Premijer Andrej Plenković posjetio je u nedjelju 8. svibnja 2022. godine Kijev i na taj način uživo dao podršku ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom i Ukrajini u borbi protiv ruske agresije. Nije Plenković prvi premijer koji je otišao u glavni ukrajinski grad, ali je na taj način jasno svrstao Hrvatsku na stranu zemalja koje na svaki način pomažu ukrajinskoj borbi. Najviše se trenutačno Ukrajincima pomaže tako da im se šalje oružje. No, ono što Ukrajina očekuje je primanje u europsku obitelj, odnosno u EU. Tu su stvari ipak nešto složenije. I iskustvo rata i iskustvo postratnog pristupanja Europskoj uniji Hrvatska ima. Možda je iluzorno očekivati da su hrvatski premijer i ukrajinski predsjednik baš dokono ćaskali o tim temama, ali činjenica je da nije isprazna demagogija da hrvatsko iskustvo može pomoći Ukrajini kada je riječ o europskim integracijama, ali i liječenju postratnih trauma ma kada završio rat, a valja se nadati da će to biti što prije.

»Divimo se otporu koji ste pokazali prema ruskoj agresiji. Borite se za slobodu ne samo Ukrajine, nego i za vrijednosti koje svi dijelimo. Hrvatska je i sama iskusila agresiju i zato razumijemo kako je težak pritisak i kako je teško stanje za branitelje i Ukrajince. Visoko cijenim heroizam ukrajinskih vojnika koji brane svoje domove, svoje obitelji, svoj teritorij i svoju domovinu«, poručio je u glavnom ukrajinskom gradu Plenković. Onda je dodao da inzistira na podršci europskim težnjama ukrajinskog naroda s kojima je dobro bio upoznat i na čemu je radio i prije nego što je postao premijer.

Naime, Plenković je bio predsjednik delegacije Europskog parlamenta za Ukrajinu i voditelj promatračkog izaslanstva EP-a za izbore u Ukrajini 2014., godine kada je de facto počeo rat u teritorijalno drugoj najvećoj europskoj zemlji. Samo tada su europskoj i hrvatskoj javnosti toponimi kao Irpinj, Buča, Donbas, Mariupolj, Herson, Harkiv… da ne spominjemo manje gradove, bili potpuno nepoznati. Nažalost, svi smo ih upoznali i zapamtit ćemo ih za cijeli život. Budući da se do sada, od kada je svijeta i vijeka, svaki rat okončao i završio nekakvim mirom, tako će biti i ovaj put. U ovom trenutku nitko ne može predvidjeti kako će se i kada sve skupa to riješiti diplomatski, a onda uobličiti politički, ali činjenica je da Hrvatska ima bolno iskustvo s pobunom dijela stanovništva, agresijom, i onda oslobođenjem u jednom dijelu i mirnom reintegracijom u drugom dijelu. Plenković nije pričao bez veze kada je ponudio hrvatsko iskustvo u poslijeratnoj obnovi zemlje poslije Domovinskog rata, razminiranju zemlje, ali i ono što je najvažnije – procesu pomirbe.

»Ta iskustva željeli bismo podijeliti s vama. Možete uvijek računati na našu punu potporu i na našu solidarnost«, obećao je Plenković. Plenkovićev posjet nije odjeknuo u europskoj i svjetskoj javnosti kao svirka U2 u kijevskom metrou, ali bolno hrvatsko iskustvo svakako je u ovom trenutku, kada se ne vidi svjetlo na kraju ukrajinskog tunela, itekako dragocjeno.

Kao što će Ukrajini od pomoći biti itekako Plenkovićevo jako dobro poznavanje briselskih hodnika i soba kada je riječ o političkoj integraciji Ukrajine u Europsku uniju. Hrvatska je taj proces počela nakon okončanja rata i on je bio dugotrajan i mukotrpan. Teško je očekivati da će zemlja koja je u ratu, zemlja koja ne kontrolira svoj teritorij, a pitanje je i hoće li ga kontrolirati, moći preskočiti godine i godine zatvaranja niza poglavlja, ali očito je da postoji politička volja europskih političkih elita da se pronađe model koji bi omogućio participaciju Ukrajini u korištenju europskih sredstava i u kreiranju europskih politika. Kroz neki specijalni status. Plenković bez ikakve sumnje tu može biti od velike pomoći.

Jesu li Plenković i Zelenski u neformalnom dijelu popričali i o hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, ne zna se, ali valja se nadati da nisu. Jer, što bi Plenkoviću preostalo osim da se zasrami kada bi ga Zelenski pitao zbog čega Milanović prijeti da treba staviti veto na ulazak Finske i Švedske u NATO. Kako objasniti taj ultimatum, a u kontekstu da to bude dio vezane trgovine kako bi se raspetljao bosanski izborni čvor.