RIJEKA – Rijeka i Djurgarden već su jednom odmjerili snage i to u polufinalu Atlantic Cupa u Portugalu u veljači 2017. godine, kad su Bijeli na zimskim pripremama slavili jedinim golom Franka Andrijaševića. Klub s prepoznatljivim svjetlo-tamno plavim bojama poprilična je nepoznanica za hrvatske prilike iako ne u potpunosti.

Riječ je o jednom od pet najvećih i najuspješnijih klubova u Švedskoj, a u novijoj eri, početkom 2000-ih klub je imao svoje najbolje razdoblje i u kratkom vremenu osvojio tri naslova i igrao u Europi. U razdoblju 2012-13. baš kao i Rijeka zapeo je u velike ekonomske probleme. Stabilizirali su ga i preporodili tehnički direktor Bosse Andersson i Henrik Berggren te je prodajom igrača za velike iznose postao jedan od bogatijih u Švedskoj, ali daleko od Malmöa koji prednjači budžetom i vrijednosti.

Momčad vodi trenerski dvojac Kim Bergstrand i Thomas Lagerlöf koji su imenovani 2019. godine i iste su odmah izneneđujuće osvojili naslov.

Važnost Europe

Što znače Europa i Konferencijska liga za Djurgarden? Isto kao i Rijeci, a možda čak i više. Novinari koji prate švedsku ligu ističu svojevrsno “pravilo od 51 posto”. Ono se odnosi na moć i važnost odlučivanja prije svega članova kluba zbog čega švedski klubovi i nisu baš atraktivni za investitore, bez obzira koliko novca donesu. I zato su prodaja igrača i igranje u Europi jedini načini za zaradu. Malmö je to odlično iskoristio na euro sceni i postao financijski najjači pa ne treba čuditi da je ambicija Djurgardena prije svega igranje grupnoj fazi Konferencijske lige.

– Kako su u klubu primili vijest o Rijeci kao protivniku? Pa svjesni su da je Rijeka jako težak protivnik. Forma momčadi je jako dobra i učinila je mnoge navijače optimistima, ali većina ljudi se slaže da je Rijeka prilično jasni favorit – tvrdi novinar i redoviti klupski kroničar Samuel Levander.

– Uz formu glavna prednost Djurgardena je činjenica da je kod nas sredina sezone, a Rijeka je tek ušla u prvenstvo. Osim toga, trava na Djurgardens areni je plastična, na što Rijeka možda nije navikla, a što bi također mogla biti mala prednost.

Hrvatska reprezentacija očekivano puno je poznatija na sjeveru od hrvatskih klubova, Hrvatsku smatraju zemljom koja proizvodi mnoštvo talenata, čak i HNL smatraju boljim od švedske lige.

Edvardsen i Eriksson

– Rekao bih da je tajna uspjeha ove sezone kontinuitet. Treneri su tu od 2019., vrlo su popularni među navijačima i uspjeli su u stvaranju svoje vizije igre. Imali su i strpljenja s nekim igračima, poput Joela Asora, koji je prošle sezone bio loš, ali sada je jedan od najboljih. Osim toga momčad je prilično dobro izbalansirana, svaka pozicija ima pristojnu zamjenu – dodaje Levander. – Osvajanje novog naslova? Ova momčad sigurno može osvojiti prvenstvo. No, ako budu ostali u Europi vjerojatno će se smanjiti šanse za osvajanje lige zbog više teških utakmica. Ipak imaju momčad i igru ​​za takav podvig, trenutno im je forma najbolja u Švedskoj.

Sada je i zaštitni znak momčadi obrana koja je dobila samo 10 golova u 15 utakmica. Središnji stoper Isak Hien fizički je jako dominantan i igra jako dobro, no uspjeh treba tražiti u činjenici što momčad dominira u domaćim utakmicama i protivnicima ne prepušta puno posjed lopte.

– Napadač Victor Edvardsen glavno je pojačanje sa šest golova i šeset asistencija. Svestran je igrač, jak i opasan u kaznenom prostoru, ali dobar i u vezi. Krilni napadač Joel Asoro je vrlo brz i dobar u igri “jedan na jedan”. Uz Magnusa Erikssona, ključ veznog reda je Rasmus Schuller, on je “fantazista” i vrlo važan u održavanju posjeda lopte. Zasad je otišao samo Sead Hakšabanović koji bio na posudbi, ali vraća se i klupska legenda Marcus Danielson, ključni igrač iz 2019., ali koji izgleda neće biti spreman za prvu utakmicu – informira Levander.

Inače, Hacken je posljednjom pobjedom preuzeo ulogu lidera Djurgardenu s bodom više i utakmicom manje.

Dolazi više od 400 navijača

Zanimanje švedskih navijača za dolazak na Rujevicu je poprilično, ali kapacitet i za gledatelje “problematična” južna tribina bez ikakvog komoditeta, čine svoje.

– Ne znam koliko će navijača doći u Rijeku, ali vjerojatno nešto više od onih koji stvarno imaju ulaznicu za utakmicu. Puno je ljudi rezerviralo putovanja prije nego što je bilo jasno da će klub dobiti samo 400 ulaznica.

Atmosfera na našem stadionu? Generalno jako dobra. Ne znam, ali sve u svemu, švedski navijači su bolji od švedskog nogometa, ha, ha… – kaže novinar Levander.