Glazbene snove Tadej Špeh počeo je sanjati još kao dijete dok se s majkom vozio u njihovom starom automobilu i slušao kazete sa Splitskog festivala. Danas se nada će i on sam jednom stati na pozornicu na Prokurativama i zapjevati poput Olivera Dragojevića koji mu je oduvijek bio glazbeni uzor.

Iako rođeni Slovenac, Tadej Hrvatsku smatra svojim drugim domom, a već nekoliko godina živi u Umagu. Hobi mu je podvodni ribolov te uživa provodti vrijeme sa svojom 8-godišnjom kćeri. Talentirani Slovenac zanimljivog glasa uskoro bi mogao pridobiti brojne simpatije, a već sad najavljuje nove pjesme za jesen.

Imate novu pjesmu, »Kazalište snova«, autora Mire i Sonje Buljan, za koju ste izjavili kako ste se pronašli u njezinom funky dance groove stilu. Smatrate li da je upravo to vaš glazbeni put ?

– Htio sam napraviti nešto drukčije i stvarno volim taj ritam u sebi. Ipak mislim kako bi izvođač trebao biti univerzalan i stvarati različite dobre stvari. Obožavam Olivera koji je u svojoj karijeri imao različite pjesme. I ja bih želio takav put u glazbi. Među izvođačima je velika konkurencija. Ima jako puno dobrih mladih pjevača, pa treba nekako istupiti na glazbenoj sceni uz tako vrhunsku ekipu.

San iz djetinjstva

U spotu svirate nekoliko instrumenata. Otkad vas glazba zaokuplja? Jeste li oduvijek imali potrebu izražavati se kroz notne zapise?

– U glazbenoj školi sam kao mali svirao harmoniku, a kasnije sam počeo svirati gitaru. U jednom big bendu, gdje sam pjevao, svirao sam i perkusije. Prvi put sam pjevao na pozornici kad sam imao sedam godina i to me osvojilo. Uvijek sam volio melodiju i zvuk, a sve sam radio po sluhu. Ima top glazbenika koji uživaju u tome, a ja uživam pjevati pored njih. To je formula (smijeh).

Ima nešto u vašem glasu, možda čak i energiji koja podsjeća na Davorina Popovića, nekadašnjeg pjevača Indexa. Kako vi sebe glazbeno doživljavate, koju ste glazbu najradije slušali kao dječak?

– Pa, evo, vi ste prvi koji ste pronašli tu sličnost s Davorinom, pretpostavljam zbog zanimljive boje glasa. Često spomenem kako sam s mamom kao dijete za vrijeme vožnje našim starim Renaultom 4 slušao kazete s glazbom sa Splitskog festivala i omiljenog mi Olivera. Nadam se da ću jednom i sam uspjeti na natječaju za Splitski festival i ostvariti san iz djetinjstva.

Slovenac ste s istarskom adresom. Što vas je iz Slovenije dovelo do naših krajeva?

– Imam roditelje u Dalmaciji, tako da sam za Hrvatsku vezan oduvijek. I jezik mi se jako sviđa, pa mogu reći kako se osjećam kao doma. Osim što sam ovisnik o glazbi, ovisnik sam i o moru. Ono je moj brzi punjač za život, volim roniti na dah i loviti ribu. A tek kad zacvrče gradele i zapjeva društvo uz gemišt i gitaru, e to nema cijene u životu. Prije šest godina otvorio sam malu trgovinu autodijelovima u Novigradu i nastavio život u Istri. Sretan sam, iako je bilo jako puno usklađivanja, ali kad radiš nešto s guštom, onda nije teško.

Ujesen nove pjesme

Kako stojite s istarskim pjesmama i općenito – tko su vam glazbeni uzori, kako na domaćoj sceni tako i na svjetskoj?

– Često slušam i istarske pjesme, posebice one s festivala Melodije Istre i Kvarnera. Gazbeni uzori su mi, uz Olivera, Petar Grašo, Toše Proeski, Tony Cetinski, ali jako volim slušati i talijanske izvođače poput Biaggia Antonacija, Vasca Rossija, Gianluce Grinianija, Zucchera.

Čime se trenutačno bavite, kakvi su vam ljetni planovi?

– Osim obaveza koje imam vezano uz moju trgovinu, nastojim uživati i stvarati nove pjesme. Nadam se da će poneka pjesma i zaživjeti i ostati u srcima publike. I da, pripremamo već nove pjesme za jesen (smijeh).