RIJEKA Prošla sezona bila je najteža u njezinoj karijeri, loši rezultati, tri neispravna hica u kvalifikacijama Olimpijskih igara u Tokiju i mučan razlaz s trenerom Andreasom Thorkildsenom donijeli su brojna pitanja, no za Saru Kolak odustajanje nije bilo opcija. Atletičarka Kvarnera danas putuje na svoje treće Svjetsko prvenstvo, što u noći s petka na subotu po srednjoeuropskom vremenu počinje u Eugeneu, na kojem ima jasno postavljenje ciljeve. Plasman u finale bacanja koplja, a onda lov na najbolji rezultat sezone.

– Prva dva cilja ove sezone sam ispunila, a to su plasman na svjetsko i europsko prvenstvo, a sada me čekaju novi izazovi. Sigurno da je plasman u finale moj primarni cilj, ali to je samo prvi korak. Ujedno i najzahtjevniji jer svi znamo da su kvalifikacije na neki način najteži dio posla. Tako da je sada plasman u finale prioritet i to je ono na što sam fokusirana. Ja ću, naravno, dati sve od sebe i boriti se, a onda ćemo vidjeti. Tri iksa više ne dolaze u obzir – započela je Sara Kolak, kojoj će nastup na svjetskoj smotri u Eugeneu biti treće natjecanje u gradu atletike. Premijeru je imala 2014. godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu na kojem je osvojila broncu, treća je bila i prije pet godina na mitingu Dijamantne lige (64,64). Ovoga puta neće biti u krugu favoritkinja za pobjedničko postolje, svjesna je toga i sama Sara, koju uz Eugene vežu samo lijepe uspomene.

– U Eugeneu sam oba puta ostvarila dobre rezultate, to je grad atletike pa očekujem dobro navijanje i pravu atmosferu. A to je ono što je nama sportašima jako bitno – nastavila je Sara Kolak, čiji će nastup ipak biti u fokusu javnosti. Olimpijska pobjednica iz Rio de Janiera 2016. godine i vlasnica desetog rezultata svih vremena od 68,43 metra iz Lausanne 2017. godine posljednje je dvije sezone daleko od hitaca s kojima je bila u svjetskom vrhu. Njezino je koplje ove godine najdalje letjelo u nizozemskom Leidenu kada se zaustavilo na 62,62 metra, što je 16. rezultat ove sezone na svijetu i 3,11 metara kraći hitac od vodećeg Amerikanke Maggie Malone (65,73). Ujedno i najbolji hitac Sare Kolak nakon 29. kolovoza 2020. godine kada je u Offenburgu osvojila prvo mjesto sa 62,68 metara. Osim u Leidenu, granicu od 60 metara prebacila je na još trima natjecanjima (61,72, 60,50, 60,32), za razliku od prošle sezone kada je hitac preko 60 metara imala tek na njezinom otvaranju u Ostravi (60,04).

Borba

– Ne opterećuju me očekivanja drugih, ne stvara mi to nikakav pritisak. Jer ja od same sebe jako puno očekujem i očekivanja sa strane to ne mogu nadmašiti. To je, uostalom, ono što me gura naprijed. Nakon prošle sezone puno mi se pitanja vrtjelo u glavi, vodila sam dosta razgovora sama sa sobom, ali odgovor je uvijek bio isti: Ti to možeš. To su nakon onakve sezone normalna pitanja i velika laž bila bi da kažem da se nisam pitala što dalje. Ako nisam odustala tada kada sam bila najslabija, sada znam da neću nikada. Dobro se osjećam, dobre sam volje i sve je onako kako treba biti. Evo me, tu sam, idem na svoje treće Svjetsko prvenstvo i veselim mu se.

Sara od veljače ove godine trenira pod paskom Gorazda Rajhera, nekadašnjeg slovenskog bacača koplja, koji je stvorio Kristjana Čeha, jednog od najboljih bacača diska na svijetu

Sara Kolak je premijeru na Svjetskom prvenstvu imala 2017. godine u Londonu kada je slovila za jednu od kandidatkinja za medalju, a ostala je korak do postolja. Prije tri godine u Dohi osvojila je sedmo mjesto u povratničkoj sezoni nakon pauze duge 666 dana zbog operacije lakta na desnoj ruci. Na Svjetskom prvenstvu u Eugeneu također će nastupiti u povratničkoj sezoni nakon razočaravajućih dviju godina.

– Na neki način je cijela sezona povratnička jer sam tražila izgubljeni osjećaj za borbu i natjecanja, a da sam ga dobila, vidi se po mojim rezultatima. Iz natjecanja u natjecanje bilo je sve bolje. Tako da je prvi dio sezone bio dosta dobar. Istina je da želim i očekujem puno više od sebe, ali za to treba strpljenja. A moja mana je što nikad nisam bila strpljiva. Jedno je kada se vraćaš nakon ozljede pa moraš biti strpljiv, to sam prošla već dva puta, a potpuno drugačija stvar je kad moraš biti strpljiv po pitanju tehnike. Po treninzima vidim da sam na dobrom putu, a za dobre rezultate treba konstanta. A tu mislim na hice preko 65 metara, što znači da je i tehnika konstantna. Radim na tome, želja je tu, motivacija također. Prvo natjecanje mi je dalo određenu dozu samopouzdanja. Prva natjecanja su mi uvijek najdraža jer znaš da si radila cijelu zimu, ali nikad ne znaš za što će to biti dovoljno. Pa onda osjećaš neko posebno uzbuđenje i nervozu jer znaš da si spremna, ali ne znaš koliko. Ove godine sam se po pitanju hitaca kasno probudila na treningu, ali uspješno sam probila led.

Samopouzdanje

Uoči Svjetskoga prvenstva u Dohi 2019. godine prekinula je suradnju sa slovenskim trenerom Andrejem Hajnšekom i počela suradnju s norveškim bacačem koplja i dvostrukim olimpijskim pobjednikom Andreasom Thorkildsenom s kojim se službeno rastala nakon Olimpijskih igara u Tokiju prošle godine. Od veljače ove godine trenira pod paskom Gorazda Rajhera, nekadašnjeg slovenskog bacača koplja, koji je stvorio Kristjana Čeha, jednog od najboljih bacača diska na svijetu.

– Dobro funkcioniramo, treninzi su drugačiji od onoga što sam prije radila, ima dosta novih stvari. Iako je trener autoritet, voli čuti moje mišljenje i ideje, dosta sam uključena u proces treninga i to mi se jako sviđa. U posljednje dvije godine sam itekako dobro shvatila što mi odgovara, a što ne. Jako puno razgovaramo, a to je važan segment za stvaranje dobrih rezultata – kaže Sara, koja će u Eugeneu biti bez trenera.

– Trener ne ide sa mnom jer ima druge obaveze, ali ja sam dosta natjecanja ove sezone odradila sama i na taj sam način dobila jednu novu vrstu samopouzdanja. To mi je jako drago jer sam se našla u jednoj novoj situaciji koju sam na kraju dosta dobro kontrolirala. Nije to situacija kao s Andresom, sigurno da bih voljela da trener ide sa mnom, ali možda zbog svega što se dogodilo prošle sezone, sada na to drugačije gledam.