RIJEKA Dojmljiv dekor, puna zapadna tribina s oko tri tisuće gledatelja i puno dobrog nogometnog šušura uz malo hladnije vrijeme, najbolje za nogomet, nisu previše bili dodatni vjetar u leđa igračima Rijeke u posljednjoj provjeri uoči početka sezone. Naprotiv, sve ono što se događalo na tribinama i promociji nove momčadi i dresova ostavilo je puno bolji dojam od onoga što su prezentirali Rijekini igrači na travnjaku. Nije da se nisu trudili i željeli, ali sasvim je jasno da će za novu Rijeku trebati puno strpljenja. I dodatnog rada. Bila je to Rijeka s dva različita poluvremena. U prvom puno goropadnija i konkretnija, ne dozvolivši protivniku niti jednu šansu, u drugom poprilično raštimana s prepuštenim posjedom lopte protivniku, s malo poduzetnosti u igri i starim problemima u novoj obrani. Slovenski doprvak, koji nije bezazlena momčad, u nastavku je to znao kazniti, preokrenuo rezultat i Riječanima ostavio gorak okus generalke, koliko god su se gledatelji i igrači trudili da to ne poljulja njihovu sinergiju.

Od prve do posljednje minute bilo je jasno i vidljivo da ova momčad ima podršku navijača. Vidjelo se to posebno na predstavljanju kada su velik pljesak zaradili Vučkić, Halilović, Tadić i Đalović. A podrška nije izostajala ni tijekom utakmice koja se dobrim dijelom pretvorila u monotoniju. Sve do završnoga pljeska unatoč dosta blijedom dojmu i porazu koji sam po sebi ne znači puno. Puno je važnije kako je izgledala sama igra i njezini mehanizmi pet dana prije početka prvenstva. Generalno, dosta je pluseva, ali i minusa. Kao i evidentnih problema koji će se morati rješavati u hodu, a momčad krpati na nekim pozicijama, nešto slično kao i u uvodu prošle sezone.

Stari problem

Rijeka je utakmicu započela u sustavu 4-2-3-1 koji se dosta modificirao, toliko da je u nekim trenucima igrala i s tri stopera. Uz sigurnog Labrovića među vratnicama, sigurne su zasad i pozicije središnjih stopera. Krešić i Pavlović trebali bi biti glavna karika obrane, ali i često dolaziti u šesnaesterac kod ubačaja da bi što više koristili svoju visinu, dok je za Vukčevića rezerviran lijevi bok. Pokušao je Tadić crnogorskog reprezentativca u pripremama staviti u ulogu lijevog stopera, ali je priznao da taj eksperiment nije uspio. Novost je uloga Ivana Smolčića na desnom beku što, dojam je, dugoročno ne izgleda kao pravo rješenje i tu Rijeka ima popriličan problem. Smolčić je prirodno stoper i sasvim drugi tip igrača od, primjerice, Tomečaka, koji je trkački bio puno superiorniji u oba smjera. Za tu poziciju konkurira i mladi Braut, ali ne dobiva zasad puno povjerenja. Solano je ozlijeđen i pitanje je kada će se vratiti pa će, po svemu sudeći, tu poziciju opet morati popunjavati Ampem. Ganac ima brzinu, živost i okomitost u igri, ali nerijetko djeluje i dosta zagušeno. To je na neki način gašenje požara, ali boljih rješenja u ovom trenutku izgleda da nema. Pitanje zadnje linije, a samim time i sustava, ono je što u ovome trenutku stvara najviše glavobolje struci.

Tadićeve slatke brige svakako su vezane uz defenzivne vezne igrače. Selahi i Alvarez mogli bi biti dobitna kombinacija Bijelih u novoj sezoni nakon odlaska Gnezde Čerina. Alvarez djeluje čvrsto, s dobrim pregledom igre i mirnim rješenjima, a Selahi je na generalki samo potvrdio ono što je prezentirao u prošloj sezoni. Riječ je o igraču koji je zasigurno sve veći dobitak za Riječane, veliki borac za svaku loptu, siguran, teško prelazan, a često i s naglašenom željom da se priključi napadu pa i ugrozi protivnički gol. U ovome trenutku nasrčaniji i najborbeniji Rijekin igrač.

Vrančić suzdržan

U manjak kvalitete desne strane ubraja se i desno krilo riječke momčadi. To mjesto sve više popunjava Bušnja kao logičan izbor. Na Rujevici je prezentirao svoju znanu brzinu i upornost, želju da ovo konačno bude njegova sezona. No, tu se javlja problem suradnje u središnjici veze kojom je na predstavljanju dirigirao Vrančić. Riječ je o iskusnom igraču, dobrom u distribuciji lopti, a preuzeo je i ulogu u izvođenju kornera, no vidljivo je da, iako dolazi iz Champioshipa, još uvijek djeluje malo premekano u igri i dosta nedorečeno. Za suradnju mu ipak nedostaje bolja podrška suigrača. Obregon je očekivano prvo rješenje Bijelih u napadu, vidi se da mu nedostaje utakmica i da je u Drmićevoj sjeni ipak izgubio kontinuitet.

Tadić i pomoćnici su u završnici utakmice pokušali i sa zamjenama. A tu su zasad u prvom planu Lepinjica, Hodža i Karrica nekako oni koji kreću prvi iz drugoga plana. Svakako zanimljiv struci bit će i Filip Dujmović, prije svega zbog svoje brzine po lijevom krilu.

Pojedinačno Rijeka ima solidnu kvalitetu da opet složi dobru i kompetitivnu momčad koja će napadati vrh, no nema puno vremena, poprilično kasni na planu uigravanja, a i pitanje je koliko će morati čekati pravog Halilovića, dok Mitrovića izgleda sigurno neće biti u konkurenciji nekoliko mjeseci. Momčad je ostavila dosta blijed dojam na generalki, kotačići mehanizama igre još jako škripe i ovaj tjedan trebat će se iskoristiti na najbolji mogući način za ispravljanje brojnih nedostataka. Šibenik je prvi pravi test, također nova momčad i nepoznat suparnik, a onda Djurgarden na Rujevici još zahtjevniji ispit u kojem se nema pravo na velike pogreške ako se žele zadržati šanse pred uzvrat u Stockholmu.