Svjetske nevolje već duže vremena kucaju na naša vrata. Izbjeglice, najprije iz Bliskog istoka, a sada iz Ukrajine, traže našu pomoć. Još uvijek nas pogađa pandemija korone, stigla iz dalekih zemalja, a sada nas pritišću ukrajinski rat i njegove posljedice; još ne dramatično, ali dovoljno ozbiljno. Kako se postaviti prema tim svjetskim zbivanjima?

Naš je predsjednik, Milanović, sklon prilično radikalnom odgovoru. Još usred ljeta izjavio je da ne misli biti kozmopolit: »Ja zastupam Hrvatsku i hrvatske interese, a ne globalnu pravdu i ništa kozmopolitski«, zaključio je predsjednik Milanović. 12. srpnja 2021. https://www.predsjednik.hr/. I to je ovako pojasnio: »Ja sam izabran da budem hrvatski predsjednik, a ne kozmopolitanski moralist. To mogu biti privatno i bio sam u nekim fazama života.« Još je prije toga ustvrdio da ćemo rasturiti EU »ako se budemo previše bavili kozmopolitskim moraliziranjem«. Jutarnji.hr, objavljeno: 31. ožujaka 2022.

Naravno, ove izjave možemo shvatiti dvojako. Možda predsjednik doista samo želi reći da službeno ne zastupa globalnu pravdu i štogod kozmopolitsko, da nije za to službeno izabran. No, vjerojatnije je da zastupa odbacivanje kozmopolitskog morala općenito, jer kaže da je bio kozmopolit »u nekim fazama života«, a to valjda znači da sada više nije.

Naše je pitanje inspirirano ovim izjavama, kao i vremenima koja nas pritišću: treba li danas biti kozmopolit? Treba li nam »kozmopolitsko moraliziranje«, kako ga zove predsjednik?

Različita mišljenja o kozmopolitizmu

Počnimo s pitanjem o tome što je kozmopolitizam. Pozvat ćemo se na nekoliko mišljenja, sve uglednih teoretičara kozmopolitzma, s korijenima i u europskoj i u američkoj tradiciji. Prvo, prilično zahtjevno iz pera Richarda Arnesona. Moralno gledano, kozmopolitizam tvrdi da su primarne etičke obveze svakog od nas usmjerene na sva ljudska bića, bez obzira na moguću zemljopisnu ili kulturalnu udaljenost. Političko uređenje treba odražavati tu univerzalnu etičku obvezu, i to u obliku nad-državnih ustanova i uređenja koja imaju prednost pred državnima. Drugo, jednako zahtjevno potječe iz pera njemačkog filozofa Thomasa Poggea, koji je u mladosti bio učenik dvojice najboljih svjetskih političkih filozofa, Habermasa i Rawlsa.

On piše o političkom kozmopolitizmu, koji je, po njemu, posvećen konkretnom političkom idealu globalnog poretka, u kojem sve osobe imaju ekvivalentna prava i dužnosti, budući da su građani univerzalne republike.« Treće nešto manje zahtjevno, potječe iz pera Marthe Nussbaum, koja smatra da je najostvarivija varijanta »svijet nacionalnih država povezanih međunarodnom rastućom moralnošću, i ponekim međunarodnim zakonima, koje prvenstveno provodi svaka država za sebe.« Rezultat bi bio međunarodno društvo gdje ima mjesta za neke obvezujuće sporazume, ali i mnogo više mjesta za etičku raspravu i uvjeravanje, usmjerene na to da ponukaju građane da teže za pravednošću. I zaključuje da »vrata kozmičkog grada-države trebaju biti otvorena za sve«.

Zašto bi takvo kozmopolitsko uređenje, ali prošireno na cijeli svijet, bilo moralno i politički poželjno? Možemo govoriti o dvije velike grupe razloga. Prva se tiče povezivanja zemalja, kultura i privreda: na primjer, informacije iz cijelog svijeta su doista postale dostupne zahvaljujući internetu, a putovanja i turizam postali su globalni. Ako ste kada u restoranu u Dubrovniku ostali bez stola za ručak, jer su vam ga zauzeli kineski turisti, znat ćete o čemu je riječ. I konačno, manje optimistički, izbjeglice su postale dio naše svakodnevice. Dok nas protivnici kozmopolitizma uvjeravaju »da je Ukrajina daleko«, mnoštvo nas žena i djece koji traže utočište kod nas približavaju Ukrajni na blizinu od jednog koraka. Toliko o prvoj, krajnje aktualnoj grupi razloga. Druga je grupa klasično motivirala kozmopolitizam, barem od početka Novog vijeka, a nažalost je ponovo dramatično aktualna: potreba da se izbjegne rat, i postigne trajan mir među narodima.

