RIJEKA  Htjeli to na Rujevici priznati ili ne, u nedjelju se očekivao slavljenički Jadranski derbi. Za sve su postojali odlični preduvjeti, dobra forma, motiv, načičkane tribine, Armadin rođendan… Upravo u sinergiji s Armadom, koja je proslavljala 35. godišnjicu osnutka, trebala se uklopiti i dobra predstava igrača Gorana Tomića. No, u 151. ligaškom nadmetanju rivala s Jadrana sve je po zlu za Riječane krenulo u nesretnoj 13. minuti kada je Livaja prvi put s »kreča« pogodio mrežu Labrovića. I od tada Rijeka je praktički nestala s travnjaka, nitko je nije nadigrao tako ovog prvenstva kao Hajduk u jednom poluvremenu.

Riječani su doživjeli težak poraz (0:3) nakon kojeg je sasvim jasno da će prvi put u posljednjih deset godina završiti iza Hajduka. Točnije od sezone 2013./14. od kada se igra Liga 10 kojoj treba pridodati i sezonu 2012/13. i Ligu 12 kad su Bijeli završili treći s bodom prednosti ispred Splićana (53/52). U tom vremenu Rijekine vladavine momčad s Rujevice bila je jednom prvak, pet puta doprvak i dvaput treća posljednja dva prvenstva, dok je za Hajduk uglavnom bilo rezervirano treće mjesto na kojem je završavao u Ligi 10 čak pet puta.

Rasplet

Rijeka u preostala dva kola na trećem mjestu može jedino ugroziti Osijek, koji ima četiri boda više, ali u slučaju da momčad Nenada Bjelice osvoji samo dva boda u tim utakmicama, Bijelima niti to neće biti dovoljno s obzirom na to da su lošiji u međusobnim susretima, završit će kao četvrti s najgorim plasmanom u HNL-u posljednjeg desetljeća. U tom raspletu borbe za treće mjesto Rijeka gostuje kod Slaven Belupa i domaćin je Hrvatskom dragovoljcu, dok Osijek ugošćuje Lokomotivu i u posljednjem je kolu gost Gorice.

A da ovo uistinu nije Rijekino proljeće, potvrđuju i gole brojke. Bijeli su osvojili najmanje, 21 bod od velike četvorke u 14 utakmica, Osijek 24, Dinamo 33 i Hajduk najviše, 34, ali Modri i Bili uz utakmicu više. Ono što bi posebno trebalo zabrinjavati struku čak je sedam proljetnih poraza, naspram jednog jesenas od Osijeka. Rijeka se jednostavno izgubila u vrtlogu vlastitih slabosti, iako je imala dobre preudvjete da napravi puno više, no u ključnim trenucima kao da momčad nije znala preuzeti odgovornost i pozitivnu drskost da do kraja učini prvenstvo neizvjesnim. Rijeka je iz utrke za prvaka ispala prva premda se po igri činilo da će možda najduže, do samog kraja, ostati izazivač Dinamu.

Zanimljiva je i statistika utakmice u kojoj su Bijeli uglavnom bili podređeni Bilima. Posjed je začuđujuće bio potpuno izjednačen (50/50), Hajduk je imao više udaraca u okvir (6/3), kornera (9/4), velikih prilika (4/0), osvojenih duela (35/24) i oduzetih lopti (15/10). Riječani su imali prednost tek u udarcima izvan 16 metara (7/6), neznatnu u točnim dodavanjima (86/84%) i dugim loptama (69/51%). Zanimljivo obje su momčadi napravile jako mali broj prekršaja u utakmici od koje se očekivalo da će prštati nabojem (10/7).

Psiha i odlasci

Bilo kako bilo bio je to derbi u kojem su Bijeli puno izgubili. Osim rezultatski, ostali su bez šanse za bolji plasman te bez Drmića, koji će zbog udaranja Simića i isključenja sigurno biti kažnjen zabranom nastupa najmanje dvije utakmice. Ali puno veći gubitak mogao bi biti onaj psihološki pred sudar u finalu Kupa na Poljudu krajem mjeseca. Mnogi su stručnjaci, bivši igrači Rijeke i Hajduka, znakovito uoči derbija naglašavali da će ona momčad koja izađe kao pobjednik na Rujevici imati i stanovitu psihološku prednost, kao i onu na planu samopouzdanja u najnovijoj borbi za Rabuzinovo sunce. Istina, tu će veći imperativ biti na Splićanima kao formalnom gostu na domaćem travnjaku, a Rijeka do tada mora smognuti snage na svim poljima da odigra pravu utakmicu i sezonu učiniti trofejnom i opet uspješnom. U suprotnom mogla bi to neočekivano postati najgora sezona u eri Damira Miškovića. I suprotna jeseni, koja je bila sjajna za Bijele i jako puno obećavala.

No, puno toga se u posljednje vrijeme izgubilo u riječkoj momčadi. Nestalo je prepoznatljive kemije, a neki igrači, dojam je, već su glavama na odlasku. Ugovori istječu Velkovskom i Pavičiću, koji će po svemu sudeći napustiti Rujevicu, a pitanje je što će biti s Krešićem, Drmićem, Gnezdom Čerinom, Abassom i Vučkićem.