije da su na vlast došli oni koji će se opako pofajtati s mrskim Bruxellesom. I koji tvrde da im je jedna od prvih zadaća obrana instituta nacionalne države. To što bi u toj borbi, baš kao i Orban, mogli gadno nagaziti neku susjednu, također nacionalnu državu, na primjer Hrvatsku, domaće desničare neće previše zabrinuti. Barem ne u prvom trenutku. Uostalom, previše vremena troše na međusobne svađe da bi stigli primijetiti, a kamoli analizirati moguće tektonske političke promjene u najbližem susjedstvu.