Neki ljudi za sobom ostave zadivljujući trag, ne samo u svojim obiteljima, nego i u zajednici u kojoj žive. Jedna od takvih je Riječanka Belinda Dobrec. Već više od pet godina jedna sasvim posebna mala terapijska kuća nosi njezino ime – Udruga Belinda Dobrec za pomoć djeci i mladima s teškoćama u razvoju.

Kako spominje web stranica te udruge, osnovale su je tri mlade entuzijastice: Lea Dobrec, Belindina kći, po struci magistra logopedije, Leonida Rupčić i Andrijana Vidović, magistre primarnog obrazovanja, sve licencirane DIR/Floortime terapeutkinje prema pristupu dr. med. Stanleya I. Greenspana (razina 2). Andrijana je osim toga i pedagog senzorne integracije prema Jean Ayres, GSID München, a Leonida je licencirana za rad i savjetovanje roditelja, tzv. »coaching« (razina 3).

Udrugu su osnovale kako bi nastavile slijediti put koji je utabala Belinda Dobrec, kako naglašavaju, velika vizionarka i humanitarka, osoba velikog srca koja je uvijek bila korak ispred svoga vremena, i sama majka dječaka s teškoćama u razvoju. Taj put je, govori i ime udruge – pomoć djeci i mladima s teškoćama u razvoju, kao i njihovim roditeljima ili starateljima, i to putem cijenjene američke DIR/Floortime metode prema pristupu dr. Greenspana (The Greenspan Floortime Approach).

Misija, vizija, cilj

Osnivačice Udruge povezane su i dugogodišnjim prijateljstvom, a razgovarali smo s Leonidom i Andrijanom koje se Floortimeom bave više od deset godina. Te mlade žene kao misiju Udruge naglašavaju: »Odgovarajućim terapijskim metodama kroz spontanu igru potaknuti razvoj svakog djeteta i poboljšati kvalitetu života djece s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima«. Kao cilj izdvajaju: »Ostvarenje maksimalnog potencijala svakog djeteta bez obzira na teškoću«, a kao viziju: »Društvo jednakih mogućnosti u kojima se štite prava djece i mladih s teškoćama u razvoju«.

Udruga djeluje u Rijeci, u ciljano i lijepo uređenom prostoru. Lea Dobrec je njezina predsjednica, no ne i zaposlenik, a Leonida Rupčić i Andrijana Vidović su dopredsjednica, odnosno voditeljica udruge. Osim njih dvije, u udruzi je zaposlena i Iva Galović, magistra psihologije i floortime terapeutica koja trenutno koristi porodiljni dopust.

– Izuzetno smo ponosne na rad našeg malog tima. Svjesne smo da funkcioniranje nas kao tima i dobra unutarnja suradnja i partnerstvo, koordinacija, otvorena komunikacija, međusobne konzultacije i kritike, uvelike utječu na funkcioniranje udruge, terapijski rad i suradnju s korisnicima. Također, neprestano potenciramo i suradnju s drugim ustanovama i stručnjacima s obzirom da je u radu s djecom s teškoćama u razvoju najvažniji multidisciplinarni pristup. Veliku važnost pridajemo i neprestanom učenju i usavršavanju, pohađanju brojnih konferencija, edukacija, usavršavanja i tečaja te upoznavanja drugih metodologija s ciljem proširivanja znanja i vještina te kontinuiranog unaprjeđivanja kvalitete rada. Ipak, izravan rad i kontakt s djecom najveći je intrinzični motivator za stalnom potragom za inovacijama koje će izazvati reakciju i dati najbolju povratnu informaciju; dječji smijeh i sjaj u oku – kažu Leonida Rupčić i Andrijana Vidović.

Senzorna procjena

– U udruzi provodimo floortime – senzornu procjenu kao bazu za daljnji rad s djetetom, zatim individualne floortime terapije i terapije senzorne integracije, floortime coaching za roditelje, individualne pripreme za školu te pomoć u učenju. Provodimo i savjetovanja, radionice i predavanja za roditelje. Surađujemo s raznim inozemnim stručnjacima, sa školama, vrtićima i drugim udrugama. Naš cilj nije samo motivirati vas da pomognete svom djetetu, već da vam damo informaciju da pomoć postoji. Ta pomoć je dugotrajna i sveobuhvatna te očekuje od vas mnogo zalaganja i odricanja, ali na kraju pokazuje pozitivne rezultate. Floortime je intenzivan intervencijski program koji omogućava da uđete u svijet svog djeteta i pomognete mu da osnaži razine svog mišljenja. Igra pobuđuje interese djeteta, navodi ga na povezivanje s nama i izaziva ga da bude kreativno i spontano – potiče intelektualni i emocionalni rast. Senzorna integracija je sposobnost primanja, obrađivanja i odgovaranja na podražaje iz okoline i tijela. Naš je zadatak kroz igru i motivaciju djeci s teškoćama senzorne integracije ciljano pružiti podražaje koji će im pomoći u regulaciji i boljem funkcioniranju uopće – izvješćuju već uvodne web stranice udruge, obraćajući se roditeljima djece s teškoćama.

Rijeka 31.05.2022.
Udruga Belinda Dobrec voditeljice i djelatnice zadužene za rad s djecom s posebnim potrebama Andrijana Vidoviæ i Leonida Rupèiæ
Foto Marko Gracin

Naše sugovornice o svemu tome pitamo podrobnije, a prije svega tko u Udrugu »Belinda Dobrec« upućuje djecu s teškoćama.

– Često djecu i roditelje upućuju stručnjaci raznih profila iz Dječje bolnice Kantrida, učitelji, odgojitelji i stručni suradnici unutar odgojno-obrazovnih ustanova, psiholozi, neuropedijatri, dječji psihijatri, logopedi i edukacijski rehabilitatori, a dolaze i po preporuci drugih roditelja, kažu nam ove vedre mlade terapeutkinje.

Popunjeni kapaciteti

Iz njihove se priče jasno iščitava da silno vole svoj vrlo složen i zahtjevan rad i da su mu potpuno posvećene, a na njihovom se primjeru potvrđuje da se dobar glas nadaleko čuje. Nažalost, imaju i listu čekanja, a tako je jer je njihov rad redovito individualan, tek rijetko i u maloj skupini, i redovito uključuje i roditelje ili staratelje djece.

– Nažalost, naši trenutni kapaciteti su popunjeni jer je interes za floortime terapiju velik, a terapija zahtijeva dugogodišnji intenzivni rad te se nova mjesta polako otvaraju. S nestrpljenjem iščekujemo povratak kolegice Ive Galović jer će to otvoriti veći broj termina za rad i time više djece u tretmanu. Najmanje dijete koje je polazilo naše terapije imalo je tek devet mjeseci, ali najčešće u terapiju ulaze djeca oko treće godine, najviše s poremećajima iz spektra autizma. No, okupljamo i djecu s drugim poremećajima i sindromima; uglavnom djecu koja imaju problema s komunikacijom i interakcijom, socijalnom komunikacijom i ophođenjem, emocionalnom i senzornom regulacijom i modulacijom.

Ne postoji gornja dobna granica koju Floortime isključuje. Tako na terapiji imamo i mlade ljude od 17 ili 18 godina. Naravno, u njihovom slučaju to nije terapija kroz igru, nego primjerena njihovim interesima i mogućnostima. Floortime nije, kako se često misli, terapija igrom – Floortime je pristup koji podrazumijeva dobro poznavanje djetetova profila, ali i razvoja djeteta uopće. Igra je samo sredstvo koje vrlo često koristimo kako bismo ušli u djetetov svijet i time mamili dijete u svijet interakcija i suptilno ga poticali na suradnju i učenje. K tome, Floortime se ne provodi isključivo na podu, što neki zaključuju zbog naziva, jer floortime doslovno u prijevodu znači »vrijeme na podu« – objasnile su naše sugovornice.

Što je, dakle, Floortime, a što DIR/floortime?

– DIR/Floortime je model učenja interakcije putem djetetovih prirodnih osjećaja i interesa koji omogućuje različitim dijelovima uma i mozga da rade zajedno i da izgrade sukcesivno više razine socijalne, emocionalne i intelektualne sposobnosti. DIR model (Developmental – Individual differences – Relationship-based) uključuje tri temeljne komponente te tijekom terapije radimo sve tri istovremeno. To su: razvojna komponenta (svako dijete savladava miljokaze emocionalnog, socijalnog i intelektualnog razvoja); individualne razlike (svako je dijete različito te ima jedinstveni način na koji prima, obrađuje i odgovara na razne senzoričke podražaje iz svoje okoline, kao što su zvuk i dodir te planiranje svojih radnji) te utemeljenost na odnosima (kako bi dijete savladavalo miljokaze potrebni su mu odnosi s roditeljima, članovima obitelji, odgajateljima, terapeutima, vršnjacima i ostalima, koji usmjeravaju na emocijama utemeljene interakcije ovisno o djetetovom individualnom profilu, njegovim slabim i jakim stranama). Emocije imaju ulogu vođe i upravljaju čitavim mentalnim timom – stoga sve tri komponente u terapiji idu zajedno. Primjer je: dijete koje sudjeluje u dvosmjernoj komunikaciji sa svojom majkom s namjerom, razvija govorne vještine, ali ujedno i motoričke, perceptivne, senzoričke, kognitivne, socijalne.