Tri razine kozmopolitizma

Već smo navodeći definicije naznačili da postoje razine zahtjevnosti kozmopolitskog projekta. Razlikujmo tri razine. Najniža je ona koju nam ocrtava Martha Nussbaum, koja nudi svijet nacionalnih država povezanih zajedničkim moralnim, i minimalnim političkim interesom. To je doista Europska unija projicirana na čitav svijet. Čini mi se da je to minimalni uvjet koji može zadovoljiti dvije grupe razloga o kojima smo govorili, podržavati komunikaciju i razmjenu, pomoći milijunima izbjeglica da se osjećaju kod kuće u novoj sredini i ostvariti minimalne uvjete za stabilno, pacifističko globalno uređenje.

Prva sljedeća razina je nešto koncentriranija, poput ujedinjenije i stabilnije Europske unije, ali na svjetskom nivou. Ovih dana Unija teško nalazi zajednička rješenja za ključne i goruće probleme; mnogi smatraju da ju je potrebno jače ujediniti. Prebacite to na svjetsku razinu i imat ćete sliku potencijalno korisnog, globalnog kozmopolitskog uređenja.

Treća je razina prilično utopijska, i sadrži nešto poput svjetske države. Ovdje se njome nećemo baviti, jer je predaleko od aktualnih pitanje koja nas ovdje zaokupljaju.

U svakom slučaju, dvije umjerenije razine nude okvir za pristojno rješavanje ključnih problema suvremenog svijeta. Vrijedi biti kozmopolitski moralist!

Pogled kritičara

Što bi na to mogao reći protivnik, kritičar kozmopolitizma? Pogledajmo jedan argument, koji nam donosi Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. (navodimo mrežno izdanje, koje možete naći na webu). Evo glavne tvrdnje: »Kozmopolitizam se u građanskome društvu javlja u pravilu kod članova vladajuće klase, koji se osjećaju ne samo građanima već i gospodarima cijeloga svijeta.« Motivacija je »zajedništvo društvene elite cijeloga svijeta.« Slično stajalište iznosti dr. sc. Jadranka Polović, koja kaže da je kozmopolit čovjek bez identiteta, ujedno i »savršeni potrošač koji osobno zadovoljstvo postiže kroz posjedovanje stvari ili konzumerizam« (Portal Hrvatskog kulturnog vijeća (HKV)).

Kratak odgovor protivniku jest da je ovakav pojam kozmopolitizma prilično smušen. Nije jasno što autor misli pod »građanskimm društvom«, civilno, ili buržoasko, ili neko treće društvo? Niti jedan od vodećih kozmopolitskih mislilaca ne zastupa ideju da bi njegova »elita« trebala biti gospodar »cijeloga svijeta«! Slično, veza između kozmopolitizma i konzumerizma ne izgleda nimalo uvjerljivo. I na kraju, sama Enciklopedija nudi stajalište suprotno ranije spomenutom: »Kozmopolitizam može dobiti svoj pozitivni sadržaj samo ako počiva na humanističkim, slobodarskim načelima, na protivljenju svakom obliku izrabljivanja i tlačenja čovjeka.« Ali iz toga slijedi da nepravedni, nehumani tobožnji kozmopolitizam skoro pa nema sadržaja!

Zaključimo: vrijedi biti kozmopolit i to na osobnoj i na društveno-političkoj razini. Ova potonja nas preplavljuje globalnim temama, i postavlja probleme za koje ne postoje rješenja unutar niti jedne izolirane nacionalne države. Osobna razina traži od nas suosjećanje: prestrašene i gladne izbjeglice bude u nama osjećaje koji sežu daleko preko granica naše Hrvatske.

Svim je mio vijek

I svačije je pravo disati.

Uči nas Kranjčević, čiji je Mojsije bježao od kozmopolitskog morala, da bi se na kraju suočio s ovim univerzalnim zahtjevom svih ljudskih bića. Nema razloga da mu se ne pridružimo.