ZAGREB – Glumica Mirjana Majurec umrla je u subotu ujutro u dobi od 70 godina nakon duge i teške bitke s karcinomom, potvrdilo je Gradsko dramsko kazalište »Gavella«.

»Napustila nas je naša draga kolegica i prijateljica Mirjana Majurec Minja, članica ansambla teatra u Frankopanskoj od završetka Akademije dramske umjetnosti, 1976. godine«, napisalo je na svojim službenim stranicama kazalište »Gavella«. Hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica Mirjana Majurec rođena je u Splitu 1952. godine. Na pozornici »Gavelle« počela je nastupati još 1972. godine, kao studentica – stipendistica, a posljednja predstava u kojoj je na sceni u Frankopanskoj igrala bila je Voltaireov »Candide ili optimizam« iz 2013.

Velike uloge

U više od četiri desetljeća umjetničke povezanosti s GDK-om »Gavella«, Majurec je odigrala niz nezaobilaznih uloga u naslovima među kojima su neki antologijski, tumačeći likove iznikle iz drama Krleže i Goldonija, Shakespearea i Čehova, Držića, Calderona, Molièrea, Weissa…, te ih oblikujući pred publikom kao autentične i kompleksne, strastvene i lomne, životne. U »Gavelli« je, među ostalim, glumila u predstavama »Zagrljaj« Ranka Marinkovića, »Skup« Marina Držića, »Vučjak«, »Gospoda Glembajevi« i »Leda« Miroslava Krleže, »Idiot« F. M. Dostojevskog, »Ribarske svađe« Carla Goldonija, »San Ivanjske noći« Williama Shakespearea, autorskom projektu Filipa Šovagovića »Ilijada 2001.« te mnogim drugima. Mirjana Majurec igrala je i izvan svoje »Gavelle«, od Teatra &TD preko HNK-a Varaždin i Histriona, do Splitskog ljeta (»Romanca o tri ljubavi«) i Dubrovačkih ljetnih igara (»Grižula«, »Dundo Maroje«, »Dubrovačka trilogija«), kao i u brojnim televizijskim dramama, filmovima, serijama… Gostovala je i u drugim kazalištima diljem Hrvatske.

Širu popularnost stekla je glumeći u televizijskim serijama »Bibin svijet« te »Naši i vaši«, a glumila je i u »Velom mistu«, »Nepokorenom gradu«, »Grlom u jagode«, »U registraturi«… Filmske uloge ostvarila je u filmovima »Ispod crte«, »Kad mrtvi zapjevaju«, »Kraljeva završnica«, »Izbavitelj«, »Psihopati« i drugima. Za svoje je glumačko umijeće višestruko nagrađivana, između ostalih i nagradom za najbolju mladu glumicu na Sterijinom pozorju, za ulogu Grube u Držićevom »Skupu« u režiji Koste Spaića; četiri glumačke nagrade na »Gavellinim večerima«, za predstave »Skup«, »Djeca sunca«, »Amadeus« i »Prljave ruke«; a za ulogu u Schafferovom »Amadeusu« u režiji Želimira Mesarića nagrađena je Nagradom Grada Zagreba. Za ulogu Bibe u seriji »Naši i vaši« dobila je nominaciju za Nagradu hrvatskog glumišta.

Nema predaje

Mirjana Majurec bila je supruga glumca Ivice Vidovića za kojeg se udala 1975. godine, a s kojim je imala sina Luku, danas poznatog iluzionista. Deset godina kasnije udaje se drugi put – za nogometaša Marka Mlinarića s kojim je otišla živjeti u Cannes, gdje je rodila drugog sina, Ivana. Početkom rata vratila se u Zagreb te je sredinom 1990-ih godina nastavila raditi u »Gavelli«. Karcinom dojke joj je prvi put dijagnosticiran 2010. godine, a 2017. su joj se pojavile metastaze. Ljeto nakon toga htjela se ponovo vratiti glumi te je bila spremna raditi, no bolest ju je opet spriječila.

»U mojem životu nema mjesta za predaju, pa tek sam se počela boriti. Izgurat ću te opake kemoterapije i vratiti se još snažnija svojim glumačkim obvezama«, izjavila je tada za Večernji list.

U razgovoru za Tinu 1976. godine, koji je vodila Vedrana Grisogono, izrekla je nekoliko zanimljivih, i danas aktualnih misli vezanih za kazalište i glumu:

»Smatram da kazalište ipak treba počivati na literaturi. Dramaturgija je ono osnovno što drži predstavu… Ali činjenica je da je teško pronaći dobru žensku ulogu u suvremenim domaćim tekstovima… Nikako ne bih željela biti fah-glumica. Smatram da bi teatarska politika morala voditi brigu o tome kako se mladi glumac razvija, da se ne ukalupi u određene uloge… Za kazališnu glumu akademija je neophodna, jer daje glumcu osnovno obrazovanje… Mislim da su glumci, kad su se već odlučili za taj poziv, sami po sebi sujetni i pomalo čudni ljudi. Nitko ne voli biti loš glumac, a još manje da mu se to kaže u lice. A naš je posao javan, radimo neprekidno pred pogledom svijeta. Velika je to odgovornost… Sven Lasta, naš »prosvjetitelj«, uvijek me učio da treba početi od malih uloga. Treba mnogo malih uloga da se stekne iskustva.

Tako je bolje nego slomiti se na velikoj ulozi. I ja sam počela s malim ulogama u »Scapinovim spletkama« i »Zagrljaju«, a statirala sam u »Holderlinu«. Onda me zapazio Kosta Spaić i dao mi Grubu u Držićevu »Skupu«, moju prvu veliku ulogu…«