Jedna od najemotivnijih objava u posljednje vrijeme na jednom hrvatskom portalu bio je naslov: Ukrajinci na društvenim mrežama dijele posljednje fotografije snimljene prije rata. Ljudi objavljuju slike mirnog, normalnog života sa svojom djecom, kućnim ljubimcima, u prirodi, u parkovima, na kavi s prijateljima. Samo dan kasnije, 24. veljače, počeo je iznenadni i brutalni rat, koji je sada već gotovo sravnio sa zemljom Mariupolj.

Rusi su u nedjelju navečer ponudili Ukrajincima da se predaju i da im prepuste Mariupolj u zamjenu za stopiranje granatiranja Kijeva, a oni su odgovorili jednom riječju: nećemo. Ostaju se boriti, makar iz skloništa i podruma, gerilski. Tako Mariupolj postaje simbol ukrajinskog rata, točka na kojoj Rusi i dalje lome zube, makar je grad praktički razoren. On je Rusima bitan jer bi njegovim slomom povezali svoj teritorij s već anektiranim Krimom. A Ukrajincima je bitan svaki grad, to se sad vidi, i zato od bilo kojeg neće odustati. Mariupolj tako ostaje svjetionik njihove obrane. On je zrcalo ruske agresivne politike – politička, moralna i humanitarna katastrofa, koja će vjerojatno zauvijek ostati pečatom na liku i djelu Vladimira Putina.

Naredbama za ubijanje civila, posebno djece, ruski predsjednik Putin tako se svrstao uz bok najgorih zločinaca iz 20. stoljeća, jednog Hitlera ili Slobodana Miloševića. Isti je način kako se formulira ta politika, iste su zasade, ista je zamjena teza, pa tako Putina nije sram promovirati svoju politiku »denacifikacije« Ukrajine, pri čemu se zamjenjuju agresor i žrtva. Takvu je politiku 90-ih godina vodio upravo Slobodan Milošević, ali na kraju je umro u haškom zatvoru osuđen kao ratni zločinac i provoditelj politike genocida. Sam i kriv.

Nemoguće se stoga ne prisjetiti našeg Vukovara, čija sudbina nevjerojatno podsjeća na sudbinu Mariupolja. I Vukovar se nekoliko mjeseci borio, na kraju ostao skoro potpuno razoren, i postao simbolom slobode u Hrvatskoj. Svi mi koji smo proživjeli 1991. na spomen Vukovara osjetimo snažan ubod u srce – slike iz današnjeg Mariupolja vraćaju taj težak, siv, mračan osjećaj. Ali Vukovar je i dokaz da zlo na kraju ne pobjeđuje. Zlo na kraju gubi. Vukovar je danas u Hrvatskoj i ponovo raste, bez obzira na sve teškoće. Tako će biti i s Mariupoljem, sigurno je – samo je pitanje kada i koliko će ljudi još morati poginuti.

A jučerašnji dan, prvi dan proljeća, ujedno je i godišnjica smrti djevojčice Martine Štefančić, djevojčice od četiri i pol godine koja je, zajedno sa svojom bakom, smaknuta u Borovu 1992. godine samo zato što je bila svjedokinjom jednog drugog, ratom motiviranog ubojstva. Za zločin do dana današnjeg, unatoč suđenju, nitko nije odgovarao. Jučerašnji dan bio je i dan u kojem je objavljeno da je preminula dr. Vesna Bosanac, osoba koja je također bila simbolom Vukovara i simbolom pobjede nad zlom. Ravnateljica vukovarske ratne bolnice, koja je kasnije bila odvedena u zatvor na područje Srbije, i na kraju vraćena kući u procesu razmjene zarobljenika. Potpuno jednako kao što sad ruski vojnici odvoze civile iz Mariupolja prema Rusiji, uz jednako lažnu tvrdnju da se o radi o humanitarnoj akciji njihova spašavanja.

Nevjerojatno je koliko su podudarni uzorci postupanja svake agresorske politike i svake agresorske vojske. Modeli su, čini se, uvijek isti. Hitler, Milošević, Putin – koja je razlika?
Možda najbolja potvrda koliko ruski predsjednik Putin sada ima problema s istinom o sebi i ovom ratu jest također jučerašnja vijest da je sud u Moskvi zabranio društvenim mrežama Facebook i Instagram rad na području Rusije. Optužba je da provode »ekstremističke« aktivnosti, a to je najnoviji u nizu koraka kojima vlasti nastoje kontrolirati internet od početka invazije na Ukrajinu.

Zaustaviti istinu o krvavom ratu koji se vodi protiv civila na području Ukrajine, sada je, čini se, glavni zadatak ruske vlasti pod Putinom. Boljeg dokaza o tome kakve su njegove namjere – nema. I on će kad-tad završiti slično kao Hitler ili Slobodan Milošević. A Mariupolj će opstati, ako ne kao živi grad, barem kao simbol, jednako kao Vukovar. I takav će ostati vječan.