ZAGREB Pobjeda nad velikim suparnikom, koji je još k tome i aktualnim svjetskim prvakom, većini sportskih stručnjaka predstavljala bi idealnu priliku za nizanje pohvala na račun ekipe i pojedinaca čiji je učinak na toj utakmici nadmašio očekivanja. No, bude trenutaka kada ego i taština sportskoj javnosti priušte nelagodno putovanje preko granice dobrog ukusa.

Jedan takav dogodio se prošle srijede, nakon pobjede Hrvatske nad Francuskom, kada se Lino Červar, zbog kritike upućene na njegovu adresu, svom silom obrušio na Dražena Krušelja, kolumnista Jutarnjeg lista. Kada se ukloni sva demagogija zamotana u celofan populističkog prizivanja domoljublja, postaje jasno da je izbornik zapravo pozvao na linč novinara koji, eto, nije pokazao potrebnu razinu poštovanja prema najtrofejnijem treneru na svijetu. Naime, tako je Červar opisao samog sebe na valu egotripa.

Nepismenjaci 

Činjenica je da iza njega stoji niz medalja s najvećih natjecanja koje ga promoviraju među besmrtnike hrvatskog sporta. No, isto tako stoji činjenica da je Červar svojim izjavama kroz zadnjih šesnaest godina pokazao vrlo malo poštovanja prema ljudima koji to apsolutno zaslužuju. Na primjer, krajem ljeta 2016. godine internet portal balkan-handball.com objavio je razgovor s Červarom. Između ostalog, jedna od tema bila je generacija koja je 2003. krenula u pokoravanje svjetskog rukometa.

– Tisuću puta ponavljam da sam krenuo sa najslabijom ekipom u Europi. To je bila najslabija generacija u povijesti hrvatskog rukometa. To je bila najnepismenija generacija u povijesti HR rukometa. To je bila generacija neodgojenih, tukli su se među sobom. Da, kada su došli uspjesi, onda su svi počeli pričati o njima – stoji u tekstu koji balkan-handball.com predstavlja kao intervju s Červarom.

Budući da je razgovor objavljen neposredno nakon Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, koje je Hrvatska okončala porazom od Poljske u četvrtfinalu, Červar je svoju lekciju o poštovanju proširio i na tadašnju generaciju.

– Imamo vrhunsku reprezentaciju. Kako tko vodi, kako tko radi, to je drugo. Svako ima svoj stil. Samo govorim o činjenicama. Mi smo igrali finala. Nije to isto. Osam natjecanja nakon mene i ni jedno finale. Nama je uvek falilo malo za sam vrh. Netko mi je jednom prilikom rekao: »Lino, pa ti nikada nisi osvojio broncu.«. A, mi sada, na trgu Bana Jelačića slavimo broncu?! U moje vrijeme se smatralo neuspjehom biti srebrni. Osvajao sam samo zlata i srebra – piše u istom tekstu, objavljenom samo šesnaest mjeseci prije nego što je ta ista generacija pod Červarovim vodstvom bila peta na Europskom prvenstvu održanom u Hrvatskoj.

Populizam 

Čak i oni koji su zadojeni likom i djelom Line Červara moraju priznati da se radi o osebujnom načinu izražavanja poštovanja. Da podsjetimo, to je ona ista kategorija koju izbornik bezuvjetno traži za sebe, ne libeći se otvarati sezonu lova na svoje kritičare. Opet, nije tajna da se u proteklih šesnaest godina Červar afirmirao kao demagog, koji rukomet gleda kroz populističke lekcije domoljublja.

– Oni koji ne poštuju mene, svjetskog prvaka i olimpijskog pobjednika, ti su protiv hrvatske države. Mene više cijene u Srbiji nego u Hrvatskoj – izjavio je Červar 2005. godine za Sportske novosti.

U kontekstu uvažavanja svjetskih prvaka i olimpijskih pobjednika, i to višestrukih, nije na odmet podsjetiti što je rečeno kada je Ante Kostelić početkom 2005. godine izjavio da je Červarova knjiga »Od Učke do Olimpa« cirkusantska.

– Ma ne mogu s Kostelićem ništa komentirati jer on nije trener. Znate li što je on? On je dreser – zaključio je Červar u intervjuu za Večernji list, uz neizostavno plasiranje teze da su kritike na račun njegove stručnosti izravan napad na reprezentaciju i na Hrvatsku.