"Ljudi"

Željko Jančić Zec izlaže u crkvi sv. Katarine u Rabu

Hrvoje Hodak

Riječ je o portretima i autoportretima koji su od početnog intimnog promišljanja ljudske egzistencije s vremenom prerasli u reakciju na izazove i prijetnje s kojima se čovječanstvo danas suočava



RAB – U rapskoj crkvi sv. Katarine otvorena je izložba multikonceptualnog umjetnika Željka Jančića Zeca, pod nazivom »Ljudi – People«. Okupljene posjetitelje izložbe i samog autora najprije je u ime organizatora srdačno pozdravila ravnateljica POU-a Rab, Katarina Ribarić, a nekoliko uvodnih riječi o autoru i postavu ove izložbe kazala je viša kustosica Muzeja grada Rijeke, Sabrina Žigo, koja je ujedno i autorica teksta kataloga izložbe.


Posjetiteljima se zatim obratio i sam Željko Jančić Zec, nastojeći im u kratkim crtama objasniti unutarnju dinamiku nastanka izloženog ciklusa, a dojmljivu zvučnu kulisu ovom lijepom umjetničkom događanju, gitarom i glasom, dao je mladi rapski glazbenik Alan Bjeloš.


Svjetski poznat


Željko Jančić Zec, rođeni Riječanin, desetljećima boravi na Rabu oplemenjujući otočni kulturni život. Danas svjetski poznat i priznat u domeni vizualne i izvedbene umjetnosti, svoju naobrazbu završio je 2001. godine u Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten, u Nizozemskoj i otad bilježi mnogobrojne izložbe koje su bile zapažene i na Rabu.




Rapska ga je publika, u zadnjih nekoliko godina, upoznala i kroz postav multimedijske izložbe »Out of Frame« u kojoj je propitivao osobne granice, društveni i javni prostor, a svojom je izuzetno posjećenom izložbom »Sjećanja/Memories«, koristeći crno-bijele fotografije lica svevremene žene koja mediteransku ljepotu sljubljuje s neprolaznošću ženske figurativne privlačnosti, na originalan način sjedinio prošlo i sadašnje vrijeme.


Kombinacija tehnika


U Grožnjanu se tijekom travnja ove godine predstavio izložbom »Kaleidoskop stanja«, a za rapsku je publiku priredio ciklus slika jednostavnog naziva »Ljudi«. Kako je kazala Sabrina Žigo, predstavljajući ove radove pred ulazom u crkvu sv. Katarine, riječ je o portretima i autoportretima koji su od početnog intimnog promišljanja ljudske egzistencije s vremenom prerasli u reakciju na izazove i prijetnje s kojima se čovječanstvo danas suočava.



– Izvodi ih kombinirajući različite likovne, crtačke i slikarske tehnike, koristeći akril, olovku, ugljen, pastel, sprej, flomaster. U spletu linijskog poteza i kontrastnog kolorita stvara sažeti prikaz ljudskog lica s naglašenim, široko otvorenim očima, u kojima prepoznajemo strah, neizvjesnost, tjeskobu, smrt. Nimalo sklon stereotipnom slikarstvu, ovaj nas beskompromisni i svestrani umjetnik pa gotovo i šokira našim unutarnjim stanjem – rekla je Sabrina Žigo.