Talentirana Zadranka Natali Dizdar uspješnu glazbenu karijeru počela je graditi već kao 19-godišnjakinja, a prijelomni trenutak koji joj je donio popularnost i izbacio je u orbitu estradnih zvijezda dogodio se krajem 2003. kad je nastupila u Story SuperNova, popularnom reality showu televizijske kuće Nove TV. Danas, nakon dvadesetak godina i više objavljenih albuma, pred publiku će iznijeti još dva, od kojih je jedan samostalni, a drugi ostvaren u suradnji s grupom Beti.

Ove godine očekuje je dinamično razdoblje vezano uz njihovu promociju, a već je punim energetskim nabojem odradila i dugo najavljivani koncert povodom Valentinova u Tvornici.

Dinamičan život na sceni lijepa Zadranka prenijela je i na privatni život. Naime, posljednje dvije godine živi na relaciji Zadar-Zagreb-London gdje živi s dečkom, Francuzom Williamom Peregeom. U Londonu se posvetila i svojoj drugoj ljubavi, psihoterapiji pa već dvije godine surađuje s dvije strane firme kao Gestalt psihoterapeut.

Natali Dizdar, Instagram

Inspiracije ne nedostaje

Konačno ste odradili dugo najavljivani koncert povodom Valentinova u Tvornici, a slijedi i proljetna turneja. Radite unatoč pandemijskim neprilikama?!

– Naš koncert koji se trebao održati za Valentinovo prebačen je za treći mjesec zbog mjera, ali nas to nije spriječilo da napunimo Tvornicu kulture i odmah zatim rasprodamo Podgoricu. Zapravo smo krenuli s proljetno-ljetnom turnejom, a posebno me veseli nastupati u gradovima u kojima još nikad nismo bili, kao što je i Pazin.

Osim koncertnih aktivnosti, pripremate i dva albuma, jedan samostalan, a drugi s grupom Beti. Nisu li to dva različita raspoloženja, možete li ih pospajati?

– EP za Beti je već gotov, a ovaj se samostalni upravo snima u studiju. Atmosfere su nešto različite, ali to tako i treba biti, zato se i rade projekti. Mislim da je žanr koji sve spaja i dalje pop, a i dečki iz Mayalesa, Luka Gecek, Vlado Mirčeta i producent Pavle Miholjević s kojim sam ga radila moji su dugogodišnji suradnici tako da smo ovim albumom zaokružili sva naša profesionalna druženja.

Izjavili ste da u 2022. godinu ulazite s novom energijom i optimizmom. Znači li to da ste do sada bili u nekim drugim raspoloženjima?

– Pa nije tajna kako su posljednje dvije godine bile najteže upravo za event industriju. Bilo je potrebno pronaći načine kako se adaptirati i snaći. Mi smo cijelo to vrijeme bili vrijedni, pa se osim ova dva spomenuta albuma sprema i još jedan projekt s bendom Porto Morto tako da inspiracije nije nedostajalo.

Natali Dizdar, Instagram

Dvije diplome

Pjevačica ste s diplomom, štoviše, čak dvije, nakon socijalne pedagogije završili ste i petogodišnji studij psihoterapije Gelstad. Što je za vas proritet, glazba ili karijera psihoterapeuta?

– Glazba je uvijek prioritet, ali to zapravo u konačnici ništa ne znači. Prisutna sam i kombiniram jedno s drugim.

​Gestald terapeut ste, što to konkretno podrazumijeva, odnosno kako postižete citiram »uvećati svjesnost klijenta – svjesnost onoga što osjeća i misli, kako se ponaša, što se događa u njegovom tijelu i informacije o njegovim čulima«, zar čovjek već po definiciji nije svjesno biće?

– Čovjek je svjesno biće, da, ali svjesnost je proces koji traje i razvija se cijeli život, ovisno o stalnim životnim promjenama i iskustvima kroz koje prolazimo, kao i našim prirodnim kapacitetima i volji da razumijemo sebe i svijet u kojem živimo. Psihoterapija u tom smislu može poslužiti kao putokaz za mjesta koja trebamo u sebi posjetiti kako bismo mogli razviti alate za bolje nošenje s problemima i teškim životnim situacijama. Razgovara se, rade se eksperimenti… Tehnika je mnogo, ali važan je odnos i povjerenje između terapeuta i klijenta te konstantno pozivanje u sadašnji trenutak sa svime što on sadrži.

