ZAGREB – Nepoznata bespilotna letjelica vojnog porijekla iz inozemstva svom silinom srušila se i eksplodirala u Zagrebu pokraj paviljona Studentskog doma »Stjepan Radić« u četvrtak navečer poslije 23 sata. Ozlijeđenih, srećom, nije bilo. Leteći objekt koji se zabio u zelenu površinu u blizini studentskog doma ostavio je širok i dubok krater.

Snažna eksplozija dobrano je preplašila tamošnje studente i istjerala ih iz soba i paviljona na hladni plato doma. Nažalost, neke od njih udarac je podsjetio na teški zagrebački potres od prije dvije godine. Sasvim očekivano pad i eksplozija nepoznatog objekta digli su na noge i timove specijalnih snaga, policijske i vojne istražitelje koji su izašli na teren i tijekom čitavog jučerašnjeg dana dodatno blokirali pristup mjestu pada letjelice radi obavljanja zajedničkog očevida. Silovita detonacija oštetila je nekoliko parkiranih automobila, dok su u široj zoni pada pronađena dva padobrana koji su, pretpostavlja se, imali funkciju spuštanja fotoopreme drona i snimljenog materijala na tlo. Studenti koji su usred noći istrčali iz soba u hladnu noć imali su što vidjeti, ali i osjetiti – gusti dim i neobičan smrad koji su se širili oko mjesta eksplozije i čelične ostatke letjelice koji su se razletjeli po okolici. Iako su studenti po društvenim mrežama »udarili brigu na veselje« pa i neslanim šalama, noć s četvrtka na petak mnogi će njihovi kolege pamtiti, ali i pokušati zaboraviti.

Jak zvižduk

– Jako je grunulo i većina nas istrčala je van u noć, ali neki su od straha ostali unutra. Ja sam u sebi pomislio »evo opet potresa u Zagrebu«. Čim smo izašli okružio nas je veliki oblak prašine i strašan smrad kao po amonijaku. Nismo znali što je eksplodiralo. Neki su vikali da se maknemo, upozoravali nas da je možda otrovno, radioaktivno. U tim sekundama svima nama svašta je prolazilo kroz glavu. Osjetili smo strah, paniku, ali kamo bježati? Ovaj naš paviljon najbliži je mjestu pada drona, tu je nekih pedesetak metara od rupe. Sad mogu reći da dobro da nitko nije stradao, govorio je student David Jelić. Neugodna večer urezala se u sjećanje i studentu Marku iz obližnjeg paviljona doma.

– Ja sam sjedio uz prozor svoje sobe i samo sam čuo nešto kao jaki zvižduk i »buuum«. Bila je užasno jaka eksplozija, a oblak dima iz pravca Paviljona 1 približavao se prema našem paviljonu kao u filmu. Preplašio sam se, mislio da je nešto udarilo u njihovu zgradu. Uhvatila me panika i počele su mi se vrtjeti vijesti s portala. Istrčao sam iz sobe, a u hodniku se odmah stvorila gužva i vika. Istrčali smo dosta oskudno odjeveni, malo tko je stigao ponijeti jaknu ili majicu. Preko stubišta spustili smo se u prizemlje. Dočekala nas je prašina i smrad neke odvratne kemikalije koja guši za grlo. Jedna cura s kata, dok smo trčali stepenicama, žestoko je opsovala, blago rečeno, kako svijet odlazi kvragu, a onda se do suza zakašljala od smrada, prisjetio se Marko. Studenti komentiraju kako protupožarne stepenice drže zaključanima prije svega zbog nezvanih gostiju, no, zlu ne trebalo, u nekim izvanrednim situacijama one bi mogle biti itekako spasonosne, kad ne bi bile pod ključem.