RIJEKA – Intendant riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca Marin Blažević prvi put je javno priznao da je svjestan da mu je mandat intendanta poljuljan.

Izrekao je to na tribini u zgradi Transadrije u organizaciji Udruge Da štima svima posvećenoj aktualnim problemima u riječkom kazalištu, na kojoj je četvero sugovornika – Nora Krstulović, Maša Magzan, Nikola Petković i Branko Mijić – uz voditeljicu Leonidu Domijan Fišter, u većoj ili manjoj mjeri rešetalo, a u nekim slučajevima i hvalilo intendanta Blaževića.

Rečenu izjavu Blažević je izgovorio u kontekstu neprihvaćanja poslovnog i financijskog izvješća Kazališta u Gradskom vijeću Grada Rijeke koje, uz naš napis o svemu što se u kazalištu događa, mora adresirati i navode iz otvorenog pisma Bojana Šobera.

No, o tome nije bilo riječi na tribini, na kojoj su se formulirala znana pitanja iz djelovanja intendanta, poput njegova »zlatnog padobrana« u vidu radnog mjesta glavnog dramaturga, devastiranja Hrvatske drame, potencijalno unosnih tantijema koji mu se imaju isplaćivati kao svojevrsna otpremnina, sanacije duga kazališta, angažmana izvan kazališta za EPK, itd.

Sukob Blažević – Krstulović

Najveći sukob dogodio se na relaciji Blažević – Krstulović, pri čemu se Blažević spustio ispod razine rasprave osobno difamirajući sugovornicu kao kreatoricu umjetničkog projekta, a ne ozbiljnog medija (a Teatar.hr je i jedno i drugo), osobu bez završena fakulteta koja praktički ništa ne razumije. Krstulović pak nije željela u tu vrstu polemike, nastojeći, kako je rekla, sačuvati riječke porezne obveznike novog troška kojem su već bili izloženi kad je Kazalište izgubilo spor protiv nje.

U raspravi o autorskim pravima na predstave koje je Blažević režirao, Krstulović je činjenicu da je te predstave Blažević prozvao viškom koji od njega nije tražio osnivač nazvala skandaloznom, jer je onda takvo osiguravanje prihoda tim dubioznije.

U konačnoj ocjeni na kraju tribine, Krstulović je utvrdila da je riječ o sistemskom problemu, a ne problemu riječkog kazališta, i da je krajnje vrijeme da se građani izjasne jesu li takva osiguranja u redu ili nisu, pa ako jesu, neka se unesu u natječaje i neka činjenica da se netko može osigurati po isteku ravnateljskog mandata drugim poslom, stanom, zaposlenjem supružnika ili tantijemima, postane javna i zakonita. U tom slučaju, kaže Krstulović, rapidno bi porastao i interes za te funkcije.

Sukob Blažević – zaposlenici Kazališta

Drugi sukob dogodio se na relaciji Blažević – određeni zaposlenici Kazališta. I dok ih je Blažević nabrojio 13 u publici, rekavši da i ta činjenica govori o »silnom nezadovoljstvu« o kojem se priča, a zaposlenika Kazališta je 30 puta više, iz publike je došao odgovor da su ovdje oni s ugovorom na neodređeno, dok su ovi na određeno u strahu i da zato nisu došli. Zanimljivo je pitanje postavio i baletni umjetnik iz publike, koji je nedavno otišao iz Kazališta, pitavši kako je to u redu da je Blažević sebi osigurao drugi posao nakon što mu prestane mandat intendanta, dok kao sukreator novog Zakona o kazalištima predlaže da se baletni umjetnici više ne zapošljavaju na neodređeno, nego na određeno.

Blažević se tu pokušao opravdati tako što je rekao da taj 16. članak njegova ugovora nije konzumiran i da je pitanje hoće li to i biti, dok je kao savjetnik na izradi Zakona o kazalištima on sudjelovao kao netko tko se trudio da status baletnih umjetnika bude bolji, a ne lošiji.

Pravog sukoba nije bilo, a ni prave polemike između Blaževića i Petkovića, iako je Petković iznio tezu da je Hrvatska drama devastirana, no Petković je zbog toga i rekao na kraju da mu se čini da je ta tema potonula u drugi plan i da bi bilo dobro možda na Akademiji organizirati novu tribinu s temom Hrvatske drame, koja njega u kazalištu najviše i zanima, iako u zadnje vrijeme, kako je rekao, više odlazi na opere i balete, nego na dramske predstave. Blažević mu je replicirao da se on ne slaže s njim o devastiranoj Hrvatskoj drami te da brojke govore drukčije.

Pitanje “glavnog dramaturga”

Mijić je na tribini uglavnom branio intendanta i govorio o uprosječivanju Kazališta, čemu, prema njegovu sudu čini se, teže i medijski napisi o malverzacijama i dubiozama i problemima u Kazalištu, a obrušio se pritom i na bivše kolege novinare koji po njemu ne postavljaju prava pitanja. Iznio je pritom i neke činjenične pogreške, no za njih se i ispričao kao umirovljenik koji ne prati baš sve što se u gradu i oko kazališta događa.

Petković je Blaževića pitao i tko je glavni dramaturg u Kazalištu, aludirajući na radno mjesto u sistematizaciji koje je dizajnirano da sačeka Blaževića kada mu završi mandat intendanta, na što je Blažević odgovorio da bi bilo glupo imati glavnog dramaturga na plaći kad je intendant dramaturg.

Sukob je inicirao i Saša Matovina, koji je uz Vanju Zelčić dobio i Poziv za iznošenje obrane, što obično rezultira otkazom.

Matovini je to ujedno drugi put da je u nemilosti intendanta, a njega je prvo zanimalo kako to da je Kazališno vijeće u kojem je on bio vijećnik raspravljalo o izmjenama Pravilnika u kontekstu »glavnog dramaturga« prije nego što se uopće znalo da će Frljić otići, na što mu je Blažević odgovorio da to neka pita Frljića. Potom je krenula rasprava o prekršenom Pravilniku, zbog čega je Matovina drugi put zaslužio naći se na listi za odstrel, pri čemu je njegovo djelovanje u jednoj udruzi okarakterizirano kao nesukladno Pravilniku. Matovina mu je na to rekao da svojedobno to nije predstavljalo problem, a da je to sada tako samo zato što mu više nije u milosti.

Ernest Marinković je iz publike postavio pitanje zašto je Blažević osjetio potrebu ne najaviti svoj angažman u EPK-u Kazališnom vijeću, nego Ministarstvu kulture i medija, govoreći i o činjenici da Pravilnik zabranjuje bilo koji posao izvan Kazališta, a ne samo umjetnički, što je inače predmetom tzv. mišljenja MKM-a o Blaževićevu angažmanu kao kreatoru sinopsisa otvorenja EPK-a. Blažević je pokušao razjasniti pitanje uspoređujući razine dokumenata koji reguliraju rad Kazališta, tvrdeći i da je ta rečenica u Pravilniku u relaciji s drugim odredbama, no sukus na kraju jest da je publika teško mogla prihvatiti ponuđeno objašnjenje.

Ne treba sumnjati da će ga moći probati naći u rubrici Transparentno kazalište na mrežnim stranicama »Zajca«.

Zaključno je Maša Magzan utvrdila da je vrijeme da se nađe rješenje za bolje poslovanje Kazališta i za raščišćavanje narušenih međuljudskih odnosa u Kazalištu, jer da nema umjetnosti tamo gdje nema suradnje.