Povećanje maksimalnog iznosa participacije za zdravstvene usluge, koji je danas limitiran na 2.000 kuna po bolničkom liječenju, najveća je promjena koju reforma zdravstva ministra Beroša već u startu donosi za pacijente.

Po svemu sudeći, tu bi novost mogli osjetiti od 2023. godine, jer bi tada na snagu trebao stupiti novi Zakon o zdravstvenom osiguranju koji se još uvijek brusi u sobama na Ksaveru.

Maksimalni iznos participacije tiče se samo onih građana koji nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje, a nađu se na bolničkom liječenju.

Ako, na primjer, završe na hitnoj operaciji koja stoji 10.000 kuna, platit će iz svog džepa iznos od 2.000 kuna.

Taj se maksimalni iznos pacijentovog učešća u novom zakonu mijenja, a prema informacijama koje su došle do javnosti, udvostručit će se na 4.000 kuna.

Bolovanja pod lupom

Povećanjem maksimalnog iznosa participacije povećat će se prihodi zdravstvenih ustanova, a očekuje se da bi se i veći broj građana odlučio, umjesto rizika od skupog liječenja, uplaćivati policu dopunskog osiguranja.

U Hrvatskoj dopunsko osiguranje danas plaća oko 1,6 milijuna građana, a još pola milijuna ima policu dopunskog osiguranja koju pokriva država.

U dopunsko osiguranje uključeni su mahom stariji građani, a procjene govore da takvu policu, koja u HZZO-u mjesečno stoji 70 kuna, plaća tek svaki drugi zaposleni građanin Hrvatske.

Osim toga, evidentno je da će se od građana tražiti veća odgovornost za vlastito zdravlje, i to prije svega kroz preventivne sistematske preglede koje ministar Beroš planira uvesti za pojedine skupine građana s većim rizikom za određene bolesti.

Hoće li neodazivanje na takve preglede nositi i određene sankcije za pacijente, primjerice veću participaciju u zdravstvenim uslugama, nije poznato.

Bolovanja će biti pod još većom lupom nego danas, jer je namjera zdravstvene administracije smanjiti iznos od tri milijarde kuna, koliko danas poslodavci i HZZO godišnje troše na tu stavku.

Zato se HZZO-u daju nove ovlasti u pogledu prekida bolovanja. Kontrolori HZZO-a prema aktualnom zakonu prilikom kontrole bolovanja, ako smatraju da ga pacijent neopravdano koristi, mogu predložiti obiteljskom liječniku prekid bolovanja, a po novom zakonu, prekidali bi ga na licu mjesta, bez posredovanja liječnika.

Ostale novosti u reformi zdravstva odnose se na više specijalističkih usluga u domovima zdravlja, što znači da bi pacijentima pregled specijalista postao dostupniji nego danas, a odlazak na operaciju, zbog namjere jačanja kapaciteta dnevnih bolnica, ne bi značio višednevno ležanje pacijenta u bolnici, već odlazak na kućnu njegu odmah nakon zahvata.

Neki će ostati bez terapije

Planirana revizija lista lijekova prema ishodima liječenja, koja se najavljuje prije svega za skupe lijekove, za neke bi pacijente mogla značiti da će ostati bez dosadašnje terapije ili će je plaćati više, ako se ustanovi da takva terapija nije dovoljno uspješna. Drugima bi tako ušteđen novac mogao osigurati terapiju koja danas nije dostupna u Hrvatskoj.

Promjene u zdravstvu koje se odnose na reorganizaciju sustava, financijsku konsolidaciju, praćenje ishoda liječenja, neće se odmah odraziti na dostupnost usluga, liste čekanja i kvalitetu liječenja.

Za njihove će efekte, ako se reforma i bude dosljedno provodila, trebati godine, a ne mjeseci. To su objedinjena javna nabava, novi modeli plaćanja prema učinku, integracija bolnica i domova zdravlja, kategorizacija bolnica i stvaranje regionalnih centara izvrsnosti, ograničavanje rada bolničkih liječnika u privatnoj praksi.

Većinu tih zahvata pokušali su provesti i Beroševi prethodnici u Ministarstvu zdravstva, ali su sve reforme pale ili na partikularnim interesima, ili na smjenama vlasti.

Isti test čeka i ovu reformu, a mnogi ne kriju skepsu u pogledu njene provedbe.

Za uspješnu provedbu reforme nužan je konsenzus najvažnijih aktera, a toga ovdje nema, upozorava dr. Dagmar Radin sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Tako su se, na primjer, udruge pacijenata požalile da uopće nemaju pristup tijelima koja donose reformu, što je – kako tvrde, jedinstven slučaj u Europi.

Privatni interesi

– Znamo da je ministar osnovao povjerenstvo u kojem ima jako puno ljudi, ali i privatnih interesa. Već sam sastav tog povjerenstva naznaka je da privatni interes ima svoj udio u reformi zdravstva, upozorava Radin.

Način na koji ministar Beroš komunicira u javnosti na temu reforme zdravstva čini joj se »problematičnim i necjelovitim«.

– Jednim dijelom je jasno zašto ministar nije više u medijima: jer nije baš popularan, a s druge strane, potrebno je da komunicira s javnošću.

Njegova je komunikacija nezgrapna, a sve ono što izađe u medije vrlo je loše plasirano. Zabrana rada u privatnim klinikama predstojnicima klinika nije sama po sebi loša, ali sve te reforme na papiru su prilično razumne, a u provedbi je problem, navodi.

Stalno bombardiranje javnosti najavama reformskih poteza zapravo je nepotrebno, smatra politologinja Radin, jer reformu, kaže, i ne treba posebno najavljivati da bi se provela.

Hrvatska se obvezala provesti zbog europskog semestra određene reforme i mora ih provesti na papiru, a koliko ćemo u njima doista biti uspješni, smatra, veliko je pitanje. Financijska stabilizacija sustava pritom, ističe, neće biti ključna za reformu sustava.

Odluke uglavnom u nečijem interesu

– Mi jesmo svake godine u manjku od osam milijardi kuna. Možete riješiti financije i tako indirektno postići promjene, jer kad s jedne strane stisnete pipu i ponašanje se mijenja, ali morate imati konsenzus najbitnijih aktera, što sada izostaje.

Bolnički liječnici su, na primjer, glasni, ali imate onih koji se uopće ne čuju, a to je privatni interes koji nije u medijima, ali ima svoj utjecaj.

Nažalost, u Hrvatskoj se pokazalo da se odluke uglavnom donose kad je to u nečijem interesu, i to osobnom, zaključuje dr. Dagmar Radin.