Foto Davor Kovačević
Energetski udar koji sada očekujemo je poput lavine nezaustavljiv, i pitanje je još samo koja je gornja granica, nakon koje će i Vladini napori biti uzaludni
Nakon tko zna koliko godina, jučer su se na benzinskim stanicama mogle vidjeti kolone vozila onih koji su tankove odlučili napuniti prije novog poskupljenja goriva. S obzirom na to da je postojala prijetnja (tržišna) da bi cijena jedne litre goriva mogla dosegnuti i 14, ili čak 15 kuna, odmah se ad hoc sastala Vlada i ponovo intervenirala. Uvode se nove mjere kojima će se ublažiti očekivani rast cijena naftnih derivata uslijed ruske agresije na Ukrajinu i globalnih geopolitičkih zbivanja, a njihovo je obećanje da će po potrebi i dalje dodatno intervenirati.
Time Vlada fiksira maržu trgovaca naftnih derivata i privremeno smanjuje trošarine na dizelsko i benzinsko gorivo. No, i s tom intervencijom, od danas će cijena biti preko 12 kuna po litri. Bez te intervencije cijena bi bila za kunu viša, pa nas Vlada u prosjeku za spremnik od 40 litara, štiti s točno 40 kuna. Nije puno, ali čovjeka veseli. Pritom Vlada ima i drugi problem: naime, ako bi se išlo s produljenjem fiksiranja maloprodajne cijene, mnogi distributeri na tržištu suočili bi se sa situacijom da posluju s gubitkom, što bi posljedično moglo dovesti i do zatvaranja nekih benzinskih postaja. Zato je fiksiranje ukupne marže za dizelsko gorivo i benzinsko gorivo na 0,75 kuna po litri i 0,50 kn po litri za plavi dizel, zasad rješenje. Naravno, u svemu i država gubi, i to oko 150 milijuna od trošarina na energente.
Jasno je, dakle, da je energetska kriza upravo i službeno započela, i da ulazimo u razdoblje u kojem će cijene energenata odletjeti u nebo, a možda nisu daleko dani, ako se rat u Ukrajini produlji, kad ćemo se suočiti čak i s nestašicom goriva. Dotad, cjenovni udar na poslovanje autoprijevoznika i distribucije, a time i sve ostale cijene hrane i ostalih roba, bit će brutalan. »Hvala« Putinu i svim njegovim pobornicima.
Srećom, ide ljeto, pa će taj udar biti bar dijelom ublažen činjenicom da ne moramo plaćati grijanje, ali ono što je izvjestan scenarij za nastavak 2022. jest činjenica da bi Europa uskoro mogla u potpunosti ostati bez ruskog plina, za što se Europska unija pod hitno treba pripremiti. Treba imati na umu da Rusija osigurava oko 40 posto europskog tržišta plina – prema mišljenju stručnjaka, postoji opasnost da ruskog plina iduće zime za Europljane više uopće neće biti, a ako ga i bude, infrastruktura koja prolazi kroz Ukrajinu svakako će ostati izvan funkcije pa će distribucija skoro polovice tih količina svakako morati biti prekinuta. Premijer Andrej Plenković je pak u obraćanju Saboru prošlog tjedna izjavio da Hrvatska svoje potrebe može u potpunosti zadovoljiti zahvaljujući kapacitetu krčkog LNG terminala s maksimalno 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje, no tvrtka koja upravlja tim pogonom ima i druge obaveze.
Kad je dakle riječ o nafti, ona je jučer bila na 130 dolara po barelu, a ako bi se uskoro uveo potpuni embargo na rusku naftu, ta bi cijena mogla skočiti na preko 200 dolara po barelu. I laiku je jasno kakva je to katastrofa za cijeli svijet i svjetsku ekonomiju, a posebno za male zemlje kakva je i Hrvatska. Opet je u pitanju odnos s Rusijom i zatvaranje ruskog tržišta, a alternativni izvori poput iranske nafte predstavljaju dodatan rizik za stabilnu i sigurnu opskrbu. Zato rizik od nestašica nafte također raste.
Dolaze mračna vremena, pa ćemo nakon filma katastrofe pod nazivom »Dan poslije«, koji će postati naš život ako Vladimir Putin stisne crveni gumb, možda prijeći u »Mad Max« i borbu preživjelih očajnika za zadnje kapi goriva. Naravno, ako prije toga ne doživimo još i »Armagedon«.
Uz takve scenarije, izgleda pomalo apsurdno da vlada jedne male zemlje kao što je naša pokušava metodom malih koraka ublažiti tešku krizu u kojoj smo se našli. No, drugog načina nema, jer inače bi sve moglo završiti još i dodatnim socijalnim nemirima. Ovako barem imamo dojam da se čini sve što se može činiti kako bi se globalna kriza što bezbojnije prelila na leđa svih građana.
No, koliko god se u Banskim dvorima trudili, energetski udar koji sada očekujemo je poput lavine nezaustavljiv, i pitanje je još samo koja je gornja granica, nakon koje će i Vladini napori biti uzaludni.