Specifična tehnika ovog modela je Floortime, intenzivan kontinuiran intervencijski program koji se temelji na djetetovom individualnom profilu, a razradio ga je dr. Greenspan. Razlikuje se od drugih intervencijskih pristupa koji se ne obraćaju temeljnim problemima ili punom rasponu vještina kojima djeca trebaju ovladati. Važnost Floortimea je u pristupu koji se usredotočuje na jedinstvene značajke svakog djeteta, uključujući to kako obrađuje informaciju, njegovu razvojnu razinu i njegove dinamičke odnose s roditeljima – tzv. profil djeteta. Floortime se pokazao uspješnim u slučaju baš svakoga djeteta. Iako sva djeca imaju različite potencijale, svako se dijete može penjati po vlastitoj razvojnoj ljestvici, budući da Floortime slijedi djetetove prirodne emocionalne interese kroz zaigrane interakcije. Ovaj način poticanja razvoja djeteta ne podupire čisto mehaničko pamćenje novih pojmova, već pomaže djetetu da kroz svakodnevne interakcije sa svojim roditeljima i ostalim ljudima nauči više o sebi i svijetu koji ga okružuje – tako Andrijana i Leonida opisuju i približavaju temeljne postavke svoje specijalizacije i svoga rada.

Emocionalni sustav

Dodaju tome i sljedeće, jednako važno:

– Floortime u svakom slučaju isključuje prisilu, a podrazumijeva motivaciju, znači uključivanje emocionalnog sustava kao baze rada s djetetom. Sve što djeca mlađe dobi rade na silu, može samo razviti otpor i još veće izoliranje od svijeta interakcije, koji je za njih sam po sebi izazovan. Ako, primjerice, kod djeteta koje pokazuje rigidnost u ponašanju, otpor i nesuradnju želimo postići veću spontanost i fleksibilnost, tada nije za očekivati da ćemo to postići krutim, nefleksibilnim podučavanjem i nametanjem isključivo vlastitog mišljenja i volje. Naravno, tu nam je velika pomoć igra kao sredstvo putem kojega djeca vole komunicirati. Sve što radimo, radimo na način da prije svega upoznamo profil djeteta kako bismo uvidjeli koje su njegove jače, a koje slabije strane, i da bismo išli od jačih prema slabijima – pri tome stalno održavajući interakciju, pažnju i uzajamnu recipročnu izmjenu (neverbalnu i verbalnu), istovremeno prateći kako dijete u trenutku procesira i regulira podražaje iz okoline. Izuzetno vodimo računa o tome treba li u nekom trenu izazove i unose iz okoline smanjiti ili pojačati s ciljem održavanja stanja budnosti i uravnoteženog stanja djeteta – zajednički upućuju naše sugovornice, pa možemo reći da su sjajan tandem, stručnjaci koji se nadopunjuju.

Naglašavaju da u radu s djecom uvijek vode računa o razvojnoj, a ne o kronološkoj dobi djeteta te opetuju da je polazište Floortimea emocionalni sustav djeteta ili mlade osobe s kojom rade.

– Dr. Greenspan, utemeljitelj ovog modela rada s djecom s poteškoćama u razvoju, smatra da su emocije jako važne te da one daju smjer našem djelovanju i smisao našim doživljajima. Emocije kao temelj učenja omogućuju da kontroliramo ponašanje, rješavamo probleme, mislimo, pohranjujemo i organiziramo svoja iskustva. One nam stoga omogućuju da zapamtimo što smo doživjeli u jednoj situaciji i primijenimo isto u drugoj, a to je bit učenja. Stoga je naša zadaća kao roditelja i terapeuta stvoriti okolnosti u kojima dijete može napredovati i kroz blizak odnos poticati dijete da dosegne najveći stupanj sposobnosti koji mu omogućuje njegova biološka podloga.

Gdje započeti? Svrha Floortimea je pomoći djetetu da postupno ovlada emocionalnim miljokazima u sustavnom redoslijedu, počinjući od najranijeg nesvladanog miljokaza. Za mnogu djecu s posebnim potrebama to znači započeti od sposobnosti smirivanja, usredotočavanja i intimnosti. Teško je početi raditi s tako osnovnom sposobnošću kada dijete ima dvije, tri ili više godina. Pojavljuje se iskušenje da umjesto toga radimo na jezičnim vještinama, prepoznavanju boje ili na nekim drugim vještinama u skladu s dobi. Ali takav pristup nije efikasan. Važno je da sve bude dobro posloženo, koliko je to moguće, u temeljima, u korijenu, jer nema bogate krošnje bez dobrih korijena, kako to pokazuje i naše stablo s miljokazima koji znače razvoj djeteta. Svaki miljokaz predstavlja temelj za onaj sljedeći – tumače naše sugovornice upućujući na likovni prikaz toga stabla.

Uključeni roditelji

– Floortime uvijek uključuje i roditelje ili druge osobe koje brinu o djetetu. Naša je preporuka da su roditelji uključeni u terapiju, tj. da izravno prate rad terapeuta i djeteta kako bi gledali kako se i što s djetetom radi i da bi te tehnike i metode mogli pokušati primijeniti u svome obiteljskom okruženju. Roditelji su ključni faktor za djetetov napredak i zato je važno da je roditelj s nama i da nekoj situaciji svjedoči izravno – jer se čar određenog trenutka kasnije teže riječima opisuje. Na ovaj način roditelj prikuplja i proširuje ideje i znanja kako se priključiti igri svoga djeteta, kako igru proširiti, nadograditi te kako se uključiti u neku repetitivnu i/ili samostimulativnu radnju i dobiti dvosmjernost – komunikaciju. Naš je zadatak, terapeuta i roditelja, pronaći aktivnost ili situaciju za koju je dijete motivirano jer motivacija i djetetov interes otvaraju vrata u njegov svijet. Nezaobilazno je pridobiti povjerenje djeteta i stvoriti čvrst emocionalni odnos, a kad se to uspije, onda počinju promjene u ponašanju i funkcioniranju, a samim time i napredak, poručuje Andrijana.

Leonida tome dodaje i sljedeće:

– Poanta je u tome da stvaramo poticajno okruženje u kojem razigrano stvaramo razne probleme i time potičemo dijete na traženje rješenja, da ono nauči svrhu svakog ponašanja, da generalizira, a ne da samo reagira na naloge. Iako je rad kod kuće neophodan, on ne podrazumijeva da roditelj preuzme ulogu terapeuta. Roditelj ostaje roditelj koji u toplini doma s mnogo ljubavi i topline skrbi o svom djetetu, igra se i unutar dnevnih rutina i same igre koristi naše tehnike i metode rada. Također, napominjemo da su jasne i dosljedne granice u ponašanju važna odgojna komponenta koju se ne isključuje, imalo dijete poteškoće ili ne. Zato volimo napomenuti da floortime terapija podrazumijeva granice i da one moraju biti vrlo jasne i čvrste.

Sva djeca imaju potencijal postati uspješna

Naš je moto rečenica dr. Greenspana: »Sva djeca imaju potencijal postati uspješna. Naš je zadatak stvoriti poticajno okruženje u kojem taj potencijal može procvasti.« Smatramo da svi možemo biti u nečemu uspješni, no dijagnozu treba prihvatiti i biti svjestan ograničenja djeteta. Potrebno je da dijete, kakve god teškoće u razvoju imalo, živi u poticajnom okruženju i da napreduje koliko može i bude sretno, kažu Leonida Rupčić i Andrijana Vidović.

Licencirani terapeuti

Danas u Hrvatskoj i okolnim zemljama ima veći broj floortime terapeuta koji djeluju unutar raznih ustanova ili privatnih kabineta. No, važno je napomenuti da svaki terapeut koji završi jednogodišnje intenzivno obrazovanje i superviziju dobiva licencu i jedinstveni broj dodijeljen od strane Floortime Centra te da na njihovoj službenoj web stranici postoji popis licenciranih terapeuta. U Primorsko-goranskoj županiji i široj okolici naša udruga je jedina ustanova koja rad temelji isključivo na DIR/Floortime modelu prema pristupu dr. Greenspana.

Uspješno surađujemo s direktorima The Floortime Centra iz Marylanda, SAD, Jakeom Greenspanom i Timom Bleekerom. Surađujemo i s logopedskim kabinetom iz Beograda – Logopolisom, koji je isto kao i mi usko specijaliziran za floortime terapiju. U dva smo navrata prije pandemije u suradnji s Logopolisom organizirali licenciranje terapeuta, napredne edukacije za terapeute i predavanje za roditelje i druge koji rade s djecom s teškoćama u razvoju. Udruga »Belinda Dobrec« trenutno je uključena i u projekt »Za sretnije djetinjstvo«, a već drugu godinu za redom PGŽ sufinancira naš projekt »Psihosocijalna podrška roditeljima djece i mladih s teškoćama u razvoju« u kojem na radionicama obrađujemo cijeli niz tema koje su važne našim polaznicima, poručuju naše sugovornice.