COL SAN MARTINO Trofej Piva jedna je od najdugovječnijih biciklističkih utrka za kategoriju U-23. Proteklog vikenda doživjela je svoje 73. izdanje na kojoj je nastupilo 166 biciklista iz 35 ekipa u kojima su vozili biciklisti iz čak 14 različitih zemalja. Svima njima nade i ciljevi su zajednički jer svi oni žele ući u World Tour ekipu i voziti World Tour utrke, a Trofej Piva jedna je od onih važnih pozornica na kojima se mladi biciklisti doista mogu iskazati i pokazati biciklističkom svijetu koji pažljivo prati.

Organizacija iz Col San Martina i obližnjih gradića okuplja sve najvažnije, uz lokalni biciklistički klub stoje i grad i gradske institucije te proizvođači lokalnog »tekućeg zlata« jer cijeli grad odnosno regija žive za ovu utrku i to se osjeća na svakom koraku. Vožnja kroz »mozaike« kako je nazvana konfiguracija terena u pokrajini Valdobbiadene, koja je proglašena svjetskom baštinom UNESCO-a, gdje vas sa svake strane okružuju »colline«, odnosno male terasice s bezbrojnim nizovima vinove loze posebne vrste imena galera, one od koje se pravi Prosecco, daje dodatnu posebnost utrci koja je itekako izazovna i zahtjevna. Tome dovoljno govori u prilog brojka od samo 51 jednog biciklista koji su završili utrku.

Snijeg

Ovogodišnja utrka bila je možda i još zahtjevnija jer je sat vremena prije starta kišu zamijenio snijeg, koji je dodatno zabijelio ionako neuobičajeno za ovo vrijeme bijele vrhove pred Alpa. Temperatura se spustila na vrlo nepopularnih 2 stupnja, blagi sjeverac je zapuhao, no nije bilo govora o otkazivanju, utrka je samo skraćena za dva kruga te su sudionici vozili 143,8 kilometara.

Koliko su bili zahtjevni kratki, ali strmi usponi na ruti dovoljno govori podatak da su tri uspona na San Vigilio uzeli najveći brojčani danak.

– Biti profesionalni biciklist znači biti jak u glavi prije svega ostaloga. Zatim slijedi spremnost na puno odricanja u svakom pogledu te vrlo, vrlo disciplinirani život. Od vremena kada sam se ja natjecao biciklizam se dosta promijenio, etape i rute su puno teže, ali je s tom težinom narasla i kvaliteta biciklista. Nema ceste u ovom kraju koju ja nisam prošao bezbroj puta dok sam trenirao, ali bez obzira na izabranu rutu, kad sjedneš na bicikl i kreneš se utrkivati, moraš izvući najbolje iz sebe u tom trenutku – komentirao je bivši svjetski prvak iz 2008. Talijan Alessandro Ballan.

BICIKLISTIČKI RAZGOVORI – Alessandro Ballan i naša novinarka Valentina Prokić

Svjetski prvak

Ballan je pet puta vozio Tour de France, tri puta Vueltu i jednom Giro d’Italia. Ballan je posljednji svjetski prvak u cestovnom biciklizmu kojega je Italija imala. Među sudionicima Trofea Piva bila je i momčad koja nosi njegovo prezime.

Znoj, unatoč hladnoći, suze, muka, umor, ali i sreća te zadovoljstvo emocije su koje su ocrtavala lica mladih biciklista, koji su se morali boriti ne samo protiv sebe i svog tijela, već i protiv vremena koje je odlučilo dodatno »zapapriti« događanje. No, njihov trud je nagrađen, jer uzduž rute su imali brojne navijače, ljubitelje biciklizma koji su ih gurali povicima podrške u trenucima kada je bilo najteže. I zato je nekima možda bilo i manje teško, te su brže zaboravili ono cvokotanje zubima na predstavljanju timova i čekanju ne start ili pak žal i gorčinu što nisu uspjeli završiti utrku ili pak biti među najboljima te osvojiti toliko željene UCI bodove.