Izjavili ste kako je »briga o mentalnom zdravlju vani normalizirana više nego u Hrvatskoj«, ali i kako stvari ipak idu nabolje. Što je prema vašem mišljenju glavna krivnja »nesvjesnog« hrvatskog čovjeka?

– To je stvar razvijenosti društva gdje mi, naravno, uvijek kaskamo za zapadom, ali i stvar mentaliteta i kulture koja je specifična za Balkan. Još uvijek je prisutna stigma oko traženja pomoći kod psiholoških ili emocionalnih poteškoća. Mislim kako su upravo ova pandemijska vremena otvorila perspektivu o tome koliko je važno brinuti se za mentalno zdravlje te, ukoliko nam je to potrebno, posegnuti za mogućnostima koje nam se nude. U zdravom tijelu zdrav je duh, ali i obrnuto.

Radite sa stranim firmama, koliko kontakti s ljudima drugih običaja i kultura imaju utjecaja na vašu karijeru? Što ste do sada naučili radeći s ljudima?

– Svašta sam naučila. O prednostima i nedostacima ugovorenih brakova, problemima u integraciji i spajanju istoka i zapada, borbi za ravnopravnost spolova i prihvaćanju različitosti rodnih manjina. Uživam razgovarati s ljudima različitih kultura, religija, mentaliteta, što je trenutačno i odlična kompenzacija za nemogućnost putovanja u daleke zemlje.

Koji je vaš krajnji cilj u karijeri psihoterapeuta, zapravo, vidite li se više kao pjevačica ili kao uspješan terapeut? U kojem smjeru biste više voljeli da vas život odvede?

– Mislim da sam sad na dobrom mjestu. Vidim se da i dalje radim ono u čemu sam dobra i u čemu uživam, što god to bilo. Svakako ne planiram prestati stvarati glazbu.

Može li glazba pomoći u terapiji, koristite li je u svojim metodama?

– Može, naravno.

Je li ljudima neobično kad vas, pjevačku zvijezdu, dobiju za psihoterapeuta?

– U zadnje dvije godine radim većinom sa stranim klijentima, tako da nema takvih situacija, ali nitko mene ne ‘dobije’ za terapeuta, već me ljudi izaberu prema svojim afinitetima. Imam nekoliko stalnih klijenata i s našeg područja i mislim da lijepo i kvalitetno radimo.

Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

Dalmacija i Francuska

Odnedavno živite na relaciji London-Zagreb, kako vam se sviđa vaš novi život u Britaniji? Vidite li se u tom okruženju?

– Na toj relaciji živim već dvije godine. Ok mi je, ali s obzirom na to da su vremena nepredvidiva, tko zna gdje ću biti do kraja godine. Lokacija mi nije prioritet, važno mi je s kim sam.

Što vam na dnevnoj razini nedostaje u Londonu, otplutate li prema svom rodnom Zadru ?

– Rjeđe nego što bih htjela. More mi uvijek nedostaje..

Kad maštate s kojom željom započinjete i gdje obično završite?

– U zadnje vrijeme maštam o tome da se dobro naspavam.

Jednom ste spomenuli kako biste voljeli živjeti u maloj kućici pored mora, je li vaš partner morski tip, maštate li zajedno?

– Will voli biti u Dalmaciji, ja volim jug Francuske, tako da za sad sve štima.

Što trenutačno slušate?

– Rendom stvari sa svoje playliste na Deezeru.

Kakvu glazbu sluša vaš dečko, sviđa li mu se glazba koju vi stvarate?

– Slušamo sličnu glazbu, ali mislim kako sam ja ipak malo više utjecala na Willijev glazbeni ukus nego on na moj, što je i razumljivo. Bio je na nekoliko mojih koncerata i fino se zabavio (smijeh).

Uvijek naglašavate kako ste romantični. Kako ste upoznali sadašnjeg dečka?

– Ne sjećam se da sam to naglašavala, možda u nekoj novinarskoj interpretaciji, mislim da smo svi romantični, kad se zaljubimo. Upoznali smo se na jednom azijskom putovanju.

Postoji li neki romantični ritual kojim vas uvijek »kupi«?

– Ima ih dosta, zapravo, ipak je Francuska zemlja ‘ljubavnih rituala’.

Